DATUM ROĐENJA:
10.ožujak 1988.
MJESTO ROĐENJA:
Rheinfeld-Möhlin, Švicarska
VISINA:
1,84
TEŽINA:
79
BRAČNO STANJE:
neoženjen
OBITELJ:
mama Kata, tata Luka, stariji bart Dejan i mlađa sestra Nikol
TRENUTNI KLUB: Sevilla
PRIJAŠNJI KLUBOVI:
1992-1995 FC Möhlin-Riburg
1995-2007 FC Basel
FC Schalke 04
REPREZENTACIJA: Hrvatska
LINKOVI:
Darijo Srna
O.C.girl
Božja riječ-blog
MNK Pletionica Ivković
Mi Hrvati
so what?
Athletic club
Real Madrid
Dinamo-Zgb
< | rujan, 2009 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
28 | 29 | 30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Ovo je blog posvećen Ivanu Rakitiću, reprezentativcu Hrvatske i nogometašu Schalkea. Osim o njemu, njegovom životu i karijeri, ovdje ćete moći pronaći informacije o raznim sportovima i sportašima Hrvatske i šire.....
Get your own Slide Show!
U ljeto 2007. godine prešao iz Basela u jedan od najvećih njemačkih klubova, FC Schalke 04 , za odštetu od 5 milijuna €, i već u prvoj utakmici protiv prvaka Stuttgarta, zabio svoj prvijenac za klub.
"Kod mene se kući uvijek pričao hrvatski, a za Hrvatsku smo i navijali. Čak i protiv Švicarske na EP-u 2004. navijao sam za 'kockaste’."
"Ja sam poprilično poseban tip. Kada odem frizeru prepuštam se njemu. On je zaslužan za plavu boju kose, ali naušnica je bila moja ideja. Dok sam bio s roditeljima nije mi palo na pamet staviti naušnicu jer mi je tata rekao da bi me izbacio iz kuće. Sa sedamnaest sam otišao od kuće i odmah je stavio. Rekao mi je poslije da jedan mladić tako ne bi trebao izgledati, ali se na kraju ipak morao pomiriti s tim."
"Ne mogu reći da moja idealna djevojka mora biti crna, plava ili nešto slično. Bitno je da se dobro povežemo i razumijemo, a idealno bi bilo da niti ne zna da sam nogometaš."
"Uvijek ću se boriti za svoje mjesto, bez obzira na kojoj me poziciji izbornik vidi. Na toj središnjoj poziciji već sam igrao u klubu, tako da mi igrati na tome mjestu nije problem."
"Svaki gol za reprezentaciju je važan. I protiv Slovenije i protiv Brazila. Nije isti osjećaj zabiti za reprezentacij i zabiti u klubu i naravno da zato želim postići gol."
"Vođa? Pa ja imamo samo 20 godina i tek sam odigrao 10-15 utakmica za reprezentaciju. U svakoj utakmici želim ponuditi što više mogu i biti od pomoći cijelok ekipi. Naravno da volim kada što više stvari ide preko mene, mislim da je takav svaki nogometaš. Ali ako momčad pruži sto posto, onda bilo tko može biti vođa."
Da me ljudi nisu pitali kad će novi post, ne bih ni skužila kako nisam dva tjedna pisala. Razlog tomu je jednostavno nedostatak inspiracije. Pokušala sam par puta nešto napisati, ali nije išlo. Pa reko bolje bez ikakvog posta nego nešto bzvz naškrabano. A za ovaj post sam inspiraciju našla u svima onima koji se vole kladiti.
