...Petar je osam dana bio na putu u inozemstvu. Za to se vrijeme nisu ni vidjeli
ni čuli. Nije tada bilo mobitela. Stigao je kući negdje oko podne. Odmah ju
nazvao. Došla je navečer oko sedam. Smiješak i sočan poljubac. Izgledala mu
je malo drugačije. Nije odmah skužio zašto. Možda zato što ju nije vidio osam
dana. Zvučala je isto. A nije ju ni čuo osam dana. Nikad dosad nisu bili tako
dugo razdvojeni. Izgleda da nikad nisu bili ni toliko uspaljeni. Čim su ušli u
Petrovu sobu i zatvorili vrata, navalili su se skidati. Petar je sjeo na kauč,
ona je gola stajala na dva metra od njega. Aha. To je. Malo sam se udebljala
dok te nije bilo. I stvarno jest. Dobila je možda kilogram-dva. Svaki gram je
sjeo na pravo mjesto. Izgledala je kao boginja. Petar joj je rekao da izgleda
kao kurvetina. Dobro je to shvatila. Nasmiješila se i krenula prema njemu.
Petar je bio u pravu. I kretala se tako. I ponašala se tako. I govorila je tako.
Vjerojatno se i osjećala tako. Možda je to i bila. Ubijali su se te večeri.

Oznake: priče