O koži i njenom sjećanju

23 rujan 2023

300

Bio si u pravu.
Nisi vidio raspon boja na tkivu.
Trudila sam se savršeno poštovati pravila.
Gledala sam u pod.
Nevidljiva svijetu i sebi.
Bez lica, glasa i krila.
Da smo se ranije sreli,
tvoje obraćanje bi mi oduzelo hod.

Nisi vidio spaljenu kožu ni čuo vrisak prije žigosanja.
Dok je glava uronjena u vodu, ne smiješ se opirati.
Svaki pokret izaziva veći bijes.
Kad moliš za život, srce čuješ kod uha.
Izvan kože.
Na površini izbiju skliske riblje ljuskice.
Imaš nekoliko sekundi da izustiš nešto, bilo što, prije presude.
Najgore je izgovoriti "Nemoj, molim te!".

Bio si u pravu.
S vremenom, stope se izbrišu, a slike odlete.
Trebaš zaborav.
Najveći dio potisneš, ali polagano gašenje tijela nikada.
Mogući posljednji trenutak ostaje svaki put kada se osvrneš.
Tu je.
Iza tebe si ti s podlakticom na vratu u zagrljaju koji oduzima dah.

Bio si u pravu.
Ostala je napuknuta, ali tvrda ljuštura
.




<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.