Bio si u pravu.
Nisi vidio raspon boja na tkivu.
Trudila sam se savršeno poštovati pravila.
Gledala sam u pod.
Nevidljiva svijetu i sebi.
Bez lica, glasa i krila.
Da smo se ranije sreli,
tvoje obraćanje bi mi oduzelo hod.

Nisi vidio spaljenu kožu ni čuo vrisak prije žigosanja.
Dok je glava uronjena u vodu, ne smiješ se opirati.
Svaki pokret izaziva veći bijes.
Kad moliš za život, srce čuješ kod uha.
Izvan kože.
Na površini izbiju skliske riblje ljuskice.
Imaš nekoliko sekundi da izustiš nešto, bilo što, prije presude.
Najgore je izgovoriti "Nemoj, molim te!".

Bio si u pravu.
S vremenom, stope se izbrišu, a slike odlete.
Trebaš zaborav.
Najveći dio potisneš, ali polagano gašenje tijela nikada.
Mogući posljednji trenutak ostaje svaki put kada se osvrneš.
Tu je.
Iza tebe si ti s podlakticom na vratu u zagrljaju koji oduzima dah.

Bio si u pravu.
Ostala je napuknuta, ali tvrda ljuštura.

Prije osam godina sam sjedila u bjelovarskoj gimnaziji i jedva čekala da mi njemački "nikad" ne bude trebao u životu jer "nikad, ali nikad" ne bih živjela u Njemačkoj. Da, nisam znala cijeniti znanje. "Zaljubljeno" sam letjela samo za svojim predmetom i zaboravila da zatvaram važna vrata. No, kao što to često biva, "nikad" je postalo stvarnost.

"Vama je lako, vi ste u Njemačkoj. Vi nemate pojma." - priznajte, vi koji ste u inozemstvu, sigurno ste čuli slične izjave. Otprilike tako nekako obično zvuče.

Bez brige, nije nas dočekala limena glazba i Angela Merkel s transparentom: "Bravo, vi ste došli!". Neće ni vas dočekati Olaf Scholz ili neki drugi svjetski Olaf.
Nigdje ne teče med i mlijeko. Bez rada, truda i strpljenja nema ništa; ma gdje god bili.

Prije odlaska na rad u inozemstvo, jako dobro pazite na lažne ponude s društvenih mreža. Nisu rijetki ni "poznanici" koji se više ne jave, a radnik je stigao. Ne pristajte na nikakve novčane uplate za "kupnju novih računala". Sigurno biste postali nova žrtva financijskog kriminala.

Naš odlazak prije tri godine je prošao stresno. Planirali smo proces više od osam mjeseci. Odmah po dolasku smo shvatili da posla nema, a smještaj nam ne može biti adresa. Nikad neću zaboraviti taj mučan osjećaj, cijelu "priredbu" i zloćudne razloge zašto bi netko takvo što uradio. Drugi dan smo izašli na ulicu te pronašli i dogovorili sve novo. Vraška sreća i lude glave! On se htio vratiti kući, a ja koja nisam ni bila za odlazak u inozemstvo sam rekla - "Šuti i trpi, doma više ne idem!". (P.S. Prepristojno sam ovo napisala. Inače ne psujem, ali tada sam bila zmija otrovnica.) Najgore mi je bilo što je to priredila osoba kojoj sam posvetila deset godina svog života u Hrvatskoj. I to sam si sama kriva, dobro mi je mater govorila da joj se ne sviđa iz stotinu razloga. Možda joj je krivo, možda nije, ne želim saznati jer mi je mir predragocjen.

Neki nas razočaraju, neke mi razočaramo, raziđemo se radi loše energije, nerazumijevanja i različitih životnih ideja, ali učiniti drugome namjerno zlo je nepremostivo.

Kada sam krenula u školu, djevojčice su htjele biti manekenke i pjevačice, a dječaci nogometaši. Danas, njihovi interesi se svode na "zanimanja" YouTuberi i drugi influenceri. Čak ne žele jesti ako nemaju mobitel ispred sebe. Naše zanimacije su ostale na razini dječje igre, a njihove se pretvaraju u negativne emocije i ponašanja. Stručne službe nikada nisu imale više posla, nego sada.

