|
|
DATUM ROĐENJA:
10.ožujak 1988.
MJESTO ROĐENJA:
Rheinfeld-Möhlin, Švicarska
VISINA:
1,84
TEŽINA:
79
BRAČNO STANJE:
neoženjen
OBITELJ:
mama Kata, tata Luka, stariji bart Dejan i mlađa sestra Nikol
TRENUTNI KLUB: Sevilla
PRIJAŠNJI KLUBOVI:
1992-1995 FC Möhlin-Riburg
1995-2007 FC Basel
FC Schalke 04
REPREZENTACIJA: Hrvatska
LINKOVI:
Darijo Srna
O.C.girl
Božja riječ-blog
MNK Pletionica Ivković
Mi Hrvati
so what?
Athletic club
Real Madrid
Dinamo-Zgb
| < | kolovoz, 2009 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
| 31 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Ovo je blog posvećen Ivanu Rakitiću, reprezentativcu Hrvatske i nogometašu Schalkea. Osim o njemu, njegovom životu i karijeri, ovdje ćete moći pronaći informacije o raznim sportovima i sportašima Hrvatske i šire.....
Get your own Slide Show!
U ljeto 2007. godine prešao iz Basela u jedan od najvećih njemačkih klubova, FC Schalke 04 , za odštetu od 5 milijuna €, i već u prvoj utakmici protiv prvaka Stuttgarta, zabio svoj prvijenac za klub.
"Kod mene se kući uvijek pričao hrvatski, a za Hrvatsku smo i navijali. Čak i protiv Švicarske na EP-u 2004. navijao sam za 'kockaste’."
"Ja sam poprilično poseban tip. Kada odem frizeru prepuštam se njemu. On je zaslužan za plavu boju kose, ali naušnica je bila moja ideja. Dok sam bio s roditeljima nije mi palo na pamet staviti naušnicu jer mi je tata rekao da bi me izbacio iz kuće. Sa sedamnaest sam otišao od kuće i odmah je stavio. Rekao mi je poslije da jedan mladić tako ne bi trebao izgledati, ali se na kraju ipak morao pomiriti s tim."
"Ne mogu reći da moja idealna djevojka mora biti crna, plava ili nešto slično. Bitno je da se dobro povežemo i razumijemo, a idealno bi bilo da niti ne zna da sam nogometaš."
"Uvijek ću se boriti za svoje mjesto, bez obzira na kojoj me poziciji izbornik vidi. Na toj središnjoj poziciji već sam igrao u klubu, tako da mi igrati na tome mjestu nije problem."
"Svaki gol za reprezentaciju je važan. I protiv Slovenije i protiv Brazila. Nije isti osjećaj zabiti za reprezentacij i zabiti u klubu i naravno da zato želim postići gol."
"Vođa? Pa ja imamo samo 20 godina i tek sam odigrao 10-15 utakmica za reprezentaciju. U svakoj utakmici želim ponuditi što više mogu i biti od pomoći cijelok ekipi. Naravno da volim kada što više stvari ide preko mene, mislim da je takav svaki nogometaš. Ali ako momčad pruži sto posto, onda bilo tko može biti vođa."
Pišući svoj posljednji post nisam ni znala što se sve izdogađalo sa Ivanom prošlog vikenda. Naime, on je prošli vikend odigrao jednu od najboljih utakmica skoro. Čak je dva puta asistirao u pobjedi svoga Schalkea, i iako je izašao na poluvremenu, ostavio je duboki trag u toj tekmi. Felix Magath je već sada učinio puno za Schalke, a toga su svjesni svi, pa tako i Ivan. On je nedavno u jednom intervjuu izjavio kako je Felix popravio momčadski duh, kako su sada svi kao jedan i bore se do kraja. Također je trener uveo neke promjene tipa slušanaj glazbe prije tekme, drukčijeg rasoreda svlačionice.... Sve u svemu Ivan je ocijenio promjene kao pozitivne i kao nešto što može samo dobro donijeti klubu. A sudeći prema minutaži koju Ivan dobija (a gledano da je ispao iz forme prošle godine) možemo naslutiti povratak njega i Schalkea u sam vrh 
.
Ne mogu napisati ovaj post a da se ne osvnem i na događaje vezane uz braću Sharbini. Ne mogu vjerovati kakvi ljudi moraju biti kreteni da ih idu vrijeđati, pa čak i fizički napadati. To što su oni promijenili klub je nešto sasvim normalno, i žalosno je što su u Hrvatskoj transferi praćeni kao nešto neprirodno i uvrijeđujuće za klub. Braća su puno toga učinila za Rijeku, ali bilo je vrijeme da se krene dalje. Da li je najveći problem što je to dalje bio Hajduk???? Cijela me situacija podsjetila na prelazak Nike Kranjčara iz Dinama u Hajduk, kao i prelazak Mirka Hrgovića iz Hajduka u Dinamo. Konkurencija je ogromna, ali tim ljudima je nogomet i klub osim ljubavi i posao. A u današnjem svijetu je to najvažnije.
Na samom kraju još šaljem velike čestitke Dariju Srni koji je dobio trofej za najboljeg igrača Ukrajine, i naravno našoj ponovno zlatnoj Blanki Vlašić koja je spektakularno obranila naslov svjetske prvakinje 
U srijedu je prijeđena možda čak i odlučujuća granica. Granica koja nas dijeli od SP-a u Africi. Veliki pritisak koji je bio na leđima naših igrača cijelu zimu ili bolje rečeno još od onog engleskog poraza u Maksimiru napokon se rasprsnuo i donio sreću i puno pozitivne energije. Nakon pada Bjelorusije na njihovom teritoriju, otvorili smo si put prema prvenstvu. Iako ništa ni izbliza nije gotovo svaka pobjeda je tračak nade i koračić bliže Africi. Samo tereba ostati hladne glave i odraditi kvalifikacije do kraja onako kako se planira.