Kod nas je klađenje postalo nešto sasvim normalno. Klade se svi, od djece osnovnoškolske dobi pa do starijih ljudi. Nije pravilo ni jel to muško ili žensko. Pa gledajući tako ljude kako se klade, često sam i sama dobila želju, no ona je brzo popustila. Iako mislim da imam dobro znanje što se tiče sporta (nogomet posebno), kladila sam se samo jednom, jedan me par zeznio i razočarana sam odustala od takvih akcija. Rekla bi moja mama:"Hvala Bogu" jel ona to smatra teškom ovisnošću . Ali ruku na srce i nije daleko od istine.Kad se jednom krene uglavnom se ne prestaje. A tek kad se i dobiju neke pare.... No, kladiti se treba znati jer nije to samo izabrati par parova i uplatiti 5 kn pa šta bude. Baš sam u petak gledala legicinog dečka kako ulaže 50kn na "sigurne" parove. Već su bili tu i planovi što će s lovom jer je očekivani dobitak bio preko 300kn. Na kraju su svi planovi pali u vodu jer je jedan od najsigurnijih, Chelsea, umjesto pobjedio, poprilično izgubio. A ni Dinamo se nije proslavio. I što reći na sve to? Treba imati znanja, svakako, ali sreća je opet presudna. I naravno, upornost. Ne znam kako vi, ali ja se upravo zbg takvi stvari ne kladim. Jednostavno neam sreće, a ni viška para da ih tako bacam
Za kraj ću izdvojiti meni najdraže utakmice tj. rezultate ovog vikenda, a na prvom mjestu je pobjeda HSV-a nad Bayernom i to pogotkom našeg Petrića. Liverpool je zgazio Full City 6:1, dok je Chelsea izgubio od Wigana 3:1. Tottenham je pobijedio Burnley sa čak 5:0 i meni je došlo da plačem koliko mi je ovih bilo žao. Čarli i Niko odlično igrali Schalke je pobijedio Dortmund i to jedva, Ivan nije igrao . Nešto je Ivan opet počeo grijati klupu i to mi se jako ne sviđa. Nadam se da iza toga stoji dobar i opravdan razlog.
I kao točku na i stavljam našu ligu. Lokomotiva-Dinamo....pa jese li gledali tu tekmu? Ja više neam riječi za te naše klubove i njihovu igru. Ajde, drago mi je da Kelava nije primio više od jednog gola, ali plave je Lončarić spašavao ajme puta i samo su zbog golmana osvojili tri boda.
U nadi da će Liga prvaka ovaj tjedan opravdati svoja očekivanja i da će na TV-u biti prave tekme, pozzam vas...Uživajte i ako se kladite, dobro pazite
Veliko olakšanje sam osjetila ja sama, a mogu misliti kako je bilo Duduu kad je saznao da će mu kazna ipak biti ukinuta. Ne znam uopće što bi rekla na cjelokupnu situaciju. Ma katastrofa, počevši od onog poziva Uefe da Eduardo na dan utkmice s Engleskom svjedoči o "svom simuliranju". Jadni kao nisu znali da ima tekmu.
Hvala Bogu sve je sretno prošlo, a u cijeloj me se priči dojmila ova Duduova rečenica:"Sve čega se sjećam oko incidenta je da sam odmah, čim sam primio loptu, punom brzinom krenuo prema golu. Bio sam vrlo blizu Celticovom vrataru i osjetio sam kontakt na svojoj nozi, nakon čega sam izgubio ravnotežu. Znam možda i bolje od ikoga da u velikoj brzini svaki kontakt može biti opasan. Želim samo reći da sam pošten igrač. Za postizanje golova morate iskorištavati svoje prilike, a ja nisam tip igrača koji mora biti nepošten da bi bio strijelac"
I što sada reći na sve.... "Bit će bolje?"...NE, definitivno ne. "Mora biti bolje!" Ono što nam se jučer dogodilo, ne smije se više nikada dogoditi. Teško mi je reći, ali ipak je bilo sramotno. Vidjelo se dobro od samoga početka tko je gazda u svome dvorištu, a na kraju sam rezultat govori o svemu.
Kriviti nekoga? Koga i zašto. Bilić možda i nije postavio najbolju postavu i taktiku od početka, ali to nije razlog onakvoj igri. Grč i strah....ili nešto sasvim drugo, možda nikada nećemo ni saznati što. Nešto nas je uništilo i spustilo na zemlju.
I što sada? Preostaje nam samo nada. Nada da će englezima ispred osvete biti ponos i čist obraz i da će nastojati pobijediti Ukrajinu. Ukoliko im puste (što me nebi čudilo) da ih pobijede, tek onda će nam se osvetiti. Za sada smo mi u prednosti.
Hrvatski reprezentativci nakon dolaska u Englesku nisu mogli izbjeći pitanja o Eduardovom simuliranju i Uefinoj kazni. Cijelu priču komentirao je Ivan Rakitić koji je prebacio loptu na protivničku polovicu.
"Vidio sam snimku prekršaja na Rooneyu - to je bio jedanaesterac", rekao je Rakitić aludirajući na utakmicu Engleske i Slovenije.
Jučer je u obranu Eduarda stao i David Beckham, a ni Rakitiću nije drago da se po medijima povlači ime njegovog prijatelja.
