subota 04.02.2017. 23:21 komentari |
veče kad legnem , navečer tisuću stihova se zaroji u mojoj glavi o neobranom grožđu, o kući o prijatelju koji je umro prerano njegovoj ženi koja je radila u trgovini cipela na uglu čini mi se frankopanske i ilice sjetim se tako na božić kada sam posljednji put vidjela ujaka iz kanade i štošta toga pokušavam u sebi pomiriti sve te karte i mape, i kolodvore po kojima me vodio neki čudan put i pokušavam naći odgovore zašto se to i tako desilo baš meni nekada bi me to iscrpilo, pa bih se digla i počela zapisivati sada više ne više nisam onaj stari pobunjenik i više nisam ona ista ratnica nikako... razlozi leže u toj čudnoj žurbi da prigrlim sve ono što prije nisam da se nagovorim kako shvaćam, kako je svijet takav kakav je jer sam i ja takva kakva jesam i sjetim se onda često ove pjesme: ZA TEBE LJUBAVI MOJA Išao sam na trg ptica I kupio sam ptice Za tebe, ljubavi moja Otišao sam na trg cvijeća I kupio sam cvijeća Za tebe, ljubavi moja Otišao sam na trg željeza I kupio sam okove Teške okove Za tebe, ljubavi moja A zatim sam otišao na trg roblja I trazio sam tebe Ali te nisam našao Ljubavi moja. Jacques Prevert |