Glazbenici imaju veći mali mozak
Moć glazbe
Glazba i ponašanje
Glazbeno obrazovanje poboljšava pamćenje
O glazbi
Glazba spaja neurone</a>
Mozak kao koncertna dvorana
Glazbena poduka može povećati dječji IQ za nekoliko bodova
Moć glazbe II
Romantizam
Savjeti za bolje učenje
Umjetnost kao simbol
Bubnjanje-ritmovi zdravlja
Provedite na odmoru barem jedan dan - u šutnjiIvan Cerovac, dirigent, Dugo Selo
29.09.2008., ponedjeljak
Tko je gitarist, ne budi mu drug...ili?
|
pripremio Branko Bogunović Za početak, mali kviz: * Jeste li spremni uložiti desetak godina u svladavanje gitarističkog zanata? * Želite li uložiti od pet do deset tisuća maraka u opremu, bez jamstva da će vam se taj novac i vratiti? * Jeste li, nakon toga, spremni provesti godinu-dvije u traženju svog prostora na estradi? * Ako vam to i uspije, jeste li spremni suočiti se s činjenicom da ste samo servis-služba pjevačima i ostalim estradnim bogovima? * Možete li prihvatiti istinu da u suvremenoj popularnoj glazbi gitara nije bitan element kao što je bila u zlatnim godinama rocka od 1967. do 1975.? * Pristajete li na to da za isti posao dobivate od pet do deset puta novca manje nego pjevači? * Želite li biti onaj koji će pomaknuti granice gitarskog izraza a pritom možda i ne dobiti adekvatnu novčanu naknadu? (Vjerujete li da ste za to sposobni?) Ako ste na sva pitanja odgovorili potvrdno, dovoljno ste ludi i nepromišljeni za karijeru gitarističkoga heroja! Moji subjektivni odgovori na sva ta pitanja su da vrijedi utrošiti vrijeme, energiju i novac - u 40 godina, po meni, neponovljiva razdoblja popularne glazbe, bilo je i uspona i padova gitare kao instrumenta, a sadašnji negativistički stav prema gitari samo je proizvod krize na svjetskoj i hrvatskoj glazbenoj sceni. Promotrimo li današnju gitarističku scenu, uočit ćemo kako su stilovi poput grungea ili brit popa otvorili neke nove poglede na sviranje, a ne treba zaboraviti ni jazz, heavy ili country scenu, gdje je gitara još nezamjenljiv instrument. Čini se da su gitaristički heroji pomalo umorni, ali uvjeren sam da u atomskim skloništima i podrumima vježbaju neki mladi gitarski mutanti koji će znati pronaći svoje mjesto na sceni. Spustio bih se, nakon uvoda, do malo prizemnijih tema, poput opreme, tehnike sviranja, stila, razgovora o tome kako ući u glazbenu industriju i ondje neoštećen preživjeti. Prvo, pitanje: što znači biti dobar glazbenik? Cinik bi na to jednostavno odgovorio - valja pogoditi pravu notu u pravo vrijeme! To zapravo i jest istina, samo uz niz dodatnih elemenata... Što se tiče opreme, krenimo redom: gitara - osobno mi je najdraži zvuk Fender električnih gitara, stratocastera i telecastera, zbog single coil magneta, svijetla i oštra zvuka, i to zato što sviram prstima desne ruke a ne trzalicom kao većina električnih gitarista. Nije velika mudrost reći da je najvažnije da gitara štima. Jer, svi se ostali elementi dobrog zvuka mogu naknadno ugoditi. Provjera štima gitare najednostavnija je uz pomoć kromatskoga tunera (s kojim možemo provjeriti točnost svih tonova na vratu gitare). Tvrdnja da su skupe gitare i dobre gitare, nije u potpunosti točna. Jeff Skunk Baxter, jedan od gitarista Doobie Brothersa, tvrdi da nikad nije kupio gitaru skuplju od 200 dolara, premda je iz njih izvlačio itekakve zvukove (poslušajte LP Stampedo!). Naravno, mogućnost da među jeftinim gitarama pronađete dobru, nešto je manja, ali nije isključena. Pod tim jeftino, podrazumijevam gitare do 1000 DEM, skupe su one koje stoje više od 2500 DEM - mislim da je dobro kupiti onu čija je cijena negdje između toga. Kupiti staru ili novu gitaru, isto je kao i dvojba o tome treba li kupiti polovni ili novi auto. S obzirom na krizu na glazbenoj sceni, vrijedilo bi truda potražiti second hand gitaru u glazbenim trgovinama ili preko novinskih oglasa. Kako se smatram veteranom u kupnji takve opreme, mogu vam pomoći savjetom javite li mi se na telefon 01/ 23 39 469 ili 098/ 203 160. A kad je riječ o starim, raritetnim gitarama, kojima su cijene od 5000 DEM na više, savjet je samo jedan - zaboravite na njih! Te gitare služe više za pokazivanje nego za sviranje. One starije od 25 godina obično imaju korodirane mašine za štimanje, oslabljene magnete, izlizane pragove... ali, ako netko ima takvu a želi ju zamijeniti za staru, nek mi se slobodno javi, ja ću se žrtvovati. Just kidding, šalu na stranu, bolje je da spomenem svoje iskustvo s akustičnim gitarama za koje mislim da su osjetljivije za sviranje, štimanje i ozvučavanje; na tržištu postoji nekoliko proizvođača koje preporučujem kad je riječ o gitarama koje stoje od 1000 do 2500 DEM. To su Takamine, Washburn, Alvarez, Gretsch, Gibson, Martin, Guild - s tim sam tvrtkama, što se kakvoće akustičnih gitara tiče, bio najmanje razočaran. Toliko za ovaj put. Prenosimo:posluh.hr |
- 07:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #
27.09.2008., subota
Violina a ne harfa je anđeoski instrument
|
Nema ljepšeg instrumenta od violine. Nježnijeg. Ugodnijeg. Koji dira u srca i budi emocije. No violinu je teško naučiti svirati. Potreban je svakako vrlo dobar sluh i velika volja i ustrajnost. No nagrada može biti velika: kvalitetno sviranje violine. Naš Glazbeni studio priređuje i tečajeve violine. Za one koji su uporni i odvažni. I muzikalni. Ovdje donašamo Paganinijeve "Varijacije" u izvedbi jednog učenika. |
- 07:00 - Komentari (1) - Isprintaj - #
25.09.2008., četvrtak
Svirati glasovir kao Maksim Mrvica?
