nedjelja 09.10.2016. 20:36 komentari |
naziru se sjene tvoga lica kao sjene gustog grada moje utamničene stvarnosti mi smo sve gušći počivamo na koljenima na napregnutim slutnjama mora biti da samoća vješa zvijezde u nešto mokro i propušteno znakovi cvijeća po zapešću pokazuješ mi mene i mene tako, kao pjev potonulog zraka u brezu naziru se sjene ulaziš u nazive ploča koje nosim na obrazima grad postaje sve gušći... |