vrijeme je bilo krasno a pogled je sezao u daljinu. obradjena polja pozivala su moj osmjeh. svjet je bio vedar bas kao i dan. koliko uspjeh daje poleta! o ambicijo ostani uz mene i dok ne gledam zalaske nad ravnicom i maglu u podnozju poznata brda. naucila sam voljeti putovanje gotovo kao i cilj. naucila sam voljeti usamljene monologe gotovo kao i glas prijatelja. dok se svijet kretao kraj mene a proslost prerastala u buducnost samo povremeno srce je patilo za sve koje pate oci su gledale za one koji ne vide a razum dovoljno snazan da obuzda svoj glas.
Post je objavljen 22.07.2012. u 13:59 sati.