"Toliko je kontroverzi bilo oko simuliranja da mi je teško prihvatiti da je moj prijatelj Eduardo optužen. To nije fer prema njemu jer je veliki sportaš. Srećom, to nije utjecalo na njega, ali ne želi da ga prati glas takvog igrača."
Na kraju je mladi veznjak iznio svoja očekivanja od sutrašnje utakmice.
"Ovaj put je pritisak na nama, ali svejedno svi od Engleske očekuju pobjedu na Wembleyju. Nedostaje nam dosta igrača, ali smo jaki i mislim da možemo iznenaditi", zaključio je Raketa. (index)
I opet su nam naši kockasti priredili šokantnu završnicu. Ti dramatični završetci su postali tradicija u hrvatskom sportu, bilo da je riječ o rukometu nogometu, vaterpolu.... Al ono sinoć je stvarno bilo jadno i neočekivano. Ne mogu vjerovati da su si naši mogli dopustiti tako lošu igru. Srećom nas je popratila sreća pa je Raketa zabio gol. Al ni tog gola nebi bilo da onaj bjeloruski igrač nije skrenuo loptu. Al kako se kaže: "Sreća prati hrabre", pa je bilo vrijeme da se i nama malo nakloni.
Nekako mi se cijela jučerašnja tekma nije sviđala. Od samog početka naši su bili nekako čudni, kao da su si unaprijed pripisali bodove i došli na utakmicu tek toliko da ih se vidi. Jako me je razočarao Čarli sa onim svojim postupkom zbog kojeg je dobio crveni karton tj. drugi žuti. Sudac je imao svoj kriterij od početka tekme i dijelio je kartone šakom i kapom tako da stvarno ne kužim šta bi ovome da se tako ponaša. U cijeloj večerti najbolji dojam na mene ( a vjerujem i na vas) je ostavio Runje sa onih svojih par obrana na kraju. Iako priznajem daga kao golmana ne favoriziram, sinoć je osvojio moje srce i nadam se samo da to sve nisu bile slučajne obrane.
Sada slijedi Engleska. Popis otpisanih sa ovom Čarlijevom gluposti se još produžio. Sada nemamo dvojicu gotovo najvažnijih igrača. Ali ja vjerujem u naše dečke. Ako je sinoćnja tekma bila koma, to je znak da bi sljedeća trebala biti dobra. Pa i ako od engleza izgubimo, želim da to bude sa stilom, i da se bore na terenu do kraja.
"Drago mi je da sam mogao pomoći momčadi. Najvažnije je da smo uzeli tri boda, a za dva mjeseca više neće biti važno kako smo došli do pobjede. Sad idemo u Englesku odigrati što bolje možemo iako znamo da će biti teško" (Ivan Rakitić)
Čim sam pročitala vijest morala sam svoju ljutnju podijetliti s vama. Pogađate o kome je riječ? O Eduardu da Silvi ili kako ga od milja zovemo Duduu. Čovjek je za ono simuliranje dobio dvije utakmice kazne. Ok, iznudio je jedanaesterac i treba ga kazniti, ali me samo zanima koliko su igrača prije njega i za ozbiljnije utakmice kaznili. Odgovor je nijednog. Pa kako to da su baš sad kada se vratio kaznili njega, za mene jednog od najčistijih igrača. I on za ovo dobije dvije tekme, a onaj gad što mu je sredio nogu (a svi se dobro sjećamo kako je to izgledalo) pauzirao je tri utakmice. I gdje je sad tu pravda i dokle ide ta Uefina, ili čija već, nepravda prema hrvatskim igrčim?????
Kao prvo i prvo, a nezaobilazno, moram čestitati našoj najboljoj (a i jedinoj) visašici Blanki Vlašić na fenomenalnom rezultatu i preskočenih 208cm što je ujedno i novi hrvatski rekord. Svoje sjajne serije nastavila je u Zagrebu gdje je nošena domaćom publikom sve do 210 preskočila iz prve. Nažalost za svjetski rekord više nije bilo snage, ali i ovaj rez je ostavio duboki trag u njenoj karijeri, a i u našim srcima.
A sada malo o nogošu ;)) Počele su posljednje pripreme za kvalifikacije koje će nas nadam se odvesti u Afriku. Svi su puni motiva i nade, a mislim da bi to trebalo biti i dovoljno za pobjedu Ukrajine (za Englesku će ipak trebati nešto više).
No dobro, nećemo sad o tome. Želim samo da pogledate donju sliku i prokomentirate izgleda nekih naših nogometaša. Hehe, znamo svi o kome je riječ lol....