Nera Pavičić: Moja iluzija

ponedjeljak, 30.07.2012.

majka asfalta

e sad ovo ce vjerojatno zvucati lose al..  o cem se radi u tom filmu? o tom da je muz kreten koji pusi travu i ne mari za obitelj. samo sam ja naivna ili nasilnici uvijek pokazu pravo lice  tako da te otprve napedale  do bola. mislim da je film glup u p.m. mislim da se sklonost nasilju najprije pokaze kroz suptilne znakove koje zene ignoriraju. mislim da je janko u tom filmu napedalio zenu da scenarist dobije zaplet. i koja majka vodi dijete u nepoznato na prvi znak nasolja? mislim ova tuka iz filma je heroj koji kod nas jos nije rodjen al jednostavno sve je to nemoguce. zena koja je docekala otkaz u propalom poduzecu sigurno nece odvesti dijete u zimu bez krova nad glavom. taj scenarij je pisala budala.  zena koja do zadnjeg trena ne donosi sama odliku da da otkaz nego ceka da je otpuste ne vjerujem da ce dijete odvesti nikud, ona je jednostavno previse staticna za tako iznenadnu odluku.  a poziv mami? ma daj pa mami bi rekla da salje lovu za kartu i sutra bi vec bila u svabiji i mijenjala cistacice za blagdane. ma daj... pa nisu zene tuke. one koje poduzimaju korake poduzimaju korake. karakter te majke je nedosljedan. da nije u dobrim odnosima sa starom ne bi ju zvala. a za janka koji k..c il tip ne zna glumit pa su mu zbrisali linije il je scenarist idiot pa je osmislio autisticnu ulogu.  il glupi cuvar? jasno su pokazali da ga zanimaju zene a onda se kao skompa samo s malim. tip je ocajan. posvetio bi se mami i totalno ufurao u ulogu princa na bijelom konju, ocajni tipovi su takvi. u stvarnosti taj cuvar ima hrpe prijateljica s kojima ide na kavu i druzi se na poslu. zene se vole druziti s njim jer znaju da je bezopasan. a guranje auta? sta je s tim htio reci? da janko nije los i da ce se pomiriti, dakle ok je da tata pusi travu i cipelari mamu. il hoce reci da je ona slaba zena i da ce mu se vratiti. ma film je sjeban. jedini koji pusi travuu tom filmu je scenarist jer je prica glupa. da sve zene napuste muzeve koji to zasluzuju ne bi bilo djece zrtava obiteljskog nasilja. da je na meni i da sam na mjestu tog djeteta uvijek bi radije da moja mama izabere neizvjesnu pustolovinu i preuzme stvar u svoje ruke nego da zivim u mraku jer taj mrak nasilja se preko bracnog partnera kad tad prosiri i na djecu. al moram naglasiti da je scenarist kreten i da je izolirao besmislene situacije bez da je razmislio o njima. sve to jednostavno nije realno a poruka filma je nejasna. eto pardon na mom jeziku al gledala sam taj glupi film i mislila koja je budala platila taj projekt. molim vas ne dajte pare za nastavak jer ak je poanta kraja da ce se pomiriti onda nastavak ne gine.

magija

svi cekamo magiju da se desi

svi sjedimo 

svaki u svom malom balonu

svaki na svom oblaku

i cekamo da se magija desi

Trilogija - 50 nijansi sive i jos dvije - spoiler

E pa ako se netko pita u cemu je frka oko tih 50 nijansi sive, samo cu kratko. Kao i obicno pisem ne zato da napisem nesto konkretno nego zato jer mi je doslo. Ne pisem jer je to jedini šund roman koji sam procitala u zadnje dvije godine nego zato jer je ovako i onako po medijima i zato jer za razliku od ostalih 50 koje sam procitala nije "toliko" plitak/nepristojan. Ova recenica je prvobitno trebala imati oblik kratke primjedbe u zagradi ali je prerasla tu kategoriju :). I napominjem da su sund romani jedino sto citam, uz povremene izlete u svijet Ludluma, Kishona i slicnih popularnih pisaca, koji su ako realno sagledam zadnjih pet godina na razini 0. Ono za posao, o tome necemo. 