|
Ne, to nije teško postići. Treba samo vježbati jedno petnaestak godina, više sati dnevno. I imati talent kojeg Maksim Mrvica nesumnjivo ima. No tko kaže da se u sviranju glasovira mora baš doseći njegova virtuoznost. U našem studiju možete za nekoliko godina, upisujući barem 6 do 8 tečajeva, sasvim pristojno naučiti svirati glasovir. Tečajevi su prikladni i za početnike i za napredne a imamo i posebne tečajeve za odrasle. Nikad nije kasno naučiti pristojno svirati glasovir. Poslušajte ovdje kako Maksim Mrvica svira Bumbarov let N.Rimski-Korsakova. |
- 07:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #
22.09.2008., ponedjeljak
Synthesizer - električne orguljice s puno zvučnih efekata
|
I synthesizer možete svirati, dobro svirati, samo ako naučite svirati - recimo u Glazbenom studiju Cerovac. Možete na našem blogu, na lijevoj strani pogledati na you tube kako sviraju naši učenici. A jednu efektnu sekvencu izvedenu na synthesizeru donašamo ovdje: |
- 07:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #
19.09.2008., petak
U rukama majstora harmonika je krasan instrument - naučite je svirati kod nas
|
Nije teško naučiti svirati harmoniku ako imate volje i ako uložite bar malo truda. Naši tečajevi harmonike, vođeni iskusnom nastavnicom dovest će vas do majstorstva. A s ovim instrumentom možete zabavljati svako društvo ili nastupiti gdje želite. Poslušajte kompoziciju "La cumparsita". |
- 07:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #
17.09.2008., srijeda
Svirajte gitaru - kod nas možete naućiti
|
Naši tečajevi gitare su nadaleko poznati. Cijelu godinu primamo upise novih polaznika. Nikad nije kasno da nam se priključite. Naši tečajevi namjenjeni su početnicima i naprednima te svim uzrastima. Poslušajte kako lijepo zvuči gitara. Slušate "Španjolsku romancu". |
- 07:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #
15.09.2008., ponedjeljak
Felix Mendelssohn
|
Autor: Žanina Bilić, prof. 05.09.2008  Felix Mendelssohn Premda po vremenu u kojem je živio u potpunosti pripada romantičnom periodu (1809-1847) i suvremenik je ostalih velikana glazbene romantike - Chopina, Liszta, Schumanna - neke odlike njegove glazbe vrlo su klasične – u smislu pripadnosti značajkama klasike kao perioda u povijesti zapadnoeuropske klasične glazbe. Dvojna upotreba izraza klasični u jednom značenju opisuje klasičnu glazbu s razlikovanjem od pop glazbe ili izvorne tradicijske narodne glazbe, a u drugom opisuje pripadnost periodu tzv. bečke klasike, ili kraće klasike, čiji su najvažniji predstavnici Beethoven, Mozart i Haydn. Svadbena koračnica koju je napisao Felix Mendelssohn, u sklopu svoje skladbe San ljetne noći, je zasigurno svima vrlo prepoznatljiva glazba – poznati i često korišteni glazbeni motiv vjenčanja – bilo u filmovima, bilo u reklamama, bilo u stvarnim prigodama vjenčanja. Podsjetiti se kako ta koračnica zvuči možete na you tube-u ili preko bilo koje tražilice. Premda se svjesno ili nesvjesno ime autora te vrlo popularne skladbe – Mendelssohna – često izostavlja, lijepo je znati da je on i s izuzimanjem te koračnice vrlo značajan glazbenik – skladatelj romantičnog perioda u povijesti zapadnoeuropske klasične glazbe. Rodio se u njemačkom Hamburgu 1809. godine, u doba Napoleonovih osvajanja, u obitelji oca - imućnoga bankara i majke – obrazovane ljubiteljice glazbe. Djed - Moses Mendelssohn bio je rabin i filozof. Majka Leah bila je članicom berlinskoga glazbenoga društva Berlin Singakademie. To je društvo osnovano 1791. godine isprva kao oblik privatnog glazbenog okupljanja oko koncerata, zborskoga pjevanja, prikupljanja glazbene literature i poduke, a kasnije i javna ustanova – isprva kao društvo ljubitelja glazbe koje ozbiljno radi na promociji tada suvremenih glazbenika, ali i glazbenika iz prošlosti, koncertna dvorana, a kasnije i kao zbor odnosno organizacija za promociju glazbe, pogotovo zborskoga pjevanja. Singakadmie postoji i danas. Upravo uz podršku berlinske Singakademie Mendelssohn je kao tada 21-godišnjak probudio javnost i podsjetio na Bacha izvedbom Bachove pasije Muka po Mateju za vokalne soliste, dva zbora i orkestar. Mendelssohn je imao podršku obitelji – omogućili su mu jako dobro obrazovanje, a i podržavali su njegovo bavljenje umjetnošću s puno razumijevanja. Mendelssohnovi roditelji imali su osim Felixa još troje djece. Iz Hamburga su nakon francuske okupacije grada preselili u Berlin i tamo se preobratili u luteranstvo te dodali prezimenu Mendelssohn i prezime Bartholdy. Za nastavak svog obrazovanja putovao je u Pariz, London i Italiju. U Parizu ga je podučavala Marie Bigot, a u Berlinu je nastavio poduku kod Ludwiga Bergera. Sa 11 godina napisao je svoju prvu skladbu. Smatrali su ga izvrsnim mladim pijanistom te je održao i dosta koncerata. Sa12 godina kao vrlo nadarenog dječaka njegov profesor ga je odveo Goetheu koji je bio impresioniran dječakovim sposobnostima. Puno je skladao, a sa 24 godine zaposlio se kao gradski ravnatelj za glazbu u Düsseldorfu. Tamo je radio 2 godine. 