Djeca su malene spužve koje upijaju ono što vide i čuju te stvaraju svoje sheme svijeta.

Poslije nekoliko godina, kada rašire krila, ako ih ne učimo poniznosti te malim i pravilnim koracima, pad može biti strahovito bolan.

Nametljivo sugeriranje da bi svi trebali raditi od kuće ili putem interneta je postalo pretoksično.

Izrazito utječe na njih.
Počinju izgovarati da su liječnici, učitelji, poljoprivrednici i svi drugi - budale.

Od zraka se ne živi.
Pasivna agresija i nasrtljivost nikome ne donose ništa dobro.

S druge strane, jasno mi je da mladi žele pružiti otpor "kikiriki plaći" za koju se radi od jutra do sutra, ali ovdje se ipak radi o poremećenim vrijednostima.

Jeste li čuli što su "tenisice srama"?
Ja sam saznala ovog proljeća.
Tenisice bez vidljivog znaka robne marke.
Najmanjima je svakodnevica da pokušaju jedni drugima nasilno skinuti obuću kako bi vidjeli oznaku.

Jeste li znali kakav naziv nose djeca koja nemaju na sebi skupocjene marke?

"Pepcovi modeli."

"Ako je to original, naručen preko interneta, pokaži nam narudžbu pa ćemo ti vjerovati."

Mislim da svi zajedno stojimo na rubu provalije.

Pročitala sam negdje, još prošle godine, da smo djeci dopustili svašta, a zabranili im da uprljaju tenisice, koje su upravo takve, simbol naših djetinjstva.

verbalno nasilje se pojavljuje uz izliku slobode govora
nad tuđim identitetom
ponašanjem
stavom
odabirom
životnim stilom

poštujte
ljude i privatnost
slušamo od prvih stopa u pijesku

nije krivo ako se ne hoda vašim koracima
'trebalo bi' uvijek glupo zvuči

stalno ponavljam da ne znamo što je iza tuđih zidina
i učim
i griješim
i ja sam samo čovjek

a vi,
letite, letite prijatelji - visoko, ustrajno i hrabro!

Dijete želi dokazati ocu da skoro svi iz generacije u njegovoj Osnovnoj
školi kupuju duhanske proizvode i imaju pristup na prodajnim mjestima diljem grada.

Do prije par mjeseci nisam znala što je popularan Wiip, a da ne spominjem "snus". Na žalost mnogih roditelja i svih drugih odgovornih građana prisutni su, novi i nepojmljivi trendovi, čim stignu u više razrede osmogodišnjeg obrazovanja, o kojima se doista premalo govori.

Odlazi na prodajno mjesto i traži duhanski proizvod. Zamalo kupi, ali otac reagira i zamoli da se maloljetnicima ne prodaje ono što nije primjereno. Ukazuje da je na prodajnom mjestu jasno istaknuta oznaka na kojoj stoji da je zabranjena prodaja maloljetnicima.

Zaposlena osoba ima ispad bijesa jer tvrdi kako ne smije zatražiti osobnu ispravu, smatra cijelu situaciju napadom na radnom mjestu i zove policiju.
Stiže policija; tumače i zaključuju da je zaposlena osoba u pravu jer nema pravo tražiti ispravu na uvid. Situacija završava isprikom.

U pročišćenom tekstu "Zakona o ograničavanju uporabe duhanskih i srodnih proizvoda" koji je na snazi od 1. travnja 2019. stoji da prodavač može zatražiti osobnu ispravu kako bi se dokazala punoljetnost.

Tko je tu lud?

sidro nas vuče na kopno
dotaknuti bosim stopalima zemlju koja nam se igrala pod prstima
poljubiti naborane ruke koja su nas vodile
proći starim putem i pozdraviti one koji su ostali

čutet i slušat
kak' su negda elj tega više ni
denes su tuj
prekozutra bu mort obluk zaprt
il'
mala zešita luknja