Potrudit cu se da ovaj post ne postane totalni spoiler, sto iskreno tesko da moze biti jer moja paznja evidentno lunja okolo naokolo pa tesko da cu se drzati teme. Dakle procitala sam engleski original, prica je pomalo BDSM - kako god. Ima tri dijela Fifty shades of Gray, Fifty shades darked, Fifty shades freed. Dvaput sam procitala sva tri, kao pravi junky ljubavnih romana ocjenjujem ga iznad prosjecnom pomalo klisejiziranom pricom koja moze dovesti u napast mlade cure da pomisle kako se nekoga moze spasiti. Iskreno, jos nisam upoznala muskarca koji voli citati ljubavne romane, tako da nema smisla da napisem nesto u stilu ili mlade decke da misle da je lupanje cura bicem po guzi drustveno prihvatljivo. I kad bolje razmislim decki bi mogli stosta nauciti.

Zasto sam ga citala dvaput: jer puno preskacem i jer su mi odredjeni dijelovi jako dragi (citaj seksi).

Nadalje naslov mi je fenomenalan,  u prijevodu 50 nijansi sive, 50 shades of Gray. U originalu postoji odeređena dvoznačnost u riječi Gray i autorica se igra s njom u svim nastavcima. Nekako mi se cini nemogucim da je nas prijevod tako dobar da bi zadrzao tu igru rijeci pa preporucam da citate engleski original. Jos jedan je razlog zasto mi je naslov neodoljiv: volim reci da u zivotu ne postoji samo crno i bijelo, nego su izmedju sve nijanse sive. Upravo te nijanse daju nadu, cine nas ljudima. Ne govorim da je ovaj razvikani ljubic nada ili veliko dostignuce, ali je zabavan, daje uvid u jedan neobican zivotni stil uz onu dobru staru i bogati placu i podsjeca nas da je granica izmedju siromaha i bogatasa od papira.

Pa za sve ostale junky-e ljubavnih romana, preporucam, definitivno zanimljivo stivo.

Klisej

znam da sam sunce na tvom obzoru

znam da sam voda na tvom izvoru

znam da sam zjenica u tvom oku

znam smo nas dvoje klisej

pomalo izlizan

dio prastare price

o razmnozavanju

prezivljavanju

evoluciji

unatoc svemu volim to cuti

pa kad ti nestane rijeci

ne brini

imam citavu zbirku kliseja za sutra

Traži ljepotu

Kad te napuste ljudi i demoni nastupe

traži ljepotu oko sebe, u njoj je spas.

Očima traži trag boje sumraka u kasno popodne

gledaj i ljepota će doć

Očima traži trag boje neba dok kiša tutnji iz oblaka

gledaj i ljepota će doć

Ušima traži zvuk jutra prije nego otvoriš oči

osluhni i ljepota će doć

Ušima traži zvuk melodije u glasnoj buci

olsuhni i ljepota će doć

Nosnicama traži miris divljine dok napuštaš grad

pomiriši i ljepota će doć

Nosnicama traži miris lavande dok misliš na more

samo zažmiri i ljepota će doć

Govorim ti sve što govorim sebi

traži ljepotu i ljepota će doć

Dok te nema

Previse prostora oko mene

Previse zelja u meni

Dok te nema

Dok si pokraj mene

A sanjas neke cudne snove

Kao da te nema

Zraka ponestaje

Svjetlost nije tako vesela

Hrana nema okusa

A voda je samo potreba

Dok te nema

Dok spavas a tvoje ruke daleko

Hladnoca me grli

Kao da te nema

Svako jutro svako svitanje

Svako budjenje je proslava

Al ne dok te nema

Usamljenost

reci mi nešto što nije očito,

gdje je mjesto gdje želje sahnu

da ga obiđem

reci mi nešto da me probudi,

gdje je mjesto gdje snovi nestaju

da ga obiđem

da ne ostanem sama 

u okrutnoj tišini

u buci kroz koju šapat ne dopire

da ne ostanem sama

na zelenoj ledini gdje nema nikoga

koju samo sokoli nadlijeću

reci mi da nisam sama

nedjelja, 22.07.2012.

