nedjelja 22.01.2017. 22:43 komentari |
samoća. ponekad neizbježna. ponekad neminovna. tek nekoliko koraka je potrebno, oguljene naranče....i eno ga, zamirisao je džem... u nekom noćnom lokalu to bi vjerojatno bio neki koktel. sinoć sam napisala: ako te budem sanjala noćas to će biti u boji snijega i od staklenih kugli tvoje tijelo će biti sjajno, a vjetrovi će letjeti oko njega kao barakude, u smjeru prema istoku ako bude pred jutro, njihat ćeš se na mjesečevom srpu; a onda sam poslala misli kroz prozor, ravno u trešnjine ruke predmeti oko tih rastegnutih bića drhte kao lopoči na hladnoći i gole žene, nalik brdašcima vire iz školjki, košara sa groždjem i orasima pokriva ih božikovina, i mi chantal |