1835. godine pošao je u Leipzig kako bi radio kao glazbeni ravnatelj i dirigent koncerata u Gewandhaus-u. Gewandhaus Leipzig je od naziva prvobitne dvorane koja je bila dio tvorničke hale za izradu odjeće (otuda i naziv – Kuća odjeće) postala sinonim za glazbenu kvalitetu i tradiciju u koncertima. Gewandhaus ima zadivljujuću povijest koja seže 250 godina unatrag. 1743. godine 16 trgovaca je osnovalo i financiralo glazbeno društvo koje je s glazbenicima održavalo redovite koncerte. Nakon što su se koncerti više od trideset godina vrlo uspješno održavali u jednoj gostioni, zbog velikog interesa publike bilo je neophodnopronaći adekvatniji prostor. Grad je ponudio dio tvorničke hale Gewandhaus. Prenamijenjena hala sada kocnertna dvorana mogla je primiti 500 posjetitelja, no i to je uskoro postalo premalo, pa se 1884. društvo preselilo u drugu Gewandhaus dvoranu sa 1500 mjesta u velikoj dvorani i 500 mjesta u maloj dvorani. Nažalost ‘nova’ Gewandhaus dvorana jako je nastradala tijekom 2. svjetskoga rata, pa je nakon nekoliko pokušaja spašavanja ruševina ipak srušena do kraja. Društvo se naposljetku smjestilo u treću najnoviju Gewandhaus dvoranu gdje i danas djeluje. Manja dvorana nosi ime Mendelssohna u sjećanje na značajnog glazbenog ravnatelja. Svake se godine u Gewandhausu održi oko 600 glazbenih događaja i koncerata.  Mendelssohn je rekao: Život i umjetnost nisu dvije različite stvari. Vrlo je značajan potez bio osnivanje konzervatorija u Leipzigu na Mendelssohnovu inicijativu. Ta je ustanova gradu podarila bogat glazbeni život do današnjih dana. Povremeno je i sam podučavao na tom konzervatoriju. Osim toga, postavljen je za direktora glazbenog odjela na Umjetničkoj akademiji u Berlinu. Uza sve spomenuto, reklo bi se da je imao prepun kalendar svojih obveza. Mendelssohn je puno pisao za klavir – sonate, nekoliko ciklusa od kojih su najpoznatije Pjesme bez riječi i Variations serieuses (Ozbiljne varijacije) te mnogo pojedinačnih skladbi. Pisao je i za klavir četveroručno i za dva klavira, te skladbe za klavir i orkestar. Osobno sam se susrela s Mendelssohnovom glazbom svirajući Rondo cappricioso te Capriccio brillant (za klavir i orkestar), kao i Klavirski koncert u g molu. Vrlo je ugodno svirati Mendelssohna, vrlo je jasan i lako ga je dobro osmisliti interpretacijski, premda nije uvijek jednostavan u tehničkim zahtjevima. Glazba je to koja umiruje dušu i uzdiže je na neopterećene visine i lijepe, zelene proplanke okupane ljetnim suncem. Na you tube možete poslušati neke velike pijaniste kako izvode njegova djela – Claudia Arraua kako svira Rondo cappriccioso i Tatjanu Nikolaevu kako svira Capriccio brillant. Osim za klavir Mendelssohn je pisao za orgulje, za razne komorne sastave i za orkestar sam, te koncerte za solo instrumente uz pratnju orkestra. Poznate su njegove simfonije – 5 simfonija za cijeli orkestar, 12 simfonija za gudače te uvertire – posebice uvertira Snu ljetne noći po djelu W. Shakespearea.  Naslovnica nosača zvuka na kojem je 3. Mendelssohnova simfonija tzv. ‘Škotska’ i Violinski concert kojeg u solističkoj ulozi izvodi Igor Oistrakh, a orkestar je spomenuti Leipzig Gewandhaus. U privatnom životu bio je sretno oženjen, supruga Cécile Jeanrenaud podarila mu je petero djece Bio je u dobrim i bliskim odnosima i sa svojom obitelji – naročito sestrom Fanny, koja je također odlično svirala klavir i skladala. Kada mu je umro otac 1835. godine Mendelssohn je vrlo teško preživio tu smrt. Sedam godina nakon oca, umrla mu je i majka. 1847. godine umrla je i njegova sestra Fanny, što je sve zajedno ostavilo teške posljedice na zdravlje Mendelssohna. I sam je doživio dva moždana udara, te samo šest mjeseci nakon smrti sestre i on je umro. Pokopan je na groblju u Berlinu, pored svoje voljene sestre.  Fanny Mendelssohn, Felixova sestra, skladateljica i pijanistica U nas je manje poznato da je sestra Fanny bila vrsna skladateljica i pijanistica. Jedna od rijetkih žena, barem za koje znamo ili je poznato da su se time bavile profesionalno, početkom 19. stoljeća. Otac Mendelssohn nije bio previše oduševljen što se ona bavi skladanjem, no njen suprug – slikar Wilhelm Hensel u potpunosti je podržavao takav oblik izraza njene kreativnosti i nadarenosti. Zadivljujuće opsežan opus od preko 400 skladbi (četiri stotine) doživio je procvat u izvođenju na koncertima u 20. stoljeću, kada su mnogi pijanisti i pijanistice posegnuli u povijest u potrazi za ženama skladateljicama.  