E pa ako se netko pita u cemu je frka oko tih 50 nijansi sive, samo cu kratko. Kao i obicno pisem ne zato da napisem nesto konkretno nego zato jer mi je doslo. Ne pisem jer je to jedini šund roman koji sam procitala u zadnje dvije godine nego zato jer je ovako i onako po medijima i zato jer za razliku od ostalih 50 koje sam procitala nije "toliko" plitak/nepristojan. Ova recenica je prvobitno trebala imati oblik kratke primjedbe u zagradi ali je prerasla tu kategoriju :). I napominjem da su sund romani jedino sto citam, uz povremene izlete u svijet Ludluma, Kishona i slicnih popularnih pisaca, koji su ako realno sagledam zadnjih pet godina na razini 0. Ono za posao, o tome necemo.
Potrudit cu se da ovaj post ne postane totalni spoiler, sto iskreno tesko da moze biti jer moja paznja evidentno lunja okolo naokolo pa tesko da cu se drzati teme. Dakle procitala sam engleski original, prica je pomalo BDSM - kako god. Ima tri dijela Fifty shades of Gray, Fifty shades darked, Fifty shades freed. Dvaput sam procitala sva tri, kao pravi junky ljubavnih romana ocjenjujem ga iznad prosjecnom pomalo klisejiziranom pricom koja moze dovesti u napast mlade cure da pomisle kako se nekoga moze spasiti. Iskreno, jos nisam upoznala muskarca koji voli citati ljubavne romane, tako da nema smisla da napisem nesto u stilu ili mlade decke da misle da je lupanje cura bicem po guzi drustveno prihvatljivo. I kad bolje razmislim decki bi mogli stosta nauciti.
Zasto sam ga citala dvaput: jer puno preskacem i jer su mi odredjeni dijelovi jako dragi (citaj seksi).
Nadalje naslov mi je fenomenalan, u prijevodu 50 nijansi sive, 50 shades of Gray. U originalu postoji odeređena dvoznačnost u riječi Gray i autorica se igra s njom u svim nastavcima. Nekako mi se cini nemogucim da je nas prijevod tako dobar da bi zadrzao tu igru rijeci pa preporucam da citate engleski original. Jos jedan je razlog zasto mi je naslov neodoljiv: volim reci da u zivotu ne postoji samo crno i bijelo, nego su izmedju sve nijanse sive. Upravo te nijanse daju nadu, cine nas ljudima. Ne govorim da je ovaj razvikani ljubic nada ili veliko dostignuce, ali je zabavan, daje uvid u jedan neobican zivotni stil uz onu dobru staru i bogati placu i podsjeca nas da je granica izmedju siromaha i bogatasa od papira.
Pa za sve ostale junky-e ljubavnih romana, preporucam, definitivno zanimljivo stivo.