čvor
sidro nas vuče na kopno dotaknuti bosim stopalima zemlju koja nam se igrala pod prstima poljubiti naborane ruke koja su nas vodile proći starim putem i pozdraviti one koji su ostali čutet i slušat kak' su negda elj tega više ni denes su tuj prekozutra bu mort obluk zaprt il' mala zešita luknja ![]() |