Mendelssohn je svojim stvaranjm zadužio sve buduće generacije poštovatelja klasične glazbe ponovnim otkrivanjem glazbe do tada zaboravljenog kolosa Johanna Sebastiana Bacha. Danas nam se čini nezamislivo čak i pomisliti na povijest glazbe bez oca Bacha, a tada 1829. godine Bachova remek-djela ležala su pod debelim slojem prašine i zaborava. Jedna rečenica koju sam dobro upamtila još iz srednje glazbene škole, a vrlo sažeto izlaže upravo spomenuto jest: Mendelssohn je bio klasičar među romantičarima i romantičar među klasičarima. Preporučam da prvom prilikom poslušate barem dio Mendessohnovog Violinskog koncerta u e molu, jer je taj koncert prekrasan. Iznimno je popularan, što je sasvim razumljivo, to je glazba koja vas može silnim zamahom može ponijeti na emotivno intenzivno putovanje kamo god zamislite, pa tako sigurno može stajati uz bok Svadbenoj koračnici, premda puno manje ljudi zna za taj koncert ili ga je čulo. Možete ga poslušati i na you tube-u. Spomenuti violinski koncert napisan je 1844. godine, premda je ideja o nastanku došla već 6 godina ranije. Mendelssohn je koncert pisao za izvrsnog violinista Ferdinanda Davida, koji je bio i koncert-majstor orkestra Leipzig Gewandhaus. Gospodin David je na traženje autora puno pomagao tijekom pisanja koncerta savjetima o izvedbi i prirodi violine kao instrumenta. U vrijeme početka nastajanja koncerta, Mendelssohn je bio glavni dirigent orkestra Leipzig Gewandhaus, pa je vrlo često poslovno bio vezan uz Davida. Koncert je David premijerno izveo 1845. godine, no Mendelssohn nažalost nije mogao zbog bolesti osobno dirigirati. Upravo bolest i niz tragičnih obiteljskih događaja, u inače vrlo sretnoj obitelji, drastično su skratili Mendessohnov život. Mendelssohn je, nažalost, živio samo 38 godina.  Majka Leah  Otac Abraham  Mendelssohn je rano naučio svirati klavir i violinu, slikao je, i dobro vladao stranim jezicima.  Supruga Cécile  U svojim sretnim godinama, ali i u teškim godinama tuge zbog gubitka bliskih članova obitelji, Mendelssohn se intenzivno bavio skladanjem, izvođenjem djela na koncertima i glazbom općenito. Nedvojbeno je da je Mendelssohn ostavio značajan otisak u povijesti zapadnoeuropske glazbe. Neki su ga čak nazvali Mozartom 19. stoljeća. Prenosimo:Hrvatski povijesni portal |
- 07:00 - Komentari (2) - Isprintaj - #
13.09.2008., subota
Složne ruke (2) – glazba za dva klavira
|
Autor: Žanina Bilić, prof. 04.07.2008  Igor Stravinski, znameniti ruski skladatelj Najčešći oblik komornog pijanističkog muziciranja, kao što sam napisala u prethodnom članku, bez uključivanja drugih instrumenata, jest dvojak – sviranje četveroručno na jednom klaviru (dva pijanista) ili sviranje na dva klavira (dva pijanista). Za razliku od sviranja četveroručno na jednom klaviru, kod glazbe za dva klavira tih (prostornih, fizičkih) ograničenja nema i oba pijanista imaju cijeli klavir za sebe – oba pijanista mogu dobiti vrlo bogate dionice od skladatelja, koje koriste svu puninu i raznolikost cijelog raspona zvuka klavira. Zvuk koji nastaje spajanjem zvukova dvaju klavira je fenomenalno obogaćen i vrlo zanimljiv za slušanje. Pijanisti vrlo rado sviraju u ovom obliku komornog muziciranja na dva klavira. Za dva klavira skladali su mnogi skladatelji, spomenut ću neke, bez kronološkog redoslijeda – Arenski, W. F. Bach – jedan od Bachovih sinova, Barber, Bartok, Boulez, Brahms, Britten, Busoni, Hačaturjan, Clementi, Czerny, Debussy, Dohnanyi, Fauré, Glazunov, Grieg, Händel, Hindemith, Ives, Ligeti, Martinu, Medtner, Mendelssohn, Messiaen, Milhaud, Moscheles, Mozart, Poulenc, Rahmanjinov, Ravel, Reger, Anton Rubinstein, Saint-Saëns, Šostakovič, Schumann, Skrjabin, Smetana, Stravinski i drugi. Vrlo zanimljiva je primjerice skladba Concerto Igora Stravinskog (1882 – 1971) za dva klavira, a smatra se i jednom od ponajboljih ostvarenja u glazbi 20. stoljeća pisanoj za dva klavira. Concerto je nastao u periodu između 1931 i 1935. godine, a sam skladatelj ga je sa svojim sinom praizveo 1935. godine u Parizu.  