Kad sam bila mala,
objasnili su mi da je naš život svijeća.
Ponekad malena svjećica.
Svatko ima svoju.
Gori negdje daleko kod Boga.
On je upali i odredi koliko će trajati.
Nitko je nikad nije vidio.
Ne zna se koliko će gorjeti.

Imala sam šest kada je poginuo deset godina stariji bratić.
Noću sam prije spavanja razmišljala o zajedničkim trenucima.
Htjela sam ih ponovno proživjeti u snovima.
Juriti u autiću u lunaparku,
sjediti u kolicima dok me gura po trgovini,
plivati u bazenu.
Nisam si mogla objasniti zašto je njegova svjećica toliko kratka.
Ne mogu ni dandanas.

Utješili su me pokazivanjem prsta u zvjezdano nebo.
Selidbom u udaljene šljokice.
Duša se trajno zalijepi za tamnu podlogu i prati nas.
Mahala sam i šaputala "laku noć".

Kasnije su me drugi veliki ljudi učili da se trudim biti poput svijeće.

"Ako vjetar ugasi svaki plamičak oko tebe,
probaj ih svojom svjetlošću ponovno upaliti."

Znali su da se ne radi o lakom umijeću.

Ni njih više nema,
ali trag je ostao.

- 22:16 - Sanjala sam lutku. Mila je sjedila za stolom, govorila da joj moram pronaći lutku i predati vama dvjema. Išla sam tražiti po cijeloj kući postoji li negdje nekakva lutka. Pronašla sam ovu krpenu s ružičastom kosom. Luka kaže da Mila nije nikada imala takvu lutku. Tvrdi da nije njena. Uopće nemam pojma zašto i kako mi je ta lutka došla u podsvijest.

- 22:55 - Božeee, to je Milina lutka! Odnosno moja. Pa gdje si je pronašla? Kako to da je uopće čitava? Može staviti cijeli palac u usta jer je ustvari beba. To je moja lutka koju sam donijela da je ima Mila, a ja sam je dobila kad sam bila mala. Mekana je, malena.

- 22:58 - Našla sam je zatrpanu iza naših zajedničkih knjiga u kutu sobe koja vam je bila dnevni boravak. Nitko u kući nije znao čija je lutka i kako se našla ovdje. Išla sam je tražiti jer sam uvjeravala Luku da sigurno postoji lutka. Zašto bih je sanjala? Veli da sam luda i da to nije Milino.

- 23:00 - Svašta. Creepy! Pa jel' znaš tu lutku od prije?

- 23:01 - Pojma nemam otkud mi lutka na pameti.

- 23:02 - Kaže Mila da se sjeća lutke, ali da je nije imala niti vidjela kad si ti ušla u vezu s tatom.

- 23:04 - Nikad je nisam vidjela. Niti ju je Mila spomenula. Ono što sam joj spakirala kad ste se selili u Sloveniju, to je bilo sve.

- 23:07 - Jebote. Mene je strah. Pa to nije normalno. Zašto bi nam trebala dati lutku. Kao, koji je bio razlog?

- 23:11 - Ne znam. Dijete je zahtijevalo da moram pronaći i predati lutku. :')

- 23:13 - Nemoj se smijati. To je jebeno jezivo. Nisam vidjela lutku 12 godina. Izgleda kao da je bila pod staklenim zvonom od tada, nije se nimalo promijenila. Nije čak niti prljava.

Mene je strah to uzeti. Ozbiljno.

- 23:17 - Vjerujem da predmeti mogu uz sebe vezati negativnu energiju i bolne emocije, stoga nisam ni smatrala da ćete uzeti lutku.

- 23:23 - Možda je Mila voljela lutku. I ja sam je voljela kad sam bila mala. Potpuno sam zaboravila na nju. Tolike godine je u toj kući da je jednostavno ne želim uzeti. Ovo je stvarno creepy. Boli me trbuh od same pomisli na lutku. Zamisli, sanjati lutku koju nisi u životu vidjela da je moraš nama predati. Onda je pronađeš i na kraju je stvarno naša! Sorry, ali preeebolesno.