Pacifizam

pisem ti sve frustracije

pisem ti sve strahove

pisem ti pismo

jer se u tren misao probudi

jer nemam hrabrosti

jer su snovi varljivi

jer je zivot kratak

jer nemam adresu

jer ga necu poslati

Idealizam

vrijeme je bilo krasno a pogled je sezao u daljinu. obradjena polja pozivala su moj osmjeh. svjet je bio vedar bas kao i dan. koliko uspjeh daje poleta! o ambicijo ostani uz mene i dok ne gledam zalaske nad ravnicom i maglu u podnozju poznata brda. naucila sam voljeti putovanje gotovo kao i cilj. naucila sam voljeti usamljene monologe gotovo kao i glas prijatelja. dok se svijet kretao kraj mene a proslost  prerastala u buducnost samo povremeno srce je patilo za sve koje pate  oci su gledale za one koji ne vide a razum dovoljno snazan da obuzda svoj glas. 

Ekstremizam

ti si vihor

ti si oluja

ti si platno za moje apstrakcije,

sve one sto se tek radjaju .

ti si mrlja

ti si magnet za sve zle misli.

ma tko te natjerao

ma tko te potjerao

da bas taj jedan tren krenes

na drugu stranu

i ne mogu sad a da se  ne pitam

da li si odrastao

il si jos ono milo janje

dal si ostario samo naizgled

il je i tvoja dusa nekad okrutna svoje vlastite brazde na poklon dobila.

Erotizam

napisi mi pismo,

da se kajes reci mi i da moje oci pamtis

i da tvoje usne tuguju jer me nisu upoznale.

tvoje srce da vrijeme nije dotaklo

i sve rijeci zakopane su stale napisi.

nek su slova razlivena neisplakanim suzama,

iz njih nek bol mirise poput zestokog zacina.

da ti je stalo

i da tvoje ruke pamte neispunjene ceznje da procitam.

u sjecanju na tvoje oci  da se utopim

dok o oziljcima nevidljivim na tvojim grudima citam.

nek su rijeci teske i duboke kao sto nisu bile,

nek mi melodiju ceznutljivu pred ocima raspredaju

i nek proslost smire.

.

glazba je utihnula

nad obzorom magla

bolno je buđenje

.

gdje izlazi sunce

snove sniju

izgubljene duse

Dok dišem

dok dišem mislit ću na tebe i sva lica bit će tvoje

i sve oči ličit će na tvoje duboke, u njima nestašan sjaj 

svaka ruka naizgled bit će tvoja ruka koja daje i uzima

i svaki pogled bit će zamagljen tvojom slikom, a samo jedan dodir je tvoj dodir,

poznat i drag 

svaki dah plovit će mojim plućima i svaki izdisaj nositi tvoje ime

dok pogledi budu haračili nepoznatim prostranstvima misli 

će biti uz tebe

i svaki miris koji udahnem mirisat će pomalo na ljubičice i 

kadulju i ružmarin i lavandu i pomalo na tebe

Romantizam

Zamišljam da si tu

tri koraka od mene

da pišeš samo meni

ljubavne stihove

Zamišljem da si negdje

da me zadirkuješ

da uživaš u znanju

vabiš me znakovima

Zamišljam da me poznaješ

da mi se obraćaš 

potiho, potajno

zaboravljenim jezikom

I dok zamišljam

razočarano uzdišem

tužno otpuhujem

i glavom odmahujem

na budalaste snove

dok mi izmičeš

Minimalizam

Sićušne živahne vjeverice po majušnim grančicama skakutaju

zbunjeno se pogledavaju, nespretno se u ponor bacaju

da bi se opet prihvatile oštrim majušnim noktima na sljedeće deblo.

Skupljaju orahe i lješnjake u svoja skrovišta da lakše prezime 

odmahuju kitnjastim repovima tjeraju vrućinu od sebe uzaludno.

Skakutaju danima, skupljaju plodove i čude se ljudskim glupostima.

Od svih mudrih i razboritih  zna li itko što li je u njihovim umovima,

da li pričaju među sobom o danima što prolaze i novima što dolaze,

da li prenose sjećanja na sve velike što su ostavili trag svoj

ili odmahuju repom, kao jeka samo mrmljanje ostavljaju

i čudom se čude putnicima i učenjacima i bankarima.

