ponedjeljak 26.09.2016. 18:07 komentari |
zatvorim oči i sve je od satena palo u med može li se ublažiti svota života kada bez lica prigušeno zvone zvona a dubina klanca postaje magličasta slika zanosa kao slabosti na vijugavim puteljcima munjevito raste paprat i skriva se zadah vjekova bunila i nade zatvorim oči i razbacam tu ludu prašinu oko naših nogu a na stolu sentimentalna šalica luja četrnaestog prohladni večernji zrak i zalazak sunca svijet prolazi šutke > |