Na svijetu ima mnogo zlih ljudi. Jedan od njih probio je našu šifru za youtube i izbrisao, nažalost nepovratno, nekoliko stotina snimaka naših učenika na našim koncertima. Nama je time nanjeta nepopravljiva šteta. Molimo čitatelje ovog bloga da ovu primjedbu uzmu u obzir Glazbeni studio Cerovac na YouTube
Možda ti se čini još prerano za neke 'ozbiljnije aktivnosti' jer uvijek učiš u zadnji tren, no kraj školske godine se približava i upravo je sada vrijeme da počneš ozbiljno grijati stolicu i pohvataš dobre ocjene
Učenje je glavobolja za mnoge, ali znaš onu staru – što se mora, nije teško! Napravi plan za uspješno učenje, a kad ti sve uđe u rutinu, bit ćeš sretan i zadovoljan. Prati ovih pet pravila i učenje ti neće biti mučenje, već nešto što ćeš raditi s puno više žara.
1. Nema televizije!
Ovo je jedno od glavnih pravila i vrlo je jasno – nema televizije! Naravno, to ne znači da TV moraš izbaciti kroz prozor, ali mora biti ugašen kad god učiš! Nema veze i ako ti učiš u svojoj sobi, a televizor trešti u dnevnom boravku – opet ga isključi
Ovo čudo tehnike jako dobro odvlači pozornost i, ako je upaljen, najvjerojatnije ćeš zapamtiti svakojake priče koje se tamo vrte (a koje te inače uopće ne zanimaju i ne bi nikad sjeo i gledao takve emisije!), a ono iz knjige neće ti ući ni u krajičak mozga! Hej, subjekt i predikat ipak su važniji od onog stričeka s TV-a koji je bio ćelav, a sad si je 'posadio' novu kosu na glavu!
2. Radio je OK
Iako ti tata možda zanovijeta da sigurno ništa ne naučiš ako ti je radio upaljen, mnoge studije su pokazale da tinejdžeri koji imaju lagano upaljen radio s omiljenom vrstom glazbe zapravo bolje uče! Stoga, pusti ono što voliš, ali neka potiho svira kako bi se mogao bolje koncentrirati na ono što učiš, a glazba neka bude tvoja motivacija.
3. Uči u određeno vrijeme
Probaj učiti svaki dan u određeno vrijeme i o tome obavijesti svoje ukućane i prijatelje, da znaju da ti ne smiju smetati. Tinejdžeri često za učenje kažu: 'Ma, to ću kad završim ovo, pa kad završim ono...' i tako se odgađanje vrti do navečer kad više nemaš snage ni za što. Dakle, odaberi vrijeme za koje znaš da ti mozak dobro upija nove stvari (kad je odmoren!), a nakon toga radi što te volja.
4. Odredi pravila telefoniranja
U vrijeme učenja isključi mobitel ako ga imaš i kaži prijateljima i rodbini da te ne zovu na fiksni u to vrijeme. Naime, bitno je da učenje ne prekidaš svako malo zbog SMS-anja ili čavrljanja preko telefona. Za to ćeš imati posve dovoljno vremena kasnije kad završiš s poslom.
5. Stvori ugodnu atmosferu
Nađi kutak u kući u kojem ćeš učiti. Najidealnije bi bilo da je to tvoja soba, a nemaš li je, uredi mirni kutak u nekoj drugoj prostoriji stana ili kuće. Osiguraj si dovoljno svjetla (pazi na oči!), ispravne olovke, papir za bilješke, knjige, rječnike i sve ostalo što ti treba. Na vrata stavi oznaku 'NE SMETAJ!', a na stolu nemoj držati ništa što ti previše odvlači pažnju (npr. razne slatkaste figurice koje te podsjećaju na simpatiju, crtane stripove i slično)
Mjesec listopad je u nas katolika posvećen štovanju Majke Božje. Donašamo ovdje Ave Maria (Zdravo Marijo). Pratnja na gitari je u stvari jedan preludij Johanna Sebastiana Bacha dok je na taj preludij skladatelj Charles Gunoud dodao prekrasnu melodiju poznatu u cijelom svijetu. Poslušajte dakle Bach-Gunoud Ave Maria u izvedbi Kathleen Battle i Christophera Parkening.
GLAZBENA GARAŽA nova je hrvatska internetska stranica koja omogućava svim glazbenicima da izrade svoj glazbeni profil te pronađu istomišljenike u glazbi, osnuju bend, prezentiraju svoj bend, ostvare kontakt sa ljudima iz drugih sredina i glazbenih usmjerenja. Sve je počelo sa nezadovoljstvom dvoje mladih glazbenika zbog nemogućnosti da pronađu i oforme bend te su odlučili pomoći sami sebi i drugima. "Previše se priča, piše i veliča glazbu sa izrazito malim glazbenim vrijednostima, a prava kvaliteta nema slobodu govora i pristup slušateljima i to je razlog zbog kojeg smo zato smo kreirali ovu stranicu", rekli su njezini tvorci.
"Uzajamnim radom, trudom i odricanjem nas nekolicina entuzijastičnih, nadobudnih, mladih i nadasve talentiranih glazbenika oformili smo site www.glazbena-garaza.com. Radi se o projektu namijenjenom glazbenicima/bendovima; mladim, starim, neafirmiranim i poznatima sa svrhom da oživimo, probudimo, inspiriramo i na kraju unaprijedimo hrvatsku glazbenu scenu koja je podlegla stereotipima. Cilj nam je bio upoznavanje novih ljudi sličnih interesa, da glazbenici međusobno komuniciraju, da pojedinci pronađu ekipu za svirku, te u krajnjoj liniji da stvorimo zajednicu koju povezuje glazba", rekli su.
"Težimo tome da okupimo glazbenike i bendove iz cijele Hrvatske bez obzira kojeg su glazbenog usmjerenja ili dobi, ili najkraće rečeno: stvoriti on-line glazbenu zajednicu. Ideja je bila da omogućimo svima kojima je glazba sastavni dio života da upoznaju neke nove ili zaboravljene instrumente od kojih preko 40 možete naći na našoj stranici. Uz svaki instrument priloženo je nekoliko video snimaka da svatko može čuti kako taj instrument zvuči i vidjeti na koji način funkcionira", ispričali su kreatori stranice. Korisnicima koji su kreirali profil omogućeno je postavljanje video i audio zapisa te upload slikovnih zapisa, te se na taj način mladi glazbenici imaju priliku promovirati. Između ostalog, stranica promovira demo i ostale bendove te objavljuje novosti i aktualna događanja iz svijeta glazbe. Stranica je u funkciji tek mjesec dana i već broji pedesetak bendova i više od stotinu glazbenika. Svakodnevnim novostima i događanjima nudi se konstantan pogled u glazbeni svijet. "Naš site je tu isključivo zbog samih glazbenika i mi u tome nemamo nikakvu zaradu", naglasili su idejni začetnici.