Urbanizam

Omiljeno godisnje doba jesen, omiljena domaca dramska serija gruntovcani, omiljeni krajolik zitna polja, omiljeno sjecanje igra u pijesku. 

Dvorac od pijeska je nesto sto bi svatko trebao napraviti. Pravila sam ih i od pjeska i od sljunka i od gromada kamena, od cesera  i perja, crtala drvenim bojicama, slikala fotoaparatom i akrilom na platnu. Divila sam se djecjim gradjevinama koliko i povijesnim divovima.

Svaki dvorac koji napravis ima svoje mane, cesto puta se zeznes pa pocnes sa premalim temeljima, zaboravis na opkope, usfali ti drveta za most. Ali povremeno, dok si tako zanesen radom, koji nije rad, dok promatras taj vrazji komad kamena i mislis si gdje mu je mjesto, dok promatras tu vrazju stijenu i mislis si pa kako da ju sad ponesem, znas da je sve to igra, da mozda ostavljas dio sebe i samo na nekoj fotografiji ce ostati zabiljezeno tvoje minijaturno remek djelo. Dok proucavas oblike, slazes ih u cjelinu ne pitas se sto je to u meni sto me sprijecava da u miru citam tracerske casopise, sto je to sto me tjera da opterecujem svoja ledja, skupljam modrice i ogrebotine po rukama i nogama, sto je to sto mi neda mira. 

Volio bi da su to nocne more, da su to svi dani kad si nedisciplinirano pisao gluposti umjesto znanstvenih clanaka, da su to odjeci griznje savjesti zbog propustenih rokova. Volio bi da postoji objasnjenje, ali ne postoji. To si jednostavno ti, streber na godisnjem.

Volja je kao vjetar kad je snazna nosi sve pred sobom, dok je slabasna lisce samo povremeno zadrhti u mjestu. Volja je kao rijeka kad je snazna odnosi sve pred sobom, a kad je sicusna ustajalo lisce se u njoj pretvara u barustinu.

Egoizam

moje je srce otvoren prolaz

moje oci su nestasna dva jezera

moje usne iscekuju

dodji k meni

pruzi mi ruku

cekam te

kad mi rane zacijelis

ostani kraj mene

kad mi dusu nahranis

ne idi nikud

stoj u mom narucju

kao uspavani cvijet

samo za mene

kad zaspis nek sam ti 

u snovima

kad mislis nek sam ti 

u mislima

kad govoris nek sam ti 

na usnama

Volja

Nema rijeke

ne teče

ne nosi sa sobom

ni mulj ni granje

ni lišće otpalo 

ni trstiku ne valja

Nema vjetra 

ne puše

ne rastjeruje vrućinu

ni pijesak ne nosi u oči

ni lišće otpalo

ni žito ne valja

Pesimizam

imam osjecaj da tlo pod mojim nogama ne ide nikuda

da me vjetar nece otpuhnuti

i da sjecanja nece zaljepiti svoje pipke za moj um.

imam osjecaj da me vara osjecaj

Tišina

Široko plavetnilo

prostire se iznad glava.

Plavetnilo ne primjećuje livade,

ne primjećuje sićušne maslačke.

Plavetnilo vidi samo goleme planine

samo mora i oceane velike, široke.

Široko plavetnilo

nadvija se nad kopnom.

Plavetnilo ne primjećuje potoke,

ne primjećuje vrckave makove.

Plavetnilo vidi samo divovske rijeke,

samo jezera i otoke goleme, nepregledne.

Široko plavetnilo 

pamti sve, čuva tajne.

Vidi plavetnilo i maslačke i makove i potočiće, 

samo ne mari.

Nocne more

plutaju mrezasti krici

nocima

kao industrijski otpad

morima

zagadjuju osjetljive uši

kao turisti Jadran

tihi krici od kojih se ne moze pobjeci

tihi na dnu duse

tihi i mocni 

plutaju mrezasti krici

nocima

kao osmjesi na licu

ludjaka

dolaze u noci 

kao pauci plazeci

glasni krici samo u snovima

glasni bude spavace

glasni a nitko ih ne cuje

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv