e sad ovo ce vjerojatno zvucati lose al.. o cem se radi u tom filmu? o tom da je muz kreten koji pusi travu i ne mari za obitelj. samo sam ja naivna ili nasilnici uvijek pokazu pravo lice tako da te otprve napedale do bola. mislim da je film glup u p.m. mislim da se sklonost nasilju najprije pokaze kroz suptilne znakove koje zene ignoriraju. mislim da je janko u tom filmu napedalio zenu da scenarist dobije zaplet. i koja majka vodi dijete u nepoznato na prvi znak nasolja? mislim ova tuka iz filma je heroj koji kod nas jos nije rodjen al jednostavno sve je to nemoguce. zena koja je docekala otkaz u propalom poduzecu sigurno nece odvesti dijete u zimu bez krova nad glavom. taj scenarij je pisala budala. zena koja do zadnjeg trena ne donosi sama odliku da da otkaz nego ceka da je otpuste ne vjerujem da ce dijete odvesti nikud, ona je jednostavno previse staticna za tako iznenadnu odluku. a poziv mami? ma daj pa mami bi rekla da salje lovu za kartu i sutra bi vec bila u svabiji i mijenjala cistacice za blagdane. ma daj... pa nisu zene tuke. one koje poduzimaju korake poduzimaju korake. karakter te majke je nedosljedan. da nije u dobrim odnosima sa starom ne bi ju zvala. a za janka koji k..c il tip ne zna glumit pa su mu zbrisali linije il je scenarist idiot pa je osmislio autisticnu ulogu. il glupi cuvar? jasno su pokazali da ga zanimaju zene a onda se kao skompa samo s malim. tip je ocajan. posvetio bi se mami i totalno ufurao u ulogu princa na bijelom konju, ocajni tipovi su takvi. u stvarnosti taj cuvar ima hrpe prijateljica s kojima ide na kavu i druzi se na poslu. zene se vole druziti s njim jer znaju da je bezopasan. a guranje auta? sta je s tim htio reci? da janko nije los i da ce se pomiriti, dakle ok je da tata pusi travu i cipelari mamu. il hoce reci da je ona slaba zena i da ce mu se vratiti. ma film je sjeban. jedini koji pusi travuu tom filmu je scenarist jer je prica glupa. da sve zene napuste muzeve koji to zasluzuju ne bi bilo djece zrtava obiteljskog nasilja. da je na meni i da sam na mjestu tog djeteta uvijek bi radije da moja mama izabere neizvjesnu pustolovinu i preuzme stvar u svoje ruke nego da zivim u mraku jer taj mrak nasilja se preko bracnog partnera kad tad prosiri i na djecu. al moram naglasiti da je scenarist kreten i da je izolirao besmislene situacije bez da je razmislio o njima. sve to jednostavno nije realno a poruka filma je nejasna. eto pardon na mom jeziku al gledala sam taj glupi film i mislila koja je budala platila taj projekt. molim vas ne dajte pare za nastavak jer ak je poanta kraja da ce se pomiriti onda nastavak ne gine.
svi cekamo magiju da se desi
svi sjedimo
svaki u svom malom balonu
svaki na svom oblaku
i cekamo da se magija desi
E pa ako se netko pita u cemu je frka oko tih 50 nijansi sive, samo cu kratko. Kao i obicno pisem ne zato da napisem nesto konkretno nego zato jer mi je doslo. Ne pisem jer je to jedini šund roman koji sam procitala u zadnje dvije godine nego zato jer je ovako i onako po medijima i zato jer za razliku od ostalih 50 koje sam procitala nije "toliko" plitak/nepristojan. Ova recenica je prvobitno trebala imati oblik kratke primjedbe u zagradi ali je prerasla tu kategoriju :). I napominjem da su sund romani jedino sto citam, uz povremene izlete u svijet Ludluma, Kishona i slicnih popularnih pisaca, koji su ako realno sagledam zadnjih pet godina na razini 0. Ono za posao, o tome necemo.
Potrudit cu se da ovaj post ne postane totalni spoiler, sto iskreno tesko da moze biti jer moja paznja evidentno lunja okolo naokolo pa tesko da cu se drzati teme. Dakle procitala sam engleski original, prica je pomalo BDSM - kako god. Ima tri dijela Fifty shades of Gray, Fifty shades darked, Fifty shades freed. Dvaput sam procitala sva tri, kao pravi junky ljubavnih romana ocjenjujem ga iznad prosjecnom pomalo klisejiziranom pricom koja moze dovesti u napast mlade cure da pomisle kako se nekoga moze spasiti. Iskreno, jos nisam upoznala muskarca koji voli citati ljubavne romane, tako da nema smisla da napisem nesto u stilu ili mlade decke da misle da je lupanje cura bicem po guzi drustveno prihvatljivo. I kad bolje razmislim decki bi mogli stosta nauciti.