- 23:28 - U ovoj kući uvijek vlada vječiti nemir, nervoza, nelagoda, tjeskoba...

- 23:28 - Živa jeza! Bilo bi najbolje da spališ. Krepala bih od straha da mi nakon toga bude u kući.

- 23:32 - Sad sam se sjetila. Zar nisi bila na terapiji s tibetanskim zdjelama prije nekoliko dana? Pitaj terapeutkinju što više možeš o zvučnoj kupki. Negdje sam davno pročitala da imaju moć otvaranja različitih frekvencija. Večeras ću prolistati knjige o teoriji i praksi paganizma. Možda pronađem nešto o lutkama.

- 23:35 - Imam neki jezivi osjećaj. Da, zdjele su čudesne, ali nevjerojatno da se nakon dva dana lutka pojavi. Zdjele su me vratile na Božji put. Dobila sam potrebu za molitvom i svetim pjesmama. Smatram zlim sve što ima veze s bilo kakvom magijom i ne vjerujem u pametovanja o "bijeloj magiji". Magija ne može biti dobra.

- 23:43 - Razgovarala sam s Lukom. Mi ćemo lutku ujutro spaliti i izmoliti nad njom na latinskom. Kad sam je pronašla, sva sam se naježila. Išla sam se pokakit jer me trbuh zabolio. Poslije sam osjećala jedno vrijeme trnce u udovima. Lutka je bila bačena. Možda je netko nad Milom govorio ružno i proklinjao nad djetetom dok ju je držala lutku u rukama. Ili oteo iz njenih ruku uz ružne riječi. Od ovih luđaka je svašta za očekivati. Dijete je ionako puno trauma zbog njih.

- 23:49 - Svaka tebi čast, ja bih se USRALA OD STRAHA!

- 23:51 - Vjerujem da obična zlonamjerna riječ ima moć prizivanja zla. Pogotovo proklinjanje.

- 23:54 - Bog dragi neka nas sve čuva! Molim te, spalite lutku jer mi se čini jedinom ispravnom odlukom.

Jeste planirali imati dijete?
Moraš dojit jednog dana.
Samo se tebe čeka da odradiš bebu.

Zašto biste imali samo jedno dijete?
To ti je totalna glupost. Što ako se razboli i ne preživi? Što ćeš onda?
Moraš imati barem dvoje.

Udebljaj se. Nećeš preživjeti porod.
Zašto pokazuje taj trbuh? Zar svi moraju znati?
Ako nemaš dijete, bit ćeš stara teta.
Još nisi postala baka? Kako to?

Nije ti to ništa. Puknuo mi je vodenjak. Polako sam prala kosu, šminkala se i spremala stvari.
Nema ti ona pojma što je porod. Imala je tri carska.
Noge je znala širit, a bol ne može istrpjet.

Čime hranite dijete?
Zar baš ovdje moraš hraniti dijete?
Kad će još jedno?
Gle kako ona može; tako bi i ti trebala.

Što će ti još jedno?
Ima li čega u toj tvojoj tintari?

Što će ljudi reći?

Posao u Zagrebu, Novom Sadu, Brčkom.
'92. godina.
16. lipnja deportacija u logor Luka.
U kolovozu je stigao 37. rođendan.
Nije imao rođendanskih želja.
Ni volje za novim danima.
Zaboravio ih je brojati.
Prije inspekcije Crvenog križa, zidovi su osvježeni, dvorište oprano, a bus je vozio do Batkovića.
Rovovi, jame, robovi na poljoprivrednim imanjima i grobovi.
Nitko nije znao gdje je.
Bez nade da srce kuca.
13. listopada slavi novi rođendan.
Puls nije nestao.
Iza sebe je taj dan, nažalost, ostavio leševe braće u patnji.
Brčanska brigada je skinula okove.
Tu večer je voda dodirnula njegovu kožu.
Kosa mu je očišćena od uši, a tijelo leglo u toplu postelju.
Put do kuće je bio dug.
Dobri ljudi su poklonili novac.
Poznanici ga nisu prepoznali.
Ni glas ni lik.
Majka je pala na koljena.
Urlik se čuo daleko.