Individualni sat omogućava ljudima da otkriju da i oni mogu pjevati (za one koji misle da “nemaju glasa” ili da ne mogu pjevati), uči ih kako da od samih sebe naprave instrument i kako da bolje pjevaju (oni koji već pjevaju), oslobađajući glas od smetnji i prepreka koje se obično “steknu” odgojem, obrazovanjem, imitacijom drugih i loših navika. Sat se obično sastoji od vježbi pjevanja i pjevanja pjesme (ili pjesama), međutim kao što je svaki pojedinac različit, tako je različit i svaki sat.
Grupni sat
Pjevanje je način koji zbližuje ljude. Pjevanje u grupi stvara zajednički zvuk. Uz primarni cilj oslobađanja glasa kod grupnog pjevanja pažnja se također posvećuje razvoju slušanja. Vježbanjem slušanja u grupi stvara se jedan zajednički zvuk s kvalitetom koja se može uzeti kao vodilja za samostalno vježbanje (zajednički zvuk dvoje ili više ljudi obično je mnogo bogatiji nego zvuk pojedinca).
Grupni se sat sastoji od vježbi pjevanja i pjesama. Ustojstvo i dužina grupnog sata posebno su prilagođeni za svaku grupu.
Vikend tečaj
Tijekom vikend-tečaja polaznik može otkriti nove mogućnosti za razvoj vlastitog glasa. Tečaj započinje petkom popodne. Rad tijekom subote podijeljen je u jutarnji i popodnevni blok. Tečaj završava u nedjelju.
Intenzivni tjedan
Tijekom intenzivnog tjedna rad s grupom odvija se dva puta na dan. Cilj je da se svaki polaznik dublje poveže sa svojim glasom. Dužina tečaja omogućava da se ide dublje u stvaranje instrumenta od sebe samih, da se vlastiti glas bolje upozna kao i način na koji bi ga mogao lakše i bolje koristiti. Pažnja se također pridaje slušanju drugih u grupi. Tjedni rad uglavnom je usredotočen na vježbe pjevanja Werbeck i na pjevanje višeglasnih pjesama. Individualni satovi daju se na upit.
Izjave polaznika
Rachel (Kanada): Pjevanje s Baldom pomoglo mi je da povratim zadovoljstvo u pjevanju koje sam imala kao dijete. Ne samo da sam ponovno stekla sigurnost u svoje pjevanje već sam s pjevanjem poboljšala svoje disanje i držanje.
Amael (Francuska): Kada sam odlučio uzeti satove pjevanja moje su želje bile:
- da sam sebe smatram vrijednim kada pjevam i da me drugi cijene;
- da budem dobar pjevač.
S Werbeck metodom pjevanja otkrio sam radost pjevanja i uvidio mogućnost da ne postavljam svoju ličnost na najvažnije mjesto svoga pjevanja. U suprotnosti sa svojom prvom željom naučio sam biti instrument svoga glasa. Osjećam da ova metoda može voditi nekoga ka radosti. Radost podrazumijeva istraživati i poboljšati kako služiti se glasom. To podrazumijeva da se postane istinitiji i čistiji, i zadovoljstvo bivanjem otvorenim za glas. Napredak i razvoj započinju duboko u meni. Werbeck metoda pjevanja zaista pruža povjerenje da će ono što osjećam i što sam otkrio jednog dana biti čujno i za slušatelje. Oni će čuti ono što će biti stvarno i istinito. To neće biti više "predstava". Da bih postavio sebe u službu svog pjevanja, treba vremena, strpljenja i ljubavi. Ono što sam otkrio i postigao nikada me neće napustiti. Za mene slijediti ovu metodu pjevanja podrazumijeva rad na sebi i ne može se odvojiti od moje želje za moralnim djelovanjem.
Věra (Česka Republika): Nakon mnogih glasovnih tehnika mogla sam tek na tečajevima Werbeck pjevanja osjetiti i doživjeti svoj prirodni glas. Našla sam novi odnos spram svome glasu koji je odjednom postao tako jasan i lak. Baldo je za mene čovjek koji poučava to što živi.
Sve informacije o metodi pjevanja Werbeck možete dobiti ovdje.
U zapadnim društvima uživanje glazbe i drugih umjetnosti aktivnost je koja je odstranjena iz našega svakodnevnog (potrošačkog) života (u kojem zgrćemo i trošimo). Odvajamo posebno vrijeme za odlazak u koncertne dvorane, galerije da bismo našli ono za čime težimo. Čini se da se umjetnost nastoji izolirati, kao da bi ona bila više nije bitan dio čovječjeg života, već je luksuz.
U staroj Grčkoj, koja se obično uzima kao kolijevka zapadne civilizacije, glazba je bila sveprisutna (i vrlo važna) u svakodnevnom životu. Iako zapravo malo znamo kako je grčka glazba zvučala, klasici nas izvještavaju o tome da ja glazba kao umjetnost u staroj Grčkoj bila sastavni dio njihova života. Kao što je to i u današnjoj kulturi, vrhunskim instrumentalnim umijećem vladali su profesionalni glazbenici, ali su Grci smatrali da pouka u pjevanju i sviranju lire treba biti sastavni dio obrazovanja svakog slobodnog građanina. Glazba je bila važno obilježje obiteljskih proslava, svečanosti i religijskih obreda. “Mi pridajemo iznimnu važnost glazbenom odgoju jer ritam i harmonija najdublje poniru u unutrašnjost duše i tu zauzimaju najsnažnije uporište, donoseći vrlinu u odgoj i čineći čovjeka krepkim.” Platon.
Ideja kako je glazba tako snažna da može pozitivno ili negativno utjecati na pojedinca i društvo nestala je.
Danas kad je cijeli čovjekov unutrašnji razvoj pod jakim utjecajem materijalističkog svjetonazora, vokalna umjetnost omogućuje čovjeku ponovni susret s duhovnim. Pjevanjem čovjek se može uzdići iznad granica tjelesnosti, pronaći vezu sa svojim duhovnim bićem i svojim bližnjim, koristeći vlastito tijelo kao instrument. Glazba i pjevanje dosežu dublje nego spoznaja i to može biti vrlo dobar ili najvažniji doprinos u približavanju čovjeka njegovim unutrašnjim pobudama.
Pjevanje može povezati misli i osjećaje, a može i pomoći pri ostvarivanju ravnoteže u svakodnevnom životu. Na taj način mogu nastati nove mogućnosti za ljude i za cijeli ljudski rod.
