DATUM ROĐENJA:
10.ožujak 1988.
MJESTO ROĐENJA:
Rheinfeld-Möhlin, Švicarska
VISINA:
1,84
TEŽINA:
79
BRAČNO STANJE:
neoženjen
OBITELJ:
mama Kata, tata Luka, stariji bart Dejan i mlađa sestra Nikol
TRENUTNI KLUB: Sevilla
PRIJAŠNJI KLUBOVI:
1992-1995 FC Möhlin-Riburg
1995-2007 FC Basel
FC Schalke 04
REPREZENTACIJA: Hrvatska
LINKOVI:
Darijo Srna
O.C.girl
Božja riječ-blog
MNK Pletionica Ivković
Mi Hrvati
so what?
Athletic club
Real Madrid
Dinamo-Zgb
< | lipanj, 2009 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
29 | 30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Ovo je blog posvećen Ivanu Rakitiću, reprezentativcu Hrvatske i nogometašu Schalkea. Osim o njemu, njegovom životu i karijeri, ovdje ćete moći pronaći informacije o raznim sportovima i sportašima Hrvatske i šire.....
Get your own Slide Show!
U ljeto 2007. godine prešao iz Basela u jedan od najvećih njemačkih klubova, FC Schalke 04 , za odštetu od 5 milijuna €, i već u prvoj utakmici protiv prvaka Stuttgarta, zabio svoj prvijenac za klub.
"Kod mene se kući uvijek pričao hrvatski, a za Hrvatsku smo i navijali. Čak i protiv Švicarske na EP-u 2004. navijao sam za 'kockaste’."
"Ja sam poprilično poseban tip. Kada odem frizeru prepuštam se njemu. On je zaslužan za plavu boju kose, ali naušnica je bila moja ideja. Dok sam bio s roditeljima nije mi palo na pamet staviti naušnicu jer mi je tata rekao da bi me izbacio iz kuće. Sa sedamnaest sam otišao od kuće i odmah je stavio. Rekao mi je poslije da jedan mladić tako ne bi trebao izgledati, ali se na kraju ipak morao pomiriti s tim."
"Ne mogu reći da moja idealna djevojka mora biti crna, plava ili nešto slično. Bitno je da se dobro povežemo i razumijemo, a idealno bi bilo da niti ne zna da sam nogometaš."
"Uvijek ću se boriti za svoje mjesto, bez obzira na kojoj me poziciji izbornik vidi. Na toj središnjoj poziciji već sam igrao u klubu, tako da mi igrati na tome mjestu nije problem."
"Svaki gol za reprezentaciju je važan. I protiv Slovenije i protiv Brazila. Nije isti osjećaj zabiti za reprezentacij i zabiti u klubu i naravno da zato želim postići gol."
"Vođa? Pa ja imamo samo 20 godina i tek sam odigrao 10-15 utakmica za reprezentaciju. U svakoj utakmici želim ponuditi što više mogu i biti od pomoći cijelok ekipi. Naravno da volim kada što više stvari ide preko mene, mislim da je takav svaki nogometaš. Ali ako momčad pruži sto posto, onda bilo tko može biti vođa."
Naši su se rukometaši i službeno uvrstili u natjecanje za jedinu zlatnu medalju koja im nedostaje. Naravno, riječ je o Europskom prvenstvu koje će se sljedeće godine održati u Austriji. Možda su neki i sumnjali u plasman naših, ali dečki su opet pokazali kako su u najtežim trenucima najjjači. Sjajne pobjede protiv Mađarske, Slovačke i Grčke dovele su nas do još jednog za redom velikog natjecanja. Iz ove skupine sa nama na EP idu i Mađari što mi je posebno drago .