Što se tiče utakmice Bjelorusija-Hrvatska imam samo riječi hvale za sve naše igrače. Jako me se dojmio Olić koji je stvarno dobro igrao, bez obzira na sve propuštene prilike. Trčao je, bilo ga je svuda, zabio gol....bravo! I Raketa je dobro igrao. Iako je dobio priliku samo za drugo poluvrijeme, dobro ju je iskoristio. Bio je i asistent za drugi gol što me je jako razveselilo. Malo me je jedino uplašio onaj ulet bjeloruskog igrača koji je pokosio Ivana, no srećom ovaj se ustao kao da mu ništa nije bilo ( a ne kao da je skoro ostao bez ramena) i nastavio igrati još bolje.
No naravno, unatoč dobroj igri gotovo svih naših igrača, svi su ostali u sjeni pred jednim posebnim čovjekom (barem u mojim očima). Velika je sreća bila u mom srcu kada sam čula da od prve minute igra Dudu. I nije samo da je igrao da igra, već je igrao savršeno. Trčao je kao da mu se nikad nisu dogodile sve one stvari koje su mu se proteklih mjeseci događale. A kada je zabio gol plakala sam od sreće. Moram spomenuti po ne znam ni sama koji put da sam tako sretna zbog njega i ponosna što je uspio preživjeti sve ono i vratiti se na teren. Dudu, svaka ti čast!!!!!
Ako je netko brojao mogao je vidjeti da je prošlo točno 21 dan od moga posljednjeg posta. Bilo je i dužih pauza na ovome blogu, ali mi se ova čini nekako najdužom, kao da nisam mjesecima pisala. A sve to ima razlog. U prošla 3 tjedna mi se toliko toga dogodilo što mi je život iz temelja promjenilo a da toga još nisam ni svjesna. Nakon godine dana pauze i godine dana muke i učenja, upisala sam toliko željeni fakultet. Naravno, bilo je malih komplikacija ( a gdje ih nema 
) i zato ni nisam pisala ovih par tjedana, ali sve je dobro završilo i početkom jeseni selim u Zadar Unatoč svim obavezama koje ću onda imati (a bit će ih "boli glava")nastojat ću ovaj blog i dalje pisati, možda čak i više jer ću onda imati net stalno, a ne kao sad 
No dobro, do tada ima još 2 mjeseca (iako će to jako brzo), pa idemo vidjeti što se sada događa sa sportom i sportašima, a naravno i što to ima novog-starog sa našim Ivanom. S njim i našom repkom ću i početi. Uskoro nam slijedi okupljanje repke i neke važne tekme. Tekme koje bi mogle biti ključ našeg odlaska ili ne odlaska u Afriku. Na popisu su se našla neka nova imena, a na žalost (barem moju) nema Klasnića. Tu nam je povratnik Dudu za kojeg se jako nadam da će igrati. Njegova je ozlijda prerasla u pravu sapunicu. Jadan čovjek, kako nema sreće 
A bez sreće je na trenutak ostao i Ivan Rakitić koji se nedavno u jednoj tekmi ozlijedio (ligamenti gležnja). U prvi tren se činilo da je izgubljen za Bjelorusiju i da neće igrati neko vrijeme, no ipak su nam iz Njemačke došle dobre vijesti. Ivan se vratio treninzima i igri. Čak je jučer uspio fulati penal u kup utakmici gdje je Schalke ipak pobijedio 
. Inače, kako je Magath preuzeo Schalke Ivan sve više igra. Vidi se da trener vjeruje u njega da on može postići puno, samo treba razviti ili pokrenuti to nešto u Ivanu da počne igrati onako kako on to zna i može. Svjestan je toga Magath pa ga na treninzima tjera više raditi i ponavljati neke stvari što sigurno Ivana izluđuje, ali samo će tako moći dobiti šansu.
Počeo nam je i naš HNL. Ajme, to će biti svega u toj ligi, a najmanje nogometa. 16 ekipa, na većini stadiona neadekvatni uvjeti za bilo kakvu, a ne prvoligašku tekmu.... Pa ne može jedna Lokomotiva, Karlovac ili netko tko nije okusio pravu utakmicu igrati protiv Dinama ili Hajduka. Po meni je to mučenje i za igrače i za navijače. Pa tko će to dolaziti gledati?! Nemam pojma kako će to sve izgledati, al neka ovi samo eksperimentiraju sa našom već tako lošom ligom. Samo ću poželjeti sreću svih našim klubovima koji su u europskim natjecanjima da tamo što dulje ostanu da im barem navijači imaju šta doći gledati (ukoliko ne naprave neku glupost pa budu izbačeni sa stadiona).
A sada jedna velika, ogromna, ponosna pohvala i čestitke našim pomlađenima Barakudama koji su osvojili 3. mjesto na svjetskom prvenstvu u Rimu. Nažalost nisu uspjeli obraniti zlato od prije dvije godine, ali naši su vaterpolisti pokazali da hrvatski vaterpolo ima budućnost Ključni čiko u našoj pobjedi SAD-a za broncu bio je naš golman Josip Pavić koji se u trćoj četvrtini razbranio i odveo nas na postolje.
Evo, za kraj ću još samo reći kako sam šokirana nedjeljnom utrkom F1 u Mađarskoj, tj. subotnjim kvalifikacijama gdje je Massa teško ozlijeđen. Nevjerojatno je to kako te pogodi komad nečega i završiš sa teškim ozljedama, a zabiješ se u zid sa preko 200km/h i od toga nemaš posljedice . Držim fige Felipeu za što brži i uspješniji oporavak i skori povratak na lude staze.....