Neprepoznatljiv u svakom smislu.
Doživotno.

U agoniji boli, straha, tuge i nemoći, čovjek zaboravi što mu se događalo.
Potisne trenutke koji su najviše ugrizli.

"Ako se budem pitao zašto, unutrašnjost će me pojesti. Ne mrzim nikog i ne mogu živjeti ako ne oprostim."

Hvala za svako skuhano jelo, premotanu pelenu, čuvanje, ljuljanje, sanjkanje, najljepše snjegoviće, topli zagrljaj i opomene kad je trebalo.

Sretna sam što si u nama, tri mala čudovišta, pronašao svjetlost.

Sretan rođendan, jedini moj i najdraži striče!

- Što si pokisla?

- Nismo se vidjele dvije godine. Kupila sam kutiju s magnetićem na kojoj piše "Slijedi svoje snove...". Unutra sam stavila Elizabeth Arden parfem i losion za tijelo, magnetić u obliku anđela, podmetač za čaše s nekom slatkastom porukom, 3 u 1 kavu, jednu čoksu, naušnice od srebra, Bijou remen za haljinu, lip gloss, mirisnu sol za kupku i jednu ogrlicu s privjeskom u obliku anđela. Nju sam kupila kod crkve, vodeći se idejom njene privatne pobožnosti i teološkim usmjerenjem. Ne mogu se sjetiti što sam još sve stavila u tu kutiju i vrećicu jer sam šokirana. Znači, sutradan mi je poslala poruku, zapravo pitanje, kakva je ogrlica - radi li se o bižuteriji. Odgovorila sam ovako kao što sam tebi rekla. Gdje sam, kada i kojom idejom kupila. Sljedeće što mi je napisala je glasilo ovako: "Kolegici si kupila prije par mjeseci privjesak u Argentumu." Naredna poruka: "Šalim se.".
Ne, ne šališ se, jebeno se ne šališ.

- Molim?! Zanima me što si ti njoj napisala. Obzirom da je ona tebi poklonila Tom Ford parfem, Dior ruž i Fendi torbicu. Koliko sam vidjela to je bio samo mali dio poklona. Tko poklanja torbicu koja košta 2500€?! Tko poklanja takve skupocjene materijalne stvari? Sram je može biti što ti je takvo što napisala. Što se dogodilo u njenoj glavi? Neka se spusti s oblaka na zemlju. Radimo da prehranimo djecu i sebe, školujemo, platimo režije, obujemo, obučemo, a ne da dižemo kredite za nečije fix ideje o poklonima u iznosu nekoliko plaća.

- Sabrala sam se i smirila. Odgovorila sam da zahvaljujem na poklonu i da su naušnice od srebra. Isto tako, napisala sam da je previše potrošila, ali baš previše i da se prilikom darivanja vodim porukama zahvalnosti i poniznosti, uistinu od srca. Dobila sam odgovor da ona za svoje voljene želi sve najbolje. Ne znam zašto, ali jako me posramila i osjećala sam se čudno. Doista glupa tema, ali nije se ona ništa šalila. Istina, bila sam u nevjerici zbog njenog poklona. Privjesak iz Argentuma koji je spominjala je koštao 15 €. Žena je bila presretna. Imamo neko pravilo da si poklonimo sitnice. Od srca. Ja sam sretna s Essenceovim ružem od 2 € i ne vidim nikakvu razliku u odnosu na ovo što košta tko zna koliko.

- Nemoj biti smiješna. Nema jedan dan radnog staža, propovijeda o vjeri i dobroti i onda se na tako postavlja. Dobar je ona zanatlija. Izgovorila bih sada što i kako, ali neću. Neću biti vuk drugoj ženi. Jadan taj njen čovjek.