Pjevanje uzdiže ljude iz njihove svakodnevnice u nova životna iskustva koja mogu biti poticaj u njihovim životnim zadacima. To se može nazvati glazbenim disanjem. Na taj način glazba može steći konkretno značenje za nečiji život i tako svakodnevni život postaje pjevniji.
Pjevanje danas
S obzirom da je tijekom zadnjih stoljeća cijeli kulturni život, a tako i obrazovanje, doživio veliku promjenu, ljudi danas pjevaju manje nego ikada prije. Milijuni ljudi više ne pjevaju tijekom svakodnevnog života. Oko 200-300 godina ranije ljudi su imali raspon od 3-4 oktave, a danas jedva nešto više od jedne. Tendencija je da naši glasovi postaju niži, nepokretljiviji, krući (tjelesniji). Naši se glasovi ne mogu razvijati kao što je to bilo moguće ranije.
Kada pjevanje u društvenim situacijama prestane (na obali ili pri druženju u parku), počinje se slušati reproducirana glazba (radio, TV, ploče, kazete, CD-i). Praznina koja je nastala popunjava se supstitutom. Supstitut (na jedan način "savršena", ali nestvarna, neživa glazba), odvraća našu svijest i čini nas zavisnim na takav način da osjećamo njezin nedostatak kad je ne čujemo. Nakon određenog vremena uživanja zamjenske glazbe teško se zadovoljavamo bilo kojom izvedbom koja bi se mogla usporediti s glazbom s CD-a, kasete ili sa radija. U isto vrijeme naše se sposobnosti smanjuju, teže nam je aktivno se baviti glazbom. Puno je lakše uključiti radio i čuti “savršenu” izvedbu nego pokušati samostalno izvoditi glazbu što donosi mnogo više zadovoljstva nego slušanje radija ili CD-a.
Pjevanje je oduvijek bilo izvor radosti, spona između ljudi, društvo pri radu, snažna ozdravljujuća snaga i ravnoteža za čovjeka. Kada sjedinimo naše glasove u pjesmi, mi produbljujemo veze s našim bližnjima i sa samim sobom.
“Glazbena je aktivnost povezana sa svim oživljujućim snagama u ljudskom organizmu: ona se spaja s tjelesnim sokovima koji oživljuju cijelog čovjeka. On tako dolazi u jedinstvo sa zvukom koji protječe.” Dr. Rudolf Steiner.
U “Školi za otkrivanje glasa” pjevanje se ne promatra kao rezultat pojedinih organa ili dijelova tijela, već kao izraz cjelokupna čovjekova bića. Glas, međutim, može biti “zatočen” zbog fizioloških i drugih prepreka. Kod Werbeck metode pjevanja takve se prepreke nastoje otkloniti da bi se ono sto je skriveno u svakom glasu razvilo. Zbog toga ova metoda pjevanja nema samo pozitivan umjetnički već ima i ozdravljujući, terapijski utjecaj. Ljudi postanu svjesni da je muzikalnost u njima i da je oni sami mogu dalje razvijati.
Često se pokaže izvanredno velik napredak u pjevanju. Ljudi koji nisu bili posebno skloni pjevanju i koji su se smatrali “izrazito nedarovitima” otkriju skrivene sposobnosti. Iz čega proiziđe radost pri pjevanju i duševne prepreke budu prevladane. Velik broj ljudi koji pati od kompleksa manje vrijednosti i drugih psiholoških smetnji, mogao bi ih se osloboditi ako bi se te skrivene, nerazvijene ili čak zakržljale umjetničke sposobnosti kultivirale na pravilan način.
Djeci koja pate od slušnih ili govornih smetnji samo pjevanje u zboru imalo bi terapijski učinak. Jer oni bi bili dio zvučnog organizma i otkrili bi svoj glas kroz imitaciju. Pjevanje u zboru čini ne samo da dijete bolje čuje nego ga uči slušati. Znati slušati drugog čovjeka velik je korak u društvenom prilagođavanju.
werbeck therapy 1Uz očitu psihološku pomoć terapija pjevanjem Werbeck ide mnogo dublje. Vježbe su sastavljene od suglasnika (koji su povezani s različitim dijelovima tijela) i samoglasnika (koji utječu na organe) pridodanih glazbenim elementima (ton, ritam, melodija, ljestvice, intervali) da bi se poboljšali ili čak riješili neki fiziološki problemi.
Vježbe terapijski djeluju na laringealne organe i pomažu kod određenih dišnih poremećaja. Zadovoljavajući su rezultati postignuti kod mucanja i tepanja, u slučajevima astme, lošeg čujenja, plitkog disanja, slabe cirkulacije, probavnih problema, u slučajevima nervoze, migrene, poremećaja spavanja, anksioznosti itd.
Werbeck terapija pjevanjem može postići uspjeh i u radu s ljudima s posebnim potrebama: u uspostavi kontakta s osobama koje su ranije bile okarakterizirane kao nekooperativne ili nekomunikativne; u umirivanju i preusmjeravanju zbunjenih i senilnih; u odvraćanju psihotičnih pacijenata od njihova destruktivnog i agresivnog ponašanja, od njihovih halucinacija i fiksnih ideja.
Kao što se različite vrste biljaka nastaju iz susreta arhetipa biljke s tlom, tako se i ljudski glasovi stvaraju u susretu arhetipa glasa sa svojim zemaljskim nosiocem - ljudskom tjelesnošću. Jedna od osnovnih pogreški koje prevladavaju u mnogim tehnikama za školovanje glasa jest što se glas poima kao proizvod visoko organizirane materije, tj, kao stvar.
Međutim visoko organizirana materija nije ona koja stvara glas već se glas (po svojoj prirodi nematerijalan), manifestira preko nje. Nevidljivi unutrašnji impuls, prolazeći kroz tjelesnost omogućuje nam da otkrijemo efekte koji ne bi nastali od tjelesnosti same.
U“ Školi za otkrivanje glasa” pjevanje se ne promatra kao rezultat pojedinih organa ili dijelova tijela, već kao izraz cjelokupnog čovjekova bića. Glas, međutim, može biti "zatočen" zbog fizioloških i drugih prepreka. Kod Werbeck metode pjevanja takve se prepreke nastoje otkloniti da bi se ono sto je nazočno u svakom čovjeku otkrilo.
