( ili šumovita pjesma )

hodali su po mrklom mraku;
gazila je putem po sjećanju
mračnost
guste šume
žurno je napuštala mjesto da što prije
stigne kući
dan je učinio svoje, večer je bila lelujava
ali nadovezivala se na umoran dan
glava joj je bila poput zavrnutih kanjona
pitanja su nestajala većom brzinom
no što su dolazila
bože, kada bi se barem pojavio mjesec
kretanje bi bilo lakše
svako veče svijet bi se pretvarao u
nešto što pospješuje praznovjernost
onu unutarnju
jesam li ja dostavljač s etiketom
ili zaplet koji iščekuje svoj nejasan roman
iz jazbine
scena koja podivljalo citira čekanje
tko zna
spremala se za čitanje "norveške šume"
možda baš i nije neki sretan period za to




no neka, odlučila je
vrata, pas, brava, sloboda, i prolaznici
sa lošom verbalnom komunikacijom
to joj je obilježilo ... reciklaža
osjećala se kao stalaža za cjepanice
kukavica sumraka
a moć priče je ipak bila nečija profesija
nešto nasmijano je moglo postati zanosno
kao što je nešto tužno moglo
poletjeti krivnjom


kada bi se pojavio mjesec
kretanje bi bilo lakše
s jedne strane šuma