Igor Stravinski Postoji i verzija ove skladbe kao baleta, koji je postavljen 1960. godine u Njemačkoj. Concerto se sastoji od četiri stavka i cijela izvedba traje oko 20 minuta. U sklopu skladbe nalazi se i četveroglasna fuga, koja je na neki način kostur cijele skladbe. Dio skladbe možete poslušati ovdjeili ovdje . Stravinskog neki nazivaju Picassom glazbe. Njegova glazba plijeni pozornost, vrlo živopisna i temperamentna. Poznata je Stravinskijeva suradnja s ansamblom ruskog baleta pod vodstvom Sergeja Djagiljeva, te velika uznemirenost koju je u javnosti izazvao baletima Žar ptica i Posvećenje proljeća. Premijera Posvećenja proljeća smatra se najvećim skandalom u kazališnom svijetu stoljeća. Skladba En blanc et noir sjajno je trostavačno djelo francuskoga skladatelja Claudea Debussyja (1862-1918) za dva klavira.  Claude Debussy, francuski skladatelj velikoga značaja To djelo smatra se jednim od nosećih stupova literature za dva klavira. Djelo je nastalo 1915. godine, a navodno je inspirirano stvaralaštvom španjolskog slikara Francisca Goye (1746-1828), i to djelima 'Los Caprichos'. Osim estetske dimenzije, Debussyjeve skladbe nose i patriotsku poruku, komentirajući diskretno one koji se nisu odazvali svojoj patriotskoj dužnosti u Prvom svjetskom ratu, tijekom kojega je djelo i nastalo. Upravo zbog ovakvih detalja izuzetno je zanimljivo znati priču oko nastanka nekoga djela, jer nam pruža drugačiji uvid, potpunije razumijevanje glazbe. Drugi je stavak i posvećen jednom poginulom vojnom časniku. Glazbeno je djelo vrlo napredno, gleda u glazbenu budućnost, vrlo je protočno i dinamično. Dijelove možete poslušati ovdje . Od ostalih klavirskih djela Claudea Debussyja osobno me silno fascinira i osvaja Claire de lune (Mjesečeva svjetlost), pa toplo preporučam slušanje te skladbe. Još je mnogo literature za dva klavira i klavir četveroručno, svakako je vrijedno vaše pažnje poslušati neki koncert na kojemu nastupaju pijanisti u tom obliku komornoga muziciranja i stvoriti vlastite dojmove na temelju toga.  Los Caprichos Francisca Goye (dio) Prenosimo: Hrvatski povijesni portal |
- 07:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #
12.09.2008., petak
Složne ruke (1) - Glazba za klavir četveroručno
|
Autor: Žanina Bilić, prof. 03.05.2008  Franz Schubert puno je skladao i za klavir četveroručno Najčešći oblik komornog pijanističkog muziciranja, bez uključivanja drugih instrumenata, jest dvojak – klavirski duo u dvije varijante: sviranje četveroručno na jednom klaviru (dva pijanista) ili sviranje na dva klavira (također dva pijanista). Razlika je u samom načinu skladanja – za četveroručno na jednom klaviru Prvi (Primo) pijanist koji sjedi desno i svira uglavnom od prve oktave naviše i Drugi (Secondo) koji sjedi lijevo i svira uglavnom od male oktave naniže dijele jedan klavir – jednu klavijaturu – dakle imaju donekle ograničen doseg sviranja. Što ne znači da Prvi ne može povremeno svirati i u nižim oktavama, ili Drugi u višim oktavama – ruke se mogu i križati, ili, jedan može imati pauze tijekom kojih se ta razmjena odvija, ali to je ipak rjeđe. Isto tako Prvi obično ima glavnu melodiju, premda ne uvijek, a Drugi pratnju. Mnoge predivne skladbe napisane su upravo za klavir četveroručno. Zvuk je puno bogatiji od solo klavira jer je ipak udvostručen broj svirača, a i vrlo je zabavno svirati četveroručno. 'Ograničenje' je izazov. Kod glazbe za dva klavira međutim tih (prostornih, fizičkih) ograničenja nema i oba pijanista imaju cijeli klavir za sebe. Zvuk koji nastaje spajanjem zvukova dvaju klavira je fenomenalno obogaćen i vrlo zanimljiv za slušanje. Pijanisti vrlo rado sviraju u ovom obliku komornog muziciranja na dva klavira. U ovom članku pobliže ću se osvrnuti na neka djela, skladatelje i izvođače za klavir četveroručno. Ovdje možete pogledati i poslušati jednu izvedbu Schubertove Fantazije u f-molu za klavir četveroručno. Ova Schubertova Fantazija nastala je u posljednjoj godini njegovog života. Vrlo je lijepa, osjećajna, nježna, s predivno razvijenom melodijom. Posvećena je nekadašnjoj Schubertovoj učenici klavira Caroline Esterházy. Ova Fantazija smatra se Schubertovim ponajboljim djelom za klavir četveroručno, a i Schubert pripada u skupinu autora koji su dosta svog skladateljskog opusa posvetili upravo skladbama za klavir četveroručno. Cijela Fantazija ima četiri dijela – stavka, i traje oko 18 minuta. Franz Liszt je jednom prigodom za svoga kolegu Schuberta izjavio da je Schubert 'najpoetičniji glazbenik ikada'. To se svakako može čuti u svakoj njegovoj skladbi. Robert Schumann za Schuberta je pak rekao: 'Schubertovo je pero umočeno u mjesečeve zrake i u plamen sunca.' Jedina Schubertova izražena romantična naklonost za koju mi danas znamo je upravo ta prema Caroline Esterházy, no od toga nije moglo biti ništa – glazbenik, pa još siromašan glazbenik, koliko god genijalan, nije dolazio u obzir za bilo kakvu kombinaciju sa spomenutom gospođicom. Schubert je k tome bio vrlo skroman, čak i sramežljiv. Navodno je Caroline jednom prigodom nakon nekoliko godina poznanstva i poduke klavira primijetila nešto od suptilnih osjećaja koje je Schubert gajio prema njoj, pa ga je upitala zašto joj ne posveti koju skladbu? Schubert je navodno odgovorio: 'Koja bi bila svrha toga? Sve što radim, posvećeno je Vama.' Kod Schuberta je ta naklonost prema Caroline opstala do zadnjih dana, ali ona ga je ubrzo zaboravila. I to se može čuti u Schubertovoj glazbi. Kod sastavljanja koncertnog programa, klavirski duo može odabrati djela iz jedne stilske epohe ili napraviti lepezu s djelima iz različitih stilskih epoha.  