“Ovdje nailazimo na glavnu pogrešku u današnjem poučavanju pjevanja: ljudski glas ne treba trenirati, on je već tu, završen i savršen kao cjelina. Ono na što glas čeka jest oslobađanje. Trebamo govoriti o oslobađanju glasa ili, još točnije, o otkrivanju glasa a ne o treniranju glasa. Sav rad, sva nastojanja u/prema onome što se naziva školovanje glasa u osnovi je ništa drugo do oslobađanje glasa, odstranjivanje smetnji/zapreka koje ne dopuštaju da glas zazvuči u svojoj punini.” Werbeck.
Sve što učitelj pjevanja ili pjevač može napraviti jest stvoriti uvjete u kojima se glas može pojaviti. Ljepota tona ovisi o tome koliko netko uspije od svoga tijela napraviti instrument propusan za zvuk. Tonovi će zvučati lijepo kad ništa u tijelu ne sprečava zvuk da protječe nesmetano. Tonovi će zvučati loše kad tijelo “zadržava/drži” zvuk, kad je zvuk “uhvaćen” u svom protjecanju.
Iako je “Škola za otkrivanje glasa” uglavnom usmjerena na umjetnički i pedagoški rad, potpunija slika o njoj stječe uzimanjem u obzir i perspektive koju pruža terapijskom primjenom.
Valborg Svärdström (udana Werbeck-Svärdström) rođena je na sjeveru Švedske 1879. godine. Od najranijeg djetinjstva ona je pjevala. Nije poznavala probleme u pjevanju, ni kod najviših tonova (A’’’), ni kod najnižih. Teškoće disanja za nju nisu postojale, koloratura je došla sama po sebi. “Pjevanje je jednostavno bilo nešto moje. Nisam mogla shvatiti kako ljudi mogu promuknuti ili umoriti se pjevanjem. Za mene je pjevanje bilo najizravniji izraz moga bezbrižnog dječjeg bića ,” Werbeck.
S petnaest godina upisala se na Kraljevsku glazbenu akademiju u Stocholmu. Pri pjevanju uobičajenih vježbi s vremenom je počela osjećati neugodu. Taj je osjećaj rastao tijekom školovanja. Dobila je infekciju vratnih žlijezda. Liječnici nisu mogli naći uzrok tomu, ali je ta infekcija postupno počela škoditi njezinu pjevanju. Problemi su rasli, visoki tonovi treće oktave počeli su se gubiti. Usprkos tim problemima, u dvadeset prvoj godini postala je član Kraljevske opere u Stocholmu. U svojoj dvadeset petoj godini dobila je paralizu glasnica. Njezin je glas utihnuo. S obzirom na to da na svojim turnejama kroz Francusku, Italiju i Njemačku nije pronašla novi, zdraviji način pjevanja, počela je razvijati vlastiti pristup fenomenu glasa, razrađujući vježbe pomoću kojih je postupno povratila svoj glas. Iz tih vježbi nastavila je razvijati svoju metodu pjevanja i ponovno je mogla preuzeti ulogu operne pjevačice. Veliki su zahtjevi bili postavljeni pred njen glas. Mogla ih je ispuniti samo vježbajući prema svojim novim pristupu pjevanju. Iako je bila vrlo poznata i priznata pjevačica, na vrhuncu karijere imala je samo jedan cilj: završiti karijeru i osnovati novu školu pjevanja, “Školu za otkrivanje glasa”.
Godine 1912. srela je dr. Rudolfa Steinera koji ju je potpomogao u njezinu radu. Njihova suradnja (1912-1924), dovela je do priznavanja “Školu za otkrivanje glasa” kao ispravnog puta u školovanju glasa. Tijekom rada u centrima za osobe s poteškoćama u razvoju postavila je osnove za terapijsku primjenu "Škole za otkrivanje glasa". Ovo pionirsko djelo nosila je predano do kraja svog života.
Glazba je oduvijek imala utjecaja na naše društvo i naše vrijednosti. Od 60-ih godina 20. stoljeća glazba se sve više počela koristiti u svrhu promoviranja opasnih i štetnih ideja. Sudeći po raznim istraživanjima i opažanjima doktora (a jedan od njih je i dr. T. L. Tashijan, ravnatelj bolnice «Mount Sinai» u Philadephiji) tekstovi raznih rock pjesama uvelike su utjecali na formaciju vrijednosti među djecom.
Međutim, to nije ništa novo. Još davnih dana, Aristotel je bio uvjeren kako glazba utječe na karakter čovjeka. Platon je rekao kako bi glazba mogla biti «instrument za mijenjanje cijelih društava».
Sada kombinirajte snagu glazbe sa štovanjem junaka. Tinejdžeri danas štuju glazbenike kao svoje junake, više čak nego sportaše. Ti mladi ljudi vjeruju da je glazba važnija od vjere ili knjiga, što se potvrđuje i količinom utrošenog vremena u slušanje takve glazbe. Mladi između 14. i 18. godine provode skoro isto vremena slušajući glazbu koliko su i na nastavi, u školi. Američka zdravstvena organizacija zaključila je da slušanje glazbe ima veći utjecaj nego gledanje televizije. Istraživanje otkriva kako je upravo glazba jedan od krivaca za korištenje droga ili predbračni spolni odnos kod mladih ljudi.
Kako agresivna glazba utječe na mlade?
Danas vlada uglavnom trend prema tamnijem. Sve više opasnih tekstova pjesama kulminira u heavy-metal i rap glazbi. Dr. William C. Scott, predsjednik Američkog liječničkog vijeća rekao je za nasilnu glazbu da je «prava prijetnja za psihičko zdravlje i emocionalno stanje, osobito za ranjivu djecu i adolescente». Danas na tržištu postoji barem 13 bendova nazvanih po muškim genitalijama, 6 po ženskim genitalijama, 4 po spermi, 8 po pobačaju i slično. Ovo ne može biti ništa drugo nego samo nezdravo za formaciju uma i emocija kod čovjeka.
Povećana stopa kriminala
Koji je dokaz još potreban kako bi dokazali štetnost agresivne glazbe? Pogledajte statistike. U 1995. godini broj uhićenih mladih prijestupnika bio je 430.6 na 100,000. To je puno veći broj od 137 uhićenih na 100,000 što je podatak iz 1965. godine.
Samoubojstva
Od 1960. broj samoubojstava se više nego utrostručio u odnosu na 1950. – stopa je povećana preko 400%! Jedan od 12 srednjoškolaca pokušao je samoubojstvo u 1991. što je drugi vodeći uzrok smrti mladih. Većina institucija upozorila je da je popularna glazba jedan od uzroka ovoj krizi.
