srijeda 27.07.2016. 22:42 komentari |
čovjek tako ponekad odluta u prazno nebo sa žadom oko vrata kruži u ponavljanju gleda, hoda, ne primjećuje a opijen je očima o, ta neobuzdana otkrića, ta srž kiše koja pljušti po limenom krovu automobila i traži katalizatore moći da porobi zemlju uzbuđen i ozbiljan, čovjek se tako nađe u kupki pjesama koje žive po drveću prispoji se i ne razmišlja više |