I Mozart je rado pisao za klavir četveroručno Od Schubertovih prethodnika, svakako je najznačajniji skladatelj za klavir četveroručno Wolfgang Amadeus Mozart. Mozart je napisao 6 sonata za klavir četveroručno i jednu temu s varijacijama. Ovdje možete poslušati i pogledati jednu izvedbu Mozartove sonate u F duru za klavir četveroručno KV 497. Ta je sonata nastala za Mozartovo sviranje s njegovim bečkim učenicama klavira. Sonata je vrlo dinamična, vrlo zahtjevna i tehnički i glazbeno-interpretacijski. Uprkos kompleksnim glazbenim zapletima, glazba još uvijek zvuči prozračno i pregledno. Mozart je ovu sonatu napisao 1786. godine. Nadalje, klavirski bi duo mogao u svoj program uvrstiti i skladbe Felixa Mendelssohna, Johannesa Brahmsa, Roberta Schumanna – pokrivajući time epohu romantike, potom Mauricea Ravela, Claudea Debussyja, pokrivajući prijelaz 19. u 20. stoljeće, epohu impresionizma, potom Igora Stravinskog, Paula Hindemitha ili Samuela Barbera, pokrivajući 20. stoljeće ili barem dio 20. stoljeća, da navedem samo neke. Također je moguće napraviti obrade skladbi kako bi se prilagodile izvođenju na klaviru četveroručno. Poneki skladatelji su to radili i sa vlastitim djelima, primjerice – preradili su glazbu za balet koja je pisana za orkestar u glazbu za klavir četveroručno i sl., a neki izvođači mogu i naručiti da se neka popularna ili njima draga skladba obradi tako da bude svirljiva na klaviru četveroručno. Originalne su skladbe za klavir četveroručno uvijek bolje, naravno, ili obrade koje potiču iz pera samoga skladatelja, jer tako glazbene ideje ostanu najčišće.  Johannes Brahms također je napisao niz remek-djela za klavir četveroručno Skladatelj koji je ostavio brojna sjajna djela za klavir četveroručno za sobom jest svakako i spomenuti Johannes Brahms (1833- 1897), rođen u Hamburgu, a umro u Beču. Suvenir iz Rusije, Varijacije na temu Roberta Schumanna, 16 Valcera, 18 Valcera – ljubavnih pjesama, 15 Novih ljubavnih pjesama – valcera te 21 Mađarski ples su vrlo česti na koncertnim programima klavirskih dua i omiljeni među publikom. Dijelove možete poslušati na amazon.com ili prvom prilikom na nekom koncertu uživo. Brahms je Mađarske plesove napisao i izdao u dva navrata – 1869. godine te 1880. godine. Prepoznatljive, temperamentne i 'zapaljive' teme iz mađarskih narodnih pjesama i/ili ciganskih napjeva kod Brahmsa su pravi biseri.  Među poznatijim suvremenim izvođačkim sastavima klavirskoga dua su i sestre Güher i Süher Pekinel, rođene u Istanbulu, obrazovane u Parizu i New Yorku, sa svjetskom karijerom Izuzetno cijenim i sjajne interpretacije moga bivšeg profesora klavira sa Münhenske Musikhochschule i njegove supruge – Karl-Hermann Mrongovius i Begońa Uriarte, koji su primjerice na prikazanom CD-u snimili kompletna djela Felixa Mendelssohna za klavir četveroručno.  Duo Uriarte-Mrongovius odlikuje se briljantnim sviranjem, ali i velikom samozatajnošću i zaziranjem od komercijalizacije, što je dašak osvježavajućeg vjetra u sve komercijaliziranijem (i) klasičnom glazbenom svijetu Prenosimo: Hrvatski povijesni portal |
- 07:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #
10.09.2008., srijeda
Darovito dijete - kako ga razumjeti i odgajati
|
Darovita djeca vrlo brzo mentalno sazrijevaju, kreativno su drukčija i imaju snažnu unutarnju motivaciju Intervju: Jadranka Lađarević, prof. logopedije Razgovarala: Carmen Rivier-Zurak, dr. med. Profesorica logopedije Jadranka Lađarević, osnivačica i vlasnica ordinacije za logopedsku dijagnostiku i terapiju Jezik i govor, već godinama radi isključivo s djecom. Kroz njezinu je ordinaciju, ali i igraonicu stranih jezika, tijekom godina prošlo stotine mališana s različitim sposobnostima i potrebama. Profesorica Lađarević često ističe važnost individualnog pristupa svakom pojedinom djetetu, poticanje kreativnosti u skladu s djetetovim temperamentom i sklonostima, te upućuje na činjenicu da današnji život traži različit odgojni pristup od onoga prije dvadeset i više godina. Za Vaše zdravlje