Zasto sam ga citala dvaput: jer puno preskacem i jer su mi odredjeni dijelovi jako dragi (citaj seksi).
Nadalje naslov mi je fenomenalan, u prijevodu 50 nijansi sive, 50 shades of Gray. U originalu postoji odeređena dvoznačnost u riječi Gray i autorica se igra s njom u svim nastavcima. Nekako mi se cini nemogucim da je nas prijevod tako dobar da bi zadrzao tu igru rijeci pa preporucam da citate engleski original. Jos jedan je razlog zasto mi je naslov neodoljiv: volim reci da u zivotu ne postoji samo crno i bijelo, nego su izmedju sve nijanse sive. Upravo te nijanse daju nadu, cine nas ljudima. Ne govorim da je ovaj razvikani ljubic nada ili veliko dostignuce, ali je zabavan, daje uvid u jedan neobican zivotni stil uz onu dobru staru i bogati placu i podsjeca nas da je granica izmedju siromaha i bogatasa od papira.
Pa za sve ostale junky-e ljubavnih romana, preporucam, definitivno zanimljivo stivo.
znam da sam sunce na tvom obzoru
znam da sam voda na tvom izvoru
znam da sam zjenica u tvom oku
znam smo nas dvoje klisej
pomalo izlizan
dio prastare price
o razmnozavanju
prezivljavanju
evoluciji
unatoc svemu volim to cuti
pa kad ti nestane rijeci
ne brini
imam citavu zbirku kliseja za sutra
Kad te napuste ljudi i demoni nastupe
traži ljepotu oko sebe, u njoj je spas.
Očima traži trag boje sumraka u kasno popodne
gledaj i ljepota će doć
Očima traži trag boje neba dok kiša tutnji iz oblaka
gledaj i ljepota će doć
Ušima traži zvuk jutra prije nego otvoriš oči
osluhni i ljepota će doć
Ušima traži zvuk melodije u glasnoj buci
olsuhni i ljepota će doć
Nosnicama traži miris divljine dok napuštaš grad
pomiriši i ljepota će doć
Nosnicama traži miris lavande dok misliš na more
samo zažmiri i ljepota će doć
Govorim ti sve što govorim sebi
traži ljepotu i ljepota će doć
Previse prostora oko mene
Previse zelja u meni
Dok te nema
Dok si pokraj mene
A sanjas neke cudne snove
Kao da te nema
Zraka ponestaje
Svjetlost nije tako vesela
Hrana nema okusa
A voda je samo potreba
Dok te nema
Dok spavas a tvoje ruke daleko
Hladnoca me grli
Kao da te nema
Svako jutro svako svitanje
Svako budjenje je proslava
Al ne dok te nema
reci mi nešto što nije očito,
gdje je mjesto gdje želje sahnu
da ga obiđem
reci mi nešto da me probudi,
gdje je mjesto gdje snovi nestaju
da ga obiđem
da ne ostanem sama
u okrutnoj tišini
u buci kroz koju šapat ne dopire
da ne ostanem sama
na zelenoj ledini gdje nema nikoga
koju samo sokoli nadlijeću
reci mi da nisam sama
pisem ti sve frustracije
pisem ti sve strahove
pisem ti pismo
jer se u tren misao probudi
jer nemam hrabrosti
jer su snovi varljivi
jer je zivot kratak
jer nemam adresu
jer ga necu poslati
vrijeme je bilo krasno a pogled je sezao u daljinu. obradjena polja pozivala su moj osmjeh. svjet je bio vedar bas kao i dan. koliko uspjeh daje poleta! o ambicijo ostani uz mene i dok ne gledam zalaske nad ravnicom i maglu u podnozju poznata brda. naucila sam voljeti putovanje gotovo kao i cilj. naucila sam voljeti usamljene monologe gotovo kao i glas prijatelja. dok se svijet kretao kraj mene a proslost prerastala u buducnost samo povremeno srce je patilo za sve koje pate oci su gledale za one koji ne vide a razum dovoljno snazan da obuzda svoj glas.
ti si vihor
ti si oluja
ti si platno za moje apstrakcije,
sve one sto se tek radjaju .