- Pusti. Nemoj biti zlobna. Ne tiče nas se. Shvatila je što je napisala pa se pokušava neizravno ulizivati ovih dana. Žao mi je, ali oko ovakvih poklona je moj stav jasan. Nije to vjenčanje, rođenje djeteta, završetak školovanja ili neki drugi važan dan. Bio je isključivo susret u pitanju.

- Što se mi čudimo uopće? Sad sam se sjetila. Ide ovaj moj malac na rođendan ovog vikenda. Treba ići. Ne znam što je odlučio. Zamisli, svi klinci misle staviti, naravno svatko u svoju kuvertu, minimalno 50 €. Rekao je da se ne može pojaviti, a da ne stavi u kuvertu minimalno toliko. Jednostavno suludo u mojoj glavi, ali vidi on i sam pa kaže da ne bi najradije išao na rođendan, nego u ribolov.

- Čini mi se da su vrijednosti uvrnute na svim mogućim razinama i da je jako teško korigirati ono što horde promoviraju pod "mora se". Posebno je teško za djecu.

- Svaki božji dan objašnjavamo kad se pojave iz škole. Svaki. Non stop nešto novo. Ne pustim dijete od 12 godina do 23 sata da bude vani. Naravno da ga zezaju.
Klinci se zgražaju jer se poslije treninga mora nacrtati u 21:15 doma. U 22 je na spavanju i nema rasprave.

- Na kraju, ispadamo ludi i bolesni, ali barem brinemo i poduzimamo ono što je u našoj moći. Za njihovo dobro i budućnost. Jednog dana će nam možda biti zahvalni. Onako kako smo mi zahvalni našim roditeljima.

Bol u dojkama me navela da se prvi put odlučim za ultrazvuk.
Širila se u leđa, žarila kožu, probadala i pojavljivala ispod pazuha.
Pulsirala je po cijele dane.

Imala sam na sebi rozu šljokičastu haljinu od tila.
Doktorica je stalno ponavljala kako sam sva krhka, lijepa i da se obavezno moram opustiti jer ću ovaj pregled morati raditi svakih pola godine.
Rečenice koje biste uputili izrazito uplašenom djetetu.

Prolazile su godine.
Pitala je za moje novo prezime i rekla da je s mojim svekrom išla u školu.
Radi u tri bolnice.
Sin joj je studirao istu humanističku znanost poput mene i odselio poslije završetka u Kanadu.

Tijelo mi je drhtalo od straha, a glas nije bio moj.

Već na prvom pregledu je pronašla ciste različite veličine u obje dojke.

Susretale smo se svakih pola godine.
Od nje sam prvi put čula o ljekovitosti noćurka.
Zainteresirala me za biljke i njihovu moć.
Savjetovala mi je da ne pijem nikakve kofeinske napitke.
Bila je u pravu.
Smetali su mi.

Kad sam stigla na posljednji dogovoreni pregled, nisu mogli pronaći moj termin u sustavu. Ipak je obavila pregled i rekla da želi da dođem na još jedan, dva tjedna, prije preseljenja u Njemačku. Htjela je biti sigurna da nema velikih promjena.

U Njemačkoj sam pronašla ginekologinju koja je u prvoj minuti rekla da je bila dva puta u Hrvatskoj. Na seminaru u Osijeku i ljetovanju u Zadru.

Vidjela je mnogo cista. Tješila me da zna koliko boli i prepisala mi dvije tube progesterona u gelu. Kod nje dolazim svakih pet mjeseci.

Ne izostavljajte redovite samopreglede i liječničke kontrole. Oni su obavezni ženski rituali. Svaki posao i svaka obaveza mogu pričekati. Učite mlade djevojke da je briga o ženskom zdravlju u vječnom trendu.

Cure, prevencija počinje od nas.
Moj sljedeći termin je 8. siječnja, a vaš?




(Fotografija je dostupna na stranici Know your lemons te mnogim drugim stranicama.)