govori o fenomenu darovite djece, potrebi njihova usmjeravanja kroz suradnju roditelja i stručnjaka, kao i uvriježenoj zabludi prema kojoj su darovita djeca isključivo odlični učenici. Kako danas definiramo darovitu djecu? Intelektualne sposobnosti djece uglavnom su mjerljive. Promatraju se kao mogućnost da se shvate odnosi između različitih elemenata neke situacije, te da se njima prilagodi u smislu razrješenja određenog problema. Zamislimo li piramidu dječje inteligencije, na vrhu bi se nalazile dvije grupe: genijalci i kreativci. Genijalnost je nemoguće utvrditi testovima, ona se očituje u praksi. Djeca genijalci, primjerice, čitaju ili računaju s tri godine, kao što je mali Mozart svirao u dobi od pet. Kreativci, pak, posjeduju specifičnu vrstu inteligencije, obično jače usmjerenu na jedno područje. Darovita djeca nisu nijedno od navedenoga, nego bismo ih mogli smjestiti stepenicu ispod genijalaca, uz napomenu da i ona posjeduju izraženu kreativnost. Nadalje, darovitost se može utvrditi odgovarajućim testovima. Kakve posebne sposobnosti imaju darovita djeca? Ona vrlo brzo mentalno sazrijevaju, kreativno su drukčija, imaju snažnu unutarnju motivaciju. Čitaju mnogo više od vršnjaka, i to tekstove koji su kudikamo iznad razine razumijevanja njihove kronološke dobi. Strastveno su zainteresirana za pojedine teme, ali ne moraju nužno biti odlični učenici jer se kod njih često javlja fenomen podbacivanja. Prosječan školski program obično im je nezanimljiv, a mogu pokazivati i znakove poremećaja u ponašanju, kao i otežane socijalizacije. Nikako ne toleriraju autoritet, te vrlo loše podnose stroge okvire, kako kod kuće, tako u školi. Najbolje reagiraju kad im se odrasli obraćaju ravnopravno, kao pomoćnici i partneri, a ne nadređeni. Kako dolazi do spomenutog podbacivanja u učenju? Zbog njihova intenzivnog zanimanja za određena područja, recipročno slabi interes za druge teme. Darovito dijete koje mnogo čita i sjajno se snalazi s riječima, ne mora biti nadareno i za matematiku. Upravo iz tog razloga, školski ih sustav često zanemaruje ili uopće ne prepoznaje. Neka istraživanja pokazuju da među školskom djecom ima čak 10 posto darovitih, pa je njihovo neprepoznavanje zapravo gubitak za društvo u cjelini. Naime, ako ne razvijamo sposobnosti te djece, ona će biti izgubljena u prosječnosti grupe. Zbog čega dolazi do poremećaja u ponašanju i teže socijalizacije kod darovite djece? Darovita djeca kognitivnim razvojem premašuju drugu djecu iste kronološke dobi, pa teško pronalaze prijatelje među vršnjacima. Uz to, darovito dijete koje nastavu sluša prema redovnom školskom programu vrlo brzo usvaja gradivo, koje mu djeluje u najmanju ruku dosadno, zbog čega postaje hiperaktivno, ometa tijek nastave i skreće pozornost na sebe. Time zapravo pokazuje da želi surađivati, ali na sebi prilagođenoj razini. Najlakši način da se ublaži raskorak između njihovih intenzivnih potreba i školskog programa je uvođenje dodatne literature za darovite učenike. Hiperaktivnost darovite djece često se tumači kroz specifičnu biokemijsku aktivnost njihova mozga. Znanstvenici tvrde da je mozgu darovita djeteta potrebno više podražaja. Upravo tako. Ilustrirano, da bi mogao održati optimalnu razinu koncentracije, mozak darovitog djeteta treba veću količinu informacija u usporedbi s mozgom prosječnog djeteta. Dodatni podražaj uvodimo u obliku novih sadržaja, prilagođenih sklonostima darovitog učenika. Vrlo je poticajno s takvom djecom raspravljati o temama koje ih zanimaju. Nastavnici bi se pritom trebali naoružati strpljenjem i razumijevanjem, odgovoriti na svako dječje pitanje, te pritom koristiti uzročna objašnjenja. Znatiželju djeteta valja poticati, a ne zataškavati. Iz tog, ali i drugih razloga, treba educirati nastavni kadar. Sama spoznaja o postojanju takve djece velik je napredak, no sljedeći korak konkretan je odgojno-obrazovni program za darovitu djecu i edukacija kadra, čemu se u Hrvatskoj još nije ozbiljno pristupilo. Koliko su nastavnici i profesori spremni raditi s nadarenom djecom kad to od njih zahtijeva dodatnu obuku? Mlađi pedagozi uglavnom ispravno detektiraju probleme nadarene djece, pokušavaju pomicati granice i stjecati nova praktična znanja, voljni su pristupiti svakom djetetu individualno. Čak i voditeljice tečajeva stranih jezika u našoj igraonici često mi prilaze s upitima, te se, ako prepoznaju nadareno dijete ili dijete koje na bilo koji način odudara od ostalih, pokušavaju dodatno informirati kako bi prilagodile pristup. Kod starijeg kadra, što ne mora biti pravilo, no često se pokazuje problemom, prevladavaju i stariji odgojni obrasci, pa