ti si mrlja
ti si magnet za sve zle misli.
ma tko te natjerao
ma tko te potjerao
da bas taj jedan tren krenes
na drugu stranu
i ne mogu sad a da se ne pitam
da li si odrastao
il si jos ono milo janje
dal si ostario samo naizgled
il je i tvoja dusa nekad okrutna svoje vlastite brazde na poklon dobila.
napisi mi pismo,
da se kajes reci mi i da moje oci pamtis
i da tvoje usne tuguju jer me nisu upoznale.
tvoje srce da vrijeme nije dotaklo
i sve rijeci zakopane su stale napisi.
nek su slova razlivena neisplakanim suzama,
iz njih nek bol mirise poput zestokog zacina.
da ti je stalo
i da tvoje ruke pamte neispunjene ceznje da procitam.
u sjecanju na tvoje oci da se utopim
dok o oziljcima nevidljivim na tvojim grudima citam.
nek su rijeci teske i duboke kao sto nisu bile,
nek mi melodiju ceznutljivu pred ocima raspredaju
i nek proslost smire.
glazba je utihnula
nad obzorom magla
bolno je buđenje
gdje izlazi sunce
snove sniju
izgubljene duse
dok dišem mislit ću na tebe i sva lica bit će tvoje
i sve oči ličit će na tvoje duboke, u njima nestašan sjaj
svaka ruka naizgled bit će tvoja ruka koja daje i uzima
i svaki pogled bit će zamagljen tvojom slikom, a samo jedan dodir je tvoj dodir,
poznat i drag
svaki dah plovit će mojim plućima i svaki izdisaj nositi tvoje ime
dok pogledi budu haračili nepoznatim prostranstvima misli
će biti uz tebe
i svaki miris koji udahnem mirisat će pomalo na ljubičice i
kadulju i ružmarin i lavandu i pomalo na tebe
Zamišljam da si tu
tri koraka od mene
da pišeš samo meni
ljubavne stihove
Zamišljem da si negdje
da me zadirkuješ
da uživaš u znanju
vabiš me znakovima
Zamišljam da me poznaješ
da mi se obraćaš
potiho, potajno
zaboravljenim jezikom
I dok zamišljam
razočarano uzdišem
tužno otpuhujem
i glavom odmahujem
na budalaste snove
dok mi izmičeš
Sićušne živahne vjeverice po majušnim grančicama skakutaju
zbunjeno se pogledavaju, nespretno se u ponor bacaju
da bi se opet prihvatile oštrim majušnim noktima na sljedeće deblo.
Skupljaju orahe i lješnjake u svoja skrovišta da lakše prezime
odmahuju kitnjastim repovima tjeraju vrućinu od sebe uzaludno.
Skakutaju danima, skupljaju plodove i čude se ljudskim glupostima.
Od svih mudrih i razboritih zna li itko što li je u njihovim umovima,
da li pričaju među sobom o danima što prolaze i novima što dolaze,
da li prenose sjećanja na sve velike što su ostavili trag svoj
ili odmahuju repom, kao jeka samo mrmljanje ostavljaju
i čudom se čude putnicima i učenjacima i bankarima.
Omiljeno godisnje doba jesen, omiljena domaca dramska serija gruntovcani, omiljeni krajolik zitna polja, omiljeno sjecanje igra u pijesku.
Dvorac od pijeska je nesto sto bi svatko trebao napraviti. Pravila sam ih i od pjeska i od sljunka i od gromada kamena, od cesera i perja, crtala drvenim bojicama, slikala fotoaparatom i akrilom na platnu. Divila sam se djecjim gradjevinama koliko i povijesnim divovima.
Svaki dvorac koji napravis ima svoje mane, cesto puta se zeznes pa pocnes sa premalim temeljima, zaboravis na opkope, usfali ti drveta za most. Ali povremeno, dok si tako zanesen radom, koji nije rad, dok promatras taj vrazji komad kamena i mislis si gdje mu je mjesto, dok promatras tu vrazju stijenu i mislis si pa kako da ju sad ponesem, znas da je sve to igra, da mozda ostavljas dio sebe i samo na nekoj fotografiji ce ostati zabiljezeno tvoje minijaturno remek djelo. Dok proucavas oblike, slazes ih u cjelinu ne pitas se sto je to u meni sto me sprijecava da u miru citam tracerske casopise, sto je to sto me tjera da opterecujem svoja ledja, skupljam modrice i ogrebotine po rukama i nogama, sto je to sto mi neda mira.
