...Redali su se oni mjeseci s tužnim imenima. Listopad je prošao. Studeni je bio tu. Prosinac i Siječanj tek slijede. Petru je bilo svejedno koji je mjesec i kako se zove. Možda se ipak malo radovao kraćim danima i duljim noćima. Radovao se mraku. Ili je bar od njega nešto očekivao. Nekako se bolje snalazio. Kao da su se slagali. Bolje nego Petar i svjetlo. Bar u zadnje vrijeme. Petar se pokušao sjetiti da li se ikad tako osjećao. Da li je ikad tako gledao na stvari. Vidio tu razliku. Nije uspio. Nekad mu je to bilo svejedno. Vidio je ljepotu i u jednom i u drugom. I to samo ljepotu. Ovo mu je prvi put. Novo iskustvo. Hoće li mu pomoći za dalje. Hoće li nešto naučiti iz njega. Svašta mu je padalo na pamet. Čitao je i slušao o tome. Uglavnom je sve bilo na isti kalup. Može biti samo bolje. Samo strpljenja. Kiša i sunce. Ponori i vrhunci. Mrak i svjetlo.Tuga i radost. Ljubav i...? Itd. Bilo je i oprečnih stavova. Usmjeravanje misli i postojanje bez misli. Djelovanje i nedjelovanje. Borba i predaja. Jebiga. Odlučite se ljudi.
...Petar je probao i jedno i drugo. I zaista, stvari kao su malo krenule na bolje. Ponadao se da je našao način. Ili je način našao njega. Palo mu je na pamet i nešto originalno. Možda samo njegovo. Fizikalne sile, magnetizam i polovi. Suprotni se privlače, isti se odbijaju. I udaljenost igra ulogu. I te kakvu. Dijelom se tu uklapao, dijelom uopće nije. Ali recimo ovako – ako skupi dovoljno mraka, ako pojača taj pol do maksimuma koji može izdržati, šta će se dogoditi. Šta može očekivati. Po fizici bi morao sve jače privlačiti svjetlo. Sve jače i jače i tako sve dok svjetlost ne krene prema njemu. Dok se ne spoji s njegovim mrakom. I šta onda. Pat pozicija ili Big Bang. Odlučio je da proba tako. A možda se pretvori u crnu rupu. I ona upija svjetlo, ali ga usput i iskrivi. Kao i prostor, kao i vrijeme. Hrani se time. Putuje okolo i guta sve na šta naiđe. Ta mu se mogućnost baš i nije sviđala. Zaboravio je šta je pročitao kako crne rupe završavaju. Moguće i one grunu i pretvore se u svjetlo. Kad-tad. Petar je došao s posla, i sjeo na kauču u dnevnoj sobi. Nije upalio svjetlo, nije uključio TV. Pijuckao je neki jeftini brendi. Valjda za hrabrost. Upravo se smrkavalo. Do pet će već biti mrak.
Oznake: priče
