...I ona je radila u istoj zgradi. Desetak godina starija od Petra. Vrijeme ju je malo načelo, ali izgledala je kao iz stripa. Nekog tvrdog, kriminalističkog. Pogotovo to lice. Pogotovo te usne. Ženska nekog opakog anđela pakla. Neka vrsta Anđelke. Tamo iz pedesetih. Nije bila baš toliko stara. Plava, sisata, pomalo trendseterica. Često je mijenjala frizure. Garderobu je mijenjala svaki dan. Petar je zapamtio par haljina. Posebno jednu tigrastu s dekolteom. Zapamtio je i crne kožne hlače. I crvene tange ispod njih. Dok je sjedila u kantini, pola ih je bilo vani. Kao i guzovi. Vidjela se i ona trendi tetovaža skroz na donjem dijelu leđa. Petar se pitao ima li još koju. I gdje. Imao je nekoliko svojih favorita po pitanju lokacije. Stalno ju je gledao. Nikad mu nije uzvratila pogled. Onda su se upoznali oko nekog zajedničkog projekta. Ekonomistica. Sama, bez kučeta i mačeta. U stvari, imala je nekoliko mačaka. Nije imala muževa ni djece. Sigurno je imala priču. Mora da je bila zanimljiva. Petar je često dolazio do nje da nešto kao razjasne. Mogao je to i telefonom. Naravno da nije. Nekoliko puta je i ona došla do njega. I ona je to mogla telefonom. Naravno da nije. Kao da je tim danima malo pomnije birala šta će obući. Žene iz Petrovog odjela gledale su ih kako sjede jedno do drugog. Kako blisko i uspješno surađuju. Kako joj Petar gleda u dekolte. Kako ona njega gleda u oči. Oči su joj uvijek bile kao pomalo vlažne. Sjajile su. Onda bi odkvrckala štiklama. Odlelujala kroz vrata. Kolegice su ga malo pogledavale sa smiješkom. Petre...? Nisu ni one baš bile imune na njega. Njih je poznavao već malo duže.

Oznake: priče