Bijes
Postoji također veza između rapa i heavy-metal glazbe s drogama i nasiljem. Tinejdžeri koji postanu opsjednuti «tamnijom glazbom» (darkeri) obično su (ali ne i uvijek) socijalno izolirani, eksperimentirali su s drogama i žive s duboko usađenim bijesom. Oni već sebe doživljavaju «čudnima», pa traže naklonost grupâ gdje je čudno – dobro. Tada nasilna glazba uskače nudeći pomoć, ali ona zapravo samo povećava njihovo nasilno ponašanje i izoliranost od normalnog društva.
Današnji trend u heavy-metal glazbi ide prema sve više destruktivnijim temama. Oni koji ju slušaju još su nesretniji, tamniji, a njihov život postaje obložen hladnim i tamnim slojevima. Dr. Paul King, profesor adolescentske psihijatrije na Tennessee sveučilištu kaže nam: «Poruka heavy-metal glazbe je da postoji veća snaga u kontroliranju svijeta, a ta snaga je nasilje – često nasilje kojem predsjeda Sotona osobno.»
Što glazba poučava?
Iako obožavatelji metal, rock i rap glazbe često kažu da ju slušaju prvenstveno zbog samog zvuka, a ne zbog riječi s kojima se susreću u pjesmi, studija otkriva da 90% od njih ipak zna riječi, dok se čak 60% slaže s porukom iz pjesme. Ovo je uistinu alarmantan podatak jer mnoge od tih pjesama se fokusiraju na seks i silovanje, propast i tamu, smrt i samoubojstvo, krv i nasilje. Riječi nerijetko sadrže i sotonske rituale i okultne zakletve sotoni. Neke su riječi izravno sotonske. Neki, iako ne spominju sotonu, promoviraju (samo)ubojstvo, seksualnu devijaciju, mržnju, nasilje i prakticiranje okultnog. Drugi pak promoviraju prostituciju, vulgarnost, homoseksualnost, pobunu i slično nemoralno ponašanje koje je izražavano kroz glazbu desetljećima. Gansta rap pak uzdiže u visine nasilje, silovanje i drogu. Grupa Cypress Hill pjesmom «I Wanna Get High» otvoreno poziva na korištenje marihuane.
Što možemo učiniti?
Prije svega ne smijemo paničariti od opasnosti i tako dati Sotoni i nasilnoj glazbi više pozornosti nego što to oni uopće zaslužuju. Čitajući ovaj članak sigurno mislite da generaliziramo, ali želimo se ograditi od toga. Zato smatramo posebno bitnim istaknuti da nije sva heavy-metal i rap glazba nasilna i demonska u nekom pogledu. Isus Krist i Njegova ljubav i milosrđe je nemjerljivo snažnije od sve demonske i zle glazbe koja je postojala i koja će postojati. Postoje dobre kršćanske heavy-metal i rap glazbe. A nisu ni svi svjetovni heavy-metal i rap bendovi demonski. Isto tako, i popularna glazba koju slušamo svakodnevno na radiju, u autu, u dućanu… nam prijeti. Kako bi se dobilo na popularnosti, autori uopće ne prežu od bilo kakvog «dodatka u juhu», pa nije ništa neuobičajeno ako kažemo da i u toj glazbi ima prilično štetnog sadržaja.
Ipak, ne bi trebali ni biti opušteni. Ako se nadamo da je ovo samo prolazna faza u djetetovom životu, te da ga takva glazba neće «spaliti» emocionalno ili duhovno, zapravo ignoriramo djetetovu potrebu za pomoć. Tinejdžer koji je postao obožavatelj «sigurnog» svjetovnog metal benda vrlo lako može osjetiti privlačnost prema drugim bendovima koji i nisu tako sigurni, posebno ako ta mlada osoba ima emocionalnih problema. Isto tako, bilo bi neodgovorno pretpostaviti da je takva glazba jedini uzrok adolescentskih problema. Poznato je da postoje djeca koja, iako s dobrim roditeljima, izabiru loše stvari koje ih vode opasnom i grešnom načinu životu.
Bitno je biti iskren sam sa sobom i dobro pogledati u kojoj smo mjeri mi potrebni smirenja i duhovnog rasta kako bi ispitali svoju savjest uz pomoć Duha Svetoga. Također, ispitajmo i načine na koje smo kao roditelji i odgojitelji pogriješili. Trebamo tražiti oprost od Boga koja nas voli bez obzira što smo loše učinili, a tako i dijete koje nam je povjereno. Trebamo svom snagom ići putem kojim nam je Isus rekao da idemo. Njegova je poruka vrlo jasna – voli sve potpuno i bezuvjetno… Koliko zapravo komuniciramo s djecom kao roditelji ili odgojitelji istovremeno riječju i djelima? Jedan način da im pokažemo ljubav je da im poklonimo naše vrijeme i pažnju. Moramo se zapitati iskreno volimo li više posjedovanje (novi automobil, veća kuća, novi elektronska sprava «bez koje ne možemo»,…) nego svoje dijete? Biti materijalno siromašan je mnogo bolje nego izgubiti svoje dijete preko nasilnih poruka u glazbi. Drugi način da im pokažemo ljubav je da primijetimo prve znakove «emocionalne bolesti» i učinimo nešto. Ovo nastojanje može uključiti i da dijete odvedemo do kršćanskog savjetnika koji je upoznat s problemom nasilne glazbe i njenog utjecaja na psihološko stanje mladog čovjeka. Osim toga, bitno je i pokloniti ljubav kroz molitvu. Adolescent ne mora znati da molite za njega ili ne shvatiti kakve ima razlike molite li ili ne, ali nikakva metoda «komuniciranja ljubavlju» neće uspjeti osim ako ona ne potječe od Isusa Krista koji je ljubav. Svađati se, raspravljati ili ulaziti u neku vrstu rata riječima s poklonicima nasilne glazbe neće previše utjecati na njih, niti se isplati.
Sumirani prijedlozi: Što učiniti?
1. Komunicirajte učinkovitije
Ako vaše dijete ili prijatelj sluša bilo kojeg izvođača koji promovira zlo, prije nego se s njime suočite, saznajte riječi specifične pjesme kako bi ustanovili što poručuje. Tada možete biti točno određeni u opisivanju zašto smatrate da ta glazba ima loš učinak. Ne pričajte u tonu osuđivanja nego u tonu onoga koji izražava iskrenu zabrinutost za njegu ili njegovu sreću.
2. Ovo nije samo «prolazna faza»
Mnogi roditelji čekaju da ta faza prođe u životu djeteta. Nažalost, besmrtnost koju glazba poučava može ostati usađena cijeli život. Okultni interesi koji su potaknuti glazbom također nisu faza. Okultno je moćna ovisnost koja se obično shvaća kao zabava, a takvo što vodi povećanju nasilja i životnih problema, moguće i kriminalnim aktivnostima, samoubojstvu ili devijantnoj spolnosti.