Što se tiče naše repke, sviđa mi se ova nova pomlađena momčad. Puni su energije i želje za igrom. Drago mi je zbog Bičanića što je napokon dobio priliku u pravim tekmama da pokaže što zna, a i Buntić se polako vraća u ekipu. Povratnik Zrnić ubija svojim sedmercima i loptama sa krila, kao i "mali" Horvat. Kopljar se također izdigao i postaje prava igračina. O Duvnajku da i ne pričam. Taj je dečko iz tekme u tekmu sve ubojitiji i bolji. Kad se pogledaju njegove godine i igračke sposobnosti reklo bi se da je čudo od djeteta . Došao nam je u pravom trenutku. Taman kad Ivanova slava i igra pada Dule se na njegovom mjestu "diže". A tu je i nekolicina meni manje poznatih igrača koji su pozvani na ove tekme za Euro.
Malo po malo nestaje naša zlatna generacija, ali za njima ostaju mladi dečki koji imaju veliku zadaću, nastaviti stopama svojih predhodnika. Gledajući na njihove godine, sposobnosti i želju možemo mirno gledati u budućnost našeg rukometa!
Dugo sam sinoć smišljala naslov, i nikako se nisam mogla odlučiti koji da stavim. Ali ipak su me se pred kraj utakmice one dvije stative toliko dojmile da sam morala njima posvetiti post . A tako je to, "sve se vraća, sve se plaća". Koliko smo protiv engleza imali sreće sa onim krticama, toliko sada nismo sa stativom. Ali nevjerojatno je kako su dvije situacije završile u istoj stativi. Sumnjivo je tu nešto meni hehe. Al' šta je tu je!
Prvo poluvrijeme nam je bilo katastrofa na kvadrat. Nakon ranog vodstva i valjda prevelike sreće nismo ništa napravili. Igra nam je bila bzvz. Akcije nisu bile povezane i sve je bilo nekako škripavo. Na žalost, zbog takve igre smo i primili ta dva gola. Iako, golovi su bili predobri, poseno Ševino zapucavanje glavom. Sebi smo došli tek kad je Luka zabio izjednačujući gol. Tada naša igra ide na bolje, ali nas u tome trenutku napušta sreća. Na kraju 2:2, tužno, ali najpravednije jer su se Ukrajinci stvarno borili. I još moram spomenuti Srnu i njegov pad u šesnaestercu. Iskreno, bila sam u šoku jer sam mislila da Srna tako što nikad nebi napravio, ali ljudi, očigledno je bilo da se bacio. Iako su i komentatori bili uvjereni u iskrenost naše zvijezde, činjenice govore drukčije. Šteta, da bar sudac nema tako dobre oči......
A sada malo o zvijezdi ovoga bloga, Ivanu Rakitiću . Igrao je od prve do 46. minute i ništa posebno nije napravio. Imao je par prodora ali je sve to završilo u "kukuruzima". Ma bit će bolje, znam ja to, dečko dugo nije igrao i mora malo ući u štos. A na jučerašnjoj ste tekmi mogli primjetiti kako Ivan ima novu tetovažu. Tko god je malo bolje pogledao, nije moga ne vidjeti jer je stvarno uočljiva. Osim što je uočljiva, velikog je značenja jer su to datumi rođenja njegovih najdražih, mame, tate, seke i brata za koje je jakoooo vezan.
Što se tiče Ivanovog odaska u novi klub, mislim da je sve definitivno pao u vodu i da Ivan ostaje u Schalkeu . U novoj sezoni bi ih trebao voditi Felix Magath, i Ivan bi, kako kaže, volio biti pod njegovim vodstvom. Nadam se da će biti tako a i da će dobiti pravih šansi i igrati. A protivnik u nekim tekmama bi mu mogao biti reprezentativni kolega Danijel Pranjić koji je ovih dana prešao u Bayern gdje će biti zajedno sa našim Ivicom Olićem. Polako naši igrači osvajaju Bundes ligu, a šuška se i o povratku Ivana Klasnića u Njemačku.
I za sam kraj, želim vam reći nešto što vam ponavljam u svakom postu, i već ptičice na grani znaju. Sorry svima kojima ne posjetim blog jer mi je jednostavno vikend prekratak da bih sve obavila, a i u intezvnim sam pripremama za prijemni (pozz Sanji sa Srninog bloga) pa kad to prođe, sve ću vam vratiti, obećajem