I onda opet. Za tjedan dana. Isto mjesto. Samo Petar dolazi kasnije. Ona je već tu. I štene. Malo je naraslo. Valjda. Tu je i muž. S dvojicom frendova. Njih četvoro za stolom. Štene u njenom krilu. Petar sjeda blizu njih. Kava mu stiže. Nije morao ni naručiti. Prednost malog grada. Jedna od njih. Kao i ova. Petar okrenut prema stolu. Dečki živo pričaju. Petar čuje priču. Nema pojma o čemu oni to. Gomila tehničkih izraza. Hvata moguću temu. 3D printanje. Tako nešto. Tehnike. Materijali. Marke. Divota. Odbojna sjedi ko drvena Marija. Isključena. Ne postoji. Osim za štene. I za Petra. Mirno gleda okolo. Oči joj vrište. Od dosade. Od nemoći. Od želje za bijegom. Petar joj opet hvata pogled. Ovaj put malo duže. Malo je drugačiji. Sad je čak i Petar zanimljiv. Ponekad i odbojnost može biti korisna. Ako je je ovaj put bilo. Nije bilo načina da to provjeri. Pridruži mu se par frendova. Sad i oni kreću s pričom. Ne baš tako stručnom. Ali bar nikog nisu davili.

Oznake: priče