3. Ravnajte se po profesionalnom savjetovanju
Interes za konzumiranjem ove glazbe ne smije biti ignoriran. Profesionalno savjetovanje je preporučeno kako bi se smirio unutarnji nemir povezan s opsesijom heavy metal glazbe. Od savjetovanja može profitirati cijela obitelj, jer ako jedno dijete muči bijes ili niska razina samo-poštovanja, drugi su ugroženi također.
4. Potražite Božju pomoć
Nikad ne treba podcjenjivati moć molitve. Bog je ipak jači od utjecaja takve glazbe.
5. Unesite Boga u cijelu obitelj
Narodna kaže «Bolje spriječiti nego liječiti.» Najbolji lijek je prevencija. Cijelu obitelj zaposlite kršćanskim aktivnostima, osobito onima koje pomažu da se pronađe Božja ljubav i snaga. Ako je potrebno, upoznajte ih s kršćanskim heavy metal bendovima ili bilo kakvom kršćanskom glazbom. Rastite u odnosu s Isusom i vaš utjecaj uskoro bi mogao biti jači nego utjecaj te glazbe.
Slušanje glazbe za opuštanje ili slušanje Mozarta snižava krvni tlak.
Taj bi pristup mogao biti dodatak ostaloj terapiji za liječenje spomenutog stanja, prema rezultatima studije. Slušanje glazbe za opuštanje ili klasične glazbe kao Mozarta moglo bi sniziti krvni tlak ako se ista sluša tri puta na tjedan ili više, objavljeno je na stranicama HealthDaya.
U studiji provedenoj na 41-oj starijoj osobi koje su živjele u staračkim domovima, istraživači su pronašli da je redovito slušanje glazbe za opuštanje snizilo srednji sistolički tlak (gornja vrijedost) za 9mmHg, dok su oni koji su redovito slušali Mozarta imali smanjenje u krvnom tlaku za 7mmHg.
«To je jednostavan program koji se lako izvodi, a krvni tlak se doista snizio», izjavio je voditelj studije, Jean Tang, docent na College of Nursing na Seattle University, Washington. Ali, dodao je, «To neće zamijeniti medicinu. Može samo smanjiti krvni tlak do određene točke – kao promjene u životnome stilu.»
Ono što istraživači nisu bili u mogućnosti istražiti jest je li to smanjenje krvnog tlaka bilo dovoljno za značajne promjene u zdravlju sudionika studije.
Tang je predstavio svoje rezultate u ovaj mjesec na godišnjoj jesenskoj konferenciji American Heart Association u Atlanti i Council for High Blood Pressure Research.
«Visok krvni tlak očito je vrlo važan i čest problem. Otprilike jedna od četiriju osoba ima hipertenziju i oko 2/3 ljudi s hipertenzijom nisu odgovarajuće pod kontrolom.», rekao je kardiolog dr. Robert Osfeld s Montefioer Medical Center, New York City.
«To je mala, ali vrlo zanimljiva studija o vrlo sigurnoj i provedivoj intervenciji», dodao je, ali i istaknuo«nije još jasno zadržava li se smanjenje tijekom vremena.»
Tangova studija uključivala je dvije nasumice raspoređene skupine starijih ljudi. Prva je skupina slušala 12 minuta glazbe za opuštanje sa zvukovima valova oceana zajedno s vođenjem sudionika kroz disanje i vježbe za opuštanje. Druga je skupina 12 minuta slušala Mozartovu sonatu. Svaka je skupina zamoljena da sluša navedeno tri puta na tjedan tijekom 4 mjeseca.
Tijekom tog vremena, istraživači su mjerili krvni tlak prije i nakon slušanja. Kada je aktivni dio studije završen, istraživači su zamolili sudionike da nastave slušati glazbu za opuštanje ili Mozarta tri puta na tjedan ako je moguće. Istraživači su nastavili pratiti mjerenja krvnog tlaka i tri mjeseca nakon što je završila studija.
Prije intervencije, prosječne vrijednosti krvnog tlaka u skupini za opuštanje bile su 141/73 mmHg, a nakon intervencije 132/70 mmHg. Za skupinu koja je slušala Mozarta, prosječan krvni tlak bio je prije 141/71 mmHg, a poslije 134/69mmHg.
Razlike u visini sistoličkog krvnog tlaka dosegnule su statistički značajnu razlike u objema skupinama. Sniženje dijastoličkog tlaka (donje vrijednosti) nije postiglo statistički značajnu razliku ni u jednoj skupini.
Nakon 3 mjeseca, istraživači su pronašli da je samo oko polovice starijih osoba nastavilo slušati glazbu za opuštanje ili Mozarta tri puta na tjedan. Tang je izjavio da je smanjenje u krvnom tlaku postojalo samo kod onih koji su nastavili s programom slušanja.
Također je rekao da je korištenje glazbe za opuštanje s uputama vjerojatno dobar dodatni tretman za snižavanje krvnog tlaka. Pravilna prehrana i vježba su također važne, istaknuli su Tang i Ostfeld. «Vježba je fontana mladosti.», dodao je Ostfeld.
Obojica stručnjaka upozorila su da nitko ne bi trebao misliti da vježbe opuštanja mogu zamijeniti lijekove za sniženje krvnog tlaka. Opuštanje ili slušanje klasične glazbe dodatan je način za sniživanje tlaka ali nije intervencija koja može zamijeniti ijednu drugu.
Ljubitelji klasične glazbe i jazza su kreativni, pop vole marljivi, a unatoč stereotipu, ljubitelji heavy metala su nježni, opušteni kreativci.
Tako barem tvrdi profesor Adrian North sa škotskog sveučilišta Heriot-Watt koji je proučavao međusobnu povezanost osobnosti i izbora glazbe.
"Ljudi često svoj identitet pokazuju glazbenim ukusom, izborom odjeće, mjesta na koje izlaze ili govorom", rekao je North dodajući kako "ne čudi što je osobnost povezana i s izborom glazbe."
U dosad najvećem istraživanju povezanosti odabira glazbe i karaktera, istraživači su ispitali 36.517 osoba iz cijeloga svijeta koje su morale ocijeniti 104 različita glazbena stila, a zatim riješiti test osobnosti.
"Istraživači su desetljećima dokazivali da su ljubitelji rocka i rapa buntovni, a ljubitelji opere bogati i visokoškolovani", rekao je North. "No, ovo je prvo istraživanje koje je pokazalo da je osobnost povezana s izborom različitih glazbenih stilova."
Znanstvenici su na temelju istraživanja zaključili da su ljubitelji jazza i klasične glazbe kreativni i samouvjereni, premda su prvi otvoreniji, a drugi povučeniji.