Volio bi da su to nocne more, da su to svi dani kad si nedisciplinirano pisao gluposti umjesto znanstvenih clanaka, da su to odjeci griznje savjesti zbog propustenih rokova. Volio bi da postoji objasnjenje, ali ne postoji. To si jednostavno ti, streber na godisnjem.
Volja je kao vjetar kad je snazna nosi sve pred sobom, dok je slabasna lisce samo povremeno zadrhti u mjestu. Volja je kao rijeka kad je snazna odnosi sve pred sobom, a kad je sicusna ustajalo lisce se u njoj pretvara u barustinu.
moje je srce otvoren prolaz
moje oci su nestasna dva jezera
moje usne iscekuju
dodji k meni
pruzi mi ruku
cekam te
kad mi rane zacijelis
ostani kraj mene
kad mi dusu nahranis
ne idi nikud
stoj u mom narucju
kao uspavani cvijet
samo za mene
kad zaspis nek sam ti
u snovima
kad mislis nek sam ti
u mislima
kad govoris nek sam ti
na usnama
Nema rijeke
ne teče
ne nosi sa sobom
ni mulj ni granje
ni lišće otpalo
ni trstiku ne valja
Nema vjetra
ne puše
ne rastjeruje vrućinu
ni pijesak ne nosi u oči
ni lišće otpalo
ni žito ne valja
imam osjecaj da tlo pod mojim nogama ne ide nikuda
da me vjetar nece otpuhnuti
i da sjecanja nece zaljepiti svoje pipke za moj um.
imam osjecaj da me vara osjecaj
Široko plavetnilo
prostire se iznad glava.
Plavetnilo ne primjećuje livade,
ne primjećuje sićušne maslačke.
Plavetnilo vidi samo goleme planine
samo mora i oceane velike, široke.
Široko plavetnilo
nadvija se nad kopnom.
Plavetnilo ne primjećuje potoke,
ne primjećuje vrckave makove.
Plavetnilo vidi samo divovske rijeke,
samo jezera i otoke goleme, nepregledne.
Široko plavetnilo
pamti sve, čuva tajne.
Vidi plavetnilo i maslačke i makove i potočiće,
samo ne mari.
plutaju mrezasti krici
nocima
kao industrijski otpad
morima
zagadjuju osjetljive uši
kao turisti Jadran
tihi krici od kojih se ne moze pobjeci
tihi na dnu duse
tihi i mocni
plutaju mrezasti krici
nocima
kao osmjesi na licu
ludjaka
dolaze u noci
kao pauci plazeci
glasni krici samo u snovima
glasni bude spavace
glasni a nitko ih ne cuje
srpanj, 2012 | > | |||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | ||||||
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Moja iluzija je zbirka kojekavih zapisa sa salvete.
Neman i vila
Mozaik
Neman
Vila
Vilinske suze
Neman i vila
psssst
Snovi
Let slobode
Djevojčica-djevojka
Kuglice straha
Pisma
Pismo .. dvije riječi
Pismo ... nositelj iluzija
Pismo ... prijatelju
Pismo ... kćeri
Pismo ... tanka nit slova
Pismo ... rob
Pismo ... žar
Pismo ... mravi
Pismo ... raskoš
Pismo ... bez patetike
Pismo ... klaunovi
Pismo ... zaboravljenima
Pismo ... samoća
Pismo ... predaja
Pismo ... paučina
Pismo ... Bukowski
Pismo ... sjenama
Pismo ... besmislice
Pismo ... malo riječi
Pismo ... vučica
Pismo ... pijesak
Pismo ... kristal
Pismo ... manevri
Pismo ... glava
Pismo ... ogledala
Pismo ... sloboda
Pismo ... srce kula
Pismo ... tamaguchi
Pismo ... gradovi
Pismo ... snovi
Pismo ... medaljon
Pismo ... vapaji
Pismo ... veliki svijet
Pismo prošlosti
Pismo ... relativnosti
Pismo ... koljena
Pismo ... perfekcionizam
Pismo ... izgubljenima
Pismo ... pjesma
Pismo ... bonus
Harlekinove pustolovine
Putovnica
Genetika
Ljeto
Izložba
Šetnja.
Mašta
Šetnja (za Elwu)
Balerina
Poeta
Sloboda
Noć
Lanac
Glad
Poruka
Želja
Smijeh
Suze
Proljeće
Rijeka
Val
Dodir
Prijatelj
Teret
Povratak
Putovanje
Ljubav
San
Preobrazba