katkad izostaje razumijevanje za potrebe današnje djece općenito. Zato bi sustavna i obvezna edukacija kadra uvelike pomogla i samim prosvjetnim djelatnicima. Koliko je bitna suradnja roditelja i nastavnika? Ona je ključna za napredovanje nadarenog djeteta. U svojoj terapeutskoj praksi redovito kontaktiram s nastavnikom djeteta, a po potrebi i sa školskim pedagogom i psihologom. Interakcija nas kao stručnih suradnika vrlo je važna, jer dijete različito funkcionira individualno i u grupi, pa je povratna informacija nastavnika, koji dijete prati u socijalnom okruženju, od velike koristi. Darovita djeca često se povlače u vlastiti svijet te odbijaju surađivati u realnosti. Treba li roditelj poštovati taj zatvoreni svijet mašte ili ipak pokušati inicirati dijete u vanjski svijet? Daleko je zdravije kad roditelji reagiraju i pokušaju dijete navesti da traži sadržaje i izvan svog svijeta, odnosno da ne dopuste djetetu daljnje povlačenje u sebe. Čak i ako ono pokazuje otpor, roditelj bi postupno trebao uvoditi “vanjske” sadržaje bliske interesima djeteta i uključiti u aktivnosti cijelu obitelj. Razumijevanje, iskrenost, podrška i poštovanje unutar obitelji svakako su prve stepenice prema uspješnom razvoju darovitog djeteta. Prenosimo: Dvorski vrt |
- 07:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #
05.09.2008., petak
Uspjesi hrvatskog pijaniste Brune Vlaheka
|
Sretni smo što smo e-mailom dobili ovu obavijest: TORINO, 3. rujna – Na sinoć završenim kvalifikacijama prestižnog međunarodnog pijanističkog natjecanja “Ferruccio Busoni” u Italiji, mladi hrvatski pijanist Bruno Vlahek izborio je nastup u finalu tog natjecanja koje će se održati u kolovozu i rujnu sljedeće godine. Natjecanje “Busoni” pripada najvećim i najznačajnijim svjetskim glazbenim natjecanjima, s neprekinutom tradicijom od 1949. godine. Vlahek je ulazak u finale izborio u konkurenciji od 150 odabranih ponajboljih svjetskih pijanista do 30 godina starosti čije je izvedbe ocjenjivao međunarodni žiri sastavljen od vodećih pijanista i klavirskih pedagoga današnjice. Također, Vlahek je sinoć nastupio i u sklopu eminentnog Festivala “Busoni” u Bolzanu. Podsjetimo, Bruno Vlahek (Zagreb, 1986.) je jedan od najistaknutijih hrvatskih glazbenika mlade generacije. Kao izuzetni talent, u dobi od 15 godina bio je primljen na studij klavira na Muzičkoj akademiji u Zagrebu gdje je 2005. diplomirao u klasi prof. Vladimira Krpana. Iste godine, kao stipendist Švicarske Konfederacije, upisuje trogodišnji poslijediplomski studij klavira (diplôme de soliste) na Konzervatoriju u Lausanni u klasi prof. Jean-François Antoniolija. Studij je završio u lipnju ove godine s najvišim ocjenama i uz nagradu „Max D. Jost“. Od 2008./09. usavršavanje nastavlja na Hochschule für Musik u Kölnu u klasi pijanista i skladatelja prof. Vasilija Lobanova. Apsolutni je pobjednik hrvatskih državnih natjecanja u Dubrovniku 1999. i 2001. te laureat međunarodnih natjecanja u Pinerolu (1. nagrada), Moncalieriju (2. nagrada), EPTA 2003. u Osijeku (3. nagrada), “Concours Grieg” 2003. u Oslu (posebna nagrada žirija), EPTA – „Svetislav Stančić“ 2007. u Zagrebu (4. nagrada i posebna nagrada publike), „Ricard Vińes“ 2008. u Lleidi (1. nagrada) i mnogih drugih. Dobitnik je također i Rektorove nagrade Sveučilišta u Zagrebu 2004., nagrade Hrvatskog društva skladatelja 2005. te «Prix Paderewski» 2006. (Švicarska). Redovito se usavršava na majstorskim tečajevima kod eminentnih klavirskih pedagoga kao što su Dmitri Bashkirov, Noel Flores, Einar Steen-Nřkleberg, Jean-Bernard Pommier i dr. Održao je mnogobrojne solističke koncerte u Hrvatskoj i inozemstvu (Austrija, Crna Gora, Francuska, Italija, Mađarska, Norveška, Njemačka, Rusija, Slovenija, Španjolska, Švedska, Švicarska), sudjelovao na uglednim festivalima (Glazbene večeri u Sv. Donatu, Paško ljeto, Festival hrvatske glazbe u Beču 2006., Muzički biennale Zagreb 2007.) te ostvario niz zapaženih nastupa uz domaće i inozemne orkestre (Dubrovački simfonijski orkestar, Orchestre de Chambre de Lausanne, Orkestar Hrvatske vojske, Sinfonietta de Genčve, Simfonijski orkestar HRT-a, Zagrebačka filharmonija i dr.). Uspješno gradi i skladateljsku karijeru. Dosadašnji mu autorski opus broji tridesetak, većinom komornih, vokalnih te solističkih skladbi raznih žanrova. Izvedbe njegovih skladbi ostvarene su u europskim glazbenim središtima poput Salzburga, Münchena, Praga, Beča, Lausanne, Splita, Zagreba te drugih gradova u Hrvatskoj, Češkoj, Litvi, Rusiji i Venezueli. Za svoju Sonatu za dva klavira nagrađen je 2007. na natječaju Ministarstva kulture Republike Hrvatske. Bruno Vlahek |