Ljubitelji countryja su marljivi i sramežljivi; rap vole otvoreni ljudi, a ljubiteljima indie glazbe nedostaje samouvjerenosti i nisu baš ljubazni.
Oni koji vole soul kreativni su, otvoreni, nježni, opušteni i imaju visoko samopouzdanje, pokazalo je istraživanje.
Glazba može pomoći u oporavku nakon moždanog udara
Slušanje glazbe u ranim stadijima nakon moždanog udara može poboljšati oporavak pacijenata, tvrde istraživači.
Istraživači su usporedili pacijente koji su slušali glazbu nekoliko sati na dan, s onima koji su slušali audio knjige, ili nisu slušali ništa.
Skupina pacijenata koja je slušala glazbu pokazala je bolji oporavak memorije i sposobnosti opažanja, i pozitivnije opće stanje uma.
U članku objavljenom u časopisu „Brain“, finski tim istraživača koji je proučavao 60 pacijenata tvrdi da glazba može biti korisni dodatak terapiji.
Voditelj istraživanja, Teppo Sarkamo, sa sveučilišta u Helsinkiju, rekao je da glazba može biti iznimno važna za pacijente koji još nisu spremni za druge oblike rahabilitacije.
Glazba ima i druge prednosti, a to su cijena i jednostavnost.
Istraživanje je bilo usmjereno na 60 pacijenata koji su počeli u njemu sudjelovati čim su primljeni u bolnicu zbog moždanog udara.
Svrha je bila ponuditi glazbenu terapiju prije nego što počnu promjene na mozgu koje se događaju kao posljedica moždanog udara.
Većina pacijenata imala je problema s kretanjem i kognitivnim procesima, kao što su pozornost i pamćenje.
Pacijenti iz skupine koja je slušala glazbu imali su prigodu odabrati kakvu vrstu glazbe žele slušati. Svi pacijenti bili su podvrgnuti i uobičajenoj rehabilitaciji nakon moždanog udara.
Nakon tri mjeseca, verbalna memorija popravila se za 60% u glazbenoj skupini pacijenta, u usporedbi s 18% u skupini koja je slušala audio knjige i s 29% u skupini koja nije slušala ništa.
Usmjeravanje pozornosti i sposobnost kontrole i obavljanja mentalnih operacija i rješavanja sukoba poboljšalo se za 17% u muzičkoj skupini, a u ostalim se dvjema skupinama nije uopće poboljšala.
G. Sarkamo je izjavio: „Drugi su istraživači pokazali prvih nekoliko tjedana i mjeseci nakon moždanog udara, pacijenti svakodnevno provode oko tri četvrtine vremena u aktivnostima koje nisu terapeutske, većinom u svojim sobama, neaktivni i bez interakcije, bez obzira na to što je upravo to razdoblje idealno za rehabilitacijske treninge, gledajući s pozicije moždane plastičnosti.“
„Naše istraživanje prvi put pokazuje da slušanje glazbe za vrijeme tog razdoblja koji je od iznimne važnosti može potaknuti kognitivni oporavak i spriječiti loše raspoloženje, i ima prednost da je jeftino i može se jednostavno provesti.“
Ipak, priznaje kako je potreban daljnji rad da se potvrde rezultati istraživanja, i da ne treba pretpostaviti kako će terapija glazbom funkcionirati kod svih pacijenata.
Na kraju je dodao: „Terapija glazbom ne bi trebala biti alternativa, nego dodatak drugim aktivnim oblicima terapije, kao što su terapija govorom ili neuropsihološka rehabililitacija.“
Kao neke od mogućih teorija koje bi objasnile taj učinak, istraživači spominju mogućnost da glazba izravno potiče oporavak u oštećenim područjima mozga, ili, da potiče neke opće načine povezane s mogućnošću mozga da oporavi i obnovi mrežu neurona nakon oštećenja, ili, kao treća mogućnost nameće se sposobnost glazbe da posebno utječe na dio živčanog sustava koji je uključen u osjećaje zadovoljstva, nagrade i pamćenja.
Josip Gostič - jedan od najvećih slovenskih i hrvatskih pjevača rođen je 5. ožujka 1900. godine u mjestu Stara Loka a odrastao je na Homcu pri Kamniku za koji je ostao vezan cijeloga života. Glazbom se bavio od mladosti te je najprije učio glasovir i orgulje. Kasnije je studirao pjevanje na Konzervatoriju u Ljubljani i zatim se dalje usavršavao u Beču kod glasovite profesorice Marije Rado-Danielli. Najprije pjeva u zboru Ljubljanske opere i zatim započinje karijeru kao lirski tenor. Debitirao je kao Lenski u operi Evgenije Onjegin Petra Iljiča Čajkovskog 1929. Kao solist djeluje u Ljubljanskoj operi do 1937. nastupajući osim u operi i u opereti. Od 1930. počinje gostovati u Zagrebu. Od 1937. postaje stalnim članom i prvakom Zagrebačke opere u kojoj djeluje neprekidno do svoje smrti 1963. I u Zagrebu isprva pjeva lirske uloge kao što su Rodolfo i Pinkerton (Puccini, La Boheme, Madame Butterfly) te Alfredo (Verdi, La Traviata) . Njegov je glas zadržao uvijek svojstva lirskog tenora. No zahvaljujući sjajnoj tehnici pjevanja, velikoj glazbenoj kulturi i inteligenciji njegov se glas pravilno razvija, dozrijeva, postaje tamnijim i snažnijim te ubrzo preuzima uloge dramskih tenora. Oko četrdesete godine života preuzima sve glavne uloge u dramskom opernom repertoaru. To su prije svega naslovne uloge u Wagnerovim operama Parsifal i Lohengrin, zatim uloge u Verdijevim operama kao što su Radames, Manrico, Otello, Ricardo, Don Carlos (Aida, Trubadur, Otello, Krabuljni ples, Don Carlos). Jednako velike uspjehe postiže i kao Mario Cavaradossi (Puccini, Tosca), don Jose (Bizet, Carmen), Herman (Čajkovski, Pikova dama), Faust (Gounod, Faust), Canio (Leoncavallo, Pagliacci), Turiddu (Mascagni, Cavalleria rusticana), Chénier (Giordano, Andrea Chénier), Janko (Smetana, Prodana nevjesta), Florestan (Beethoven, Fidelio) itd. Redovito nastupa i u djelima hrvatskih skladatelja pa je tako velike uspjehe postigao kao Mića, Petar i Bojan (Gotovac, Ero s onoga svijeta, Mila Gojsalića, Morana), zatim kao Porin (Lisinski, Porin) i Vezir (Papandopulo, Sunčanica). Sam Jakov Gotovac smatrao je Gostiča svojim najboljim Erom. Od 1951. Gostič postaje član Bečke državne opere i od tada nastupa na najvećim pozornicama svijeta kao što su Milanska Scala, Velika opera u Parizu, Opera u Barceloni, Covent Garden opera u Londonu, zatim brojne operne kuće u Njemačkoj, Engleskoj, Bugarskoj, Češkoj i dr. Svoj najveći trijumf doživio je Gostič kad ga je veliki njemački dirigent Clemens Krauss izabrao za glavnu tenorsku ulogu kralja Midasa na praizvedbi opere Ljubav Danaje Richarda Straussa na Svečanim igrama u Salzburgu 14. kolovoza 1952. Vrijedno je ovdje napomenuti da je sam Richard Strauss upravo dirigentu Kraussu povjerio da za izvedbe njegovih djela sam izabere najbolje izvođače. Čuvena Metropoliten opera poziva ga istodobno da na njihovoj pozornici pjeva jednu od svojih najboljih uloga - Verdijevog Otella. Sam je odbio primamljivu ponudu jer je vjerojatno bio zasićen slavom. Repertoar koji je pjevao Gostič u svojoj dugoj i sjajnoj karijeri je impozantan. Pjevao je ukupno 115 opernih i operetnih uloga. U 26 godina djelovanja u Zagrebačkoj operi je nastupio ukupno 970 puta, dok je u Bečkoj državnoj operi nastupio 260 puta.
