petak 18.11.2016. 10:30 komentari |
kada bih ti rekla da sam te spoznala istinski i da je njegovo ime varka u noći i da si istovjetan sa mojim neotuđenim priobalnim ljuljačkama tražim te dugo, puteljkom u prirodi pas samo šeće ponekad doduše osjetim kako zamišljam rijeku koja teče prema moru i moje riječi će zastajkujući upadati u račvišta morska dok spržena rulja prijestolju se nada nas će dočekati tamo vremešne sieste i treperavi gong i iz daljine, kiše dočekat će nas sunce i kad ne bude više tinte zlatom će i pjenom hladnom putovati naši živahni šumarci idemo se zagrljeni stisnuti uz grane pohabanih čela čekati idemo, rijekom uhvatiti usijane zrake miomirisa i slušati "ništa se ne može usporediti s tobom" neravnine, nejednakosti naših nadanja otišle su gole i prkosne u nepovrat |