Gostič je posjedovao snažan i ujednačen glas neobičnog intenziteta i velikog raspona, bio je istinski i sjajno školovani muzičar te je stoga njegova fraza uvijek bila razrađena, plemenita na dugom dahu. Prema svojoj tonskoj emisiji bio je pravi vagnerijanski tenorski heroj (Heldentenor). No unatoč tim značajkama zadržao je do kraja i sposobnost lirskog izraza. Uz sve to bio je sjajan glumac pa su sve njegove predstave za publiku, koja ga je jednostavno obožavala, bile uvijek prava svečanost.
Tijekom svoje duge karijere Josip Gostič nastupao je i bio stalan suradnik i partner brojnim umjetnicima u domovini i u inozemstvu. U domovini je često nastupao pod vodstvom najpoznatijih dirigenata kao što su Lovro pl. Matačić, Samo Hubad, Rado Simoniti, Bogo Leskovic, Krešimir Baranović, Mladen Bašić, dr. Milan Horvat, Nikša Bareza, Danilo Švara, Milan Sachs, Berislav Klobučar, Demetrij Žebre i dr. U svijetu nastupa pod vodstvom Josefa Kripsa, Jonela Perleae, Clemensa Kraussa, Rudolfa Moralta, Francesca Molinari Pradellija, Karla Bőhma, Franza Konwitschnya, Leopolda Ludwiga, Rafaella Kubelika, Franca Ghionea i mnogih drugih. Partneri u domovini su mu Zlata Gjungjenac, Josip Križaj, Drago Hržić, Julij Betteto, Vilma Nožinić, Mila Kogej, Zinka Kunc, Zdenka Zikova, Ančica Mitrović, Nada Tončić, Rudolf (r)upan, Ksenija Vidali, Aleksandar Griff, Valerija Heybalova, Marijana Radev, Anka Jelačić, Tomislav Neralić, Marija Podvinec, Sena Jurinac, Ivan Francl, Dragica Martinis, Vilma Bukovec, Vladimir Ruždjak, Nada Puttar, Vanda Gerlovič, Frano Lovrić, Mirka Klarić, Branka Stilinović i dr. Na svjetskim scenama Gostičevi partneri su Georgij Bakljanov, Jarmila Novotna, Ljuba Welitsch, Marija Jeritza, Annelies Kupper, Paul Schőffler, Hans Hotter, Boris Hristov, Geraint Evans, Gian Giacomo Guelfi, Eleanor Steaber, Ugo Savarese, Rafael Arié, Josef Griendl, Paula Takacs i mnogi drugi.
Unatoč velikoj slavi Gostič je ostao uvijek naš jednostavni domaći Joža. Nastupao je do kraja svojih fizičkih snaga. Tako je već teško bolestan i vidno slab u 64. godini 12. listopada 1963. zadnji put nastupio kao Manrico u Verdijevom Trubaduru. I opet je magistralno otpjevao zahtjevnu ulogu Manrica i zauvijek se oprostio od svoje voljene zagrebačke publike. Umro je na sam Božić na klinici u Ljubljani od raka na želucu. Primivši sakramente umirućih oprostio se sa svećenikom i sa svima riječima: "Hvala za sve, pripravan sam za put." Priređen mu je veličanstven ispraćaj iz Ljubljane. Sudjelovale su tisuće njegovih obožavatelja i poštovatelja i brojni svećenici predvođeni ljubljanskim metropolitom i nadbiskupom. Sahranjen je u obiteljskoj grobnici na svome Homcu uz samu crkvu u kojoj je redovito pjevao i molio.
Za života Gostič je primio najviša priznanja kao što je Nagrada Milke Trnine. Snimio je više ploča i drugih nosača zvuka za potrebe Hrvatskog, Slovenskog radija i inozemnih radio postaja. Svojim sjajnim pjevanjem, muzikalnošću, izvrsnom glumačkom interpretacijom, predanošću umjetnosti i radu i osobitom vjernošću svojoj matičnoj Zagrebačkoj operi ubraja se među najpopularnije i najobljubljenije pjevače koji su ikada kod nas nastupili. Stoga je još za života postao i ostao za svoju publiku jednostavno pjevačkom legendom.
Dr. Petar Tocilj
Povodom obilježavanja 100. godišnjice rođenja Josipa Gostiča u Zagrebu je na Gornjem gradu u Vitezovićevoj ulici br. 6 postavljena spomen ploča na zgradu u kojoj je živio sve do smrti. Objavljen je i dvostruki CD s njegovim izvedbama najpoznatijih opernih arija i pjesama, a u HNK je izveden Verdijev Trubadur. Također je objavljena, uz drugi veliki niz svečanosti u Zagrebu i Ljubljani, i velika monografija o umjetniku, autora dr. Ede Škulja, Marjane Mrak i Marije Barbieri.
Opis bloga
glazbeno-scenska registrirana udruga koja u Dugom Selu i okolici nudi radionice, seminare i tečajeve s područja glazbe (instrumenata) i s područja glume (dramski studio)
Impressum Glazbeni studio Cerovac
A.Starčevića 86
10370 Dugo Selo
Tel. 01/622 77 66
Mob. 091/ 572 56 70 Pošaljite nam mail