Iskreni trol

08.03.2017., srijeda


To nije normalno!?
Sjedim na kavi. Poslovnoj. Pauza je u pitanju.

Separe je ogroman. U sredini sam.

Metar od mene desno - trojica, metar od mene lijevo - trojica.

Kolege s posla. Većinom smo muška firma. Normalno ili ne?!

Teče razgovor, jedna tema vodi ka drugoj. Trudnoća, djeca, bolovanje, pravilnik o bolovanju naše države, usporedba s pravilnicima drugih država. Rad u drugim državama. Cijene kod nas i drugdje. Porez na dodanu vrijednost živežnih namirnica.

Međuljudski odnosi kod nas i drugdje. Životinje, kućni ljubimci, odjeća, obuća. Stil. Obitelj.

Zaista, sve teme se mogu protresti na takvim kavama. U samo 30 do 45 minuta. Jer toliko traje pauza.

No uvijek su najaktualnije one koje se tiču muško ženskih odnosa, i to spolnih odnosa. O anatomiji se govorilo, o bolestima; o stupanju mladih u spolne odnose i edukaciji o seksualnost i spolnosti.

O sexu se razgovaralo. Istospolnom. Između dvojice muškarca. Između dvije žene. Što je (ne)normalnije? Dvije žene ili dva muškarca?!

Luka Nižetć, rekli su mi, oženio se. Za Slavka Sobina. Tko je on, pojma nisam imala. Pokazali su mi. Muškarac, svakako je.

S desne, došao je komentar " Maaa neeee, ma ne mogu ja to pojmiti. Pa to nije normalno "

Šta nije normalno? Da se dva muškarca požene? Da. Da se seksaju. Da. To nije normalno.

Jeli ili nije, zaista, (ne)normalno?!


Mene osobno kada pitaju, ne mogu reći da je nenormalno tj da nije normalno. Jednostavno ne mogu; iz razloga što; za mene, nije normalno :

da se ljudi međusobno tuku
da zlostavljaju slabije od sebe
da smatraju kako su superiorna bića
da ne poštuju nikoga sem sebe
da uništavaju tuđe
da ne cijene ni svoje
da uništavaju zemlju od koje su nastali

Nije mi normalno da žive povezani; makar u dvospolnoj zajednici, a ne odgovaraju jedno drugome.
Nije mi normalno da se unutar zajednica lažu i varaju.
Nije mi nikako normalno da su licemjerni; pa žive godinama u trulim vezama/brakovima; koje ne žele raskinuti , samo poradi navike i vlastite komocije/ljenosti.


Nisu mi normalna devijantna ponašanja. Nisu mi normalni ljudi koji sami sebi nanose bol. Nisu mi normalni oni koji ne vode brigu o samome sebi. Koji se ne cijene i poštuju.

Nisu mi normalni pedofili, zoofili, nekrofili. Oni koji seksaju životinje, mrtva bića; koji ubijaju poradi seksualnog čina. Obijesni ljudi nisu normalni. Nisu normalni oni koji žele ratove i o ratovima samo govore.

Hrvatska vlada nije normalna.

Zbilja, toliko je puno nenormalnog, toliko puno da je ljubav između dvoje ljudi istog spola, koja prelazi platonski dio; najmanje nenormalna.

Jer, svi smo mi u svojoj potpunoj normalnosti pomalo i nenormalni; zato što nismo podjednaki.

A različitost plaši one zatvorenog uma; one koji ne žele naučiti nešto novo. One koji , barem, ne žele ni pokušati spoznati druge.


Meni je najnormalnije danas poveseliti se danu žena, osmom martu, 8.3. ; dok nekolicini , u mojoj okolini, to je fuj; to više nije IN.


Zašto? Zato jer se prave finjaci, a zapravo su potpuni lažnjaci.

Neke njuške ; neka novonastala "gospoda" . Bez pokrića. Za mene , to su smrdljiva bića.

A i takva nisu normalna.

Oznake: normalno, nenormalno, gay, ljubav, sex, dan žena, drugačije


- 10:27 - Komentari (7) - Isprintaj - #

31.05.2016., utorak


Zloća
Gledam neki dan dokumentarac, o vjeri, bogovima, životu, smrti; i svašta nešto za vidjeti u spomenutoj emisiji.
Jedna od tema je bila istraživanje, i razgovor sa serijskim silovateljem i ubojicom. Pitaju ga da zašto to radi, zašto je radio takva (ne)djela. Odgovara kako je uvijek osjećao potrebu, želju, veliko uzbuđenje i jednostavno - došlo mu je pa je svoje želje realizirao. Podrvgnut je bio detaljnom istraživanju, raznim testovima današnjeg modernog doba. Testovi kažu; njegov mozak funkcionira drugačije od mozgova ljudi koji ne čine takve užasne stvari, neke "veze" u mozgu mu rade , ajmo reći lošije, drugačije nego većini ljudske populacije.
I čovjek je u zatvoru, doživotno. Neće ga vubiti jer je u zatvoru države koja u zakonu nema smrtnu kaznu.
Nebih ga ni ja vubila. Ostavila bih ga u lancima, uz minimalne uvjete za život, minimalno vode i hrane; i neka radi cijele dane. Društveno koristan rad. Suzbijanje korova, rad na plantažama, prenašanje kamenja......i tako dok život ne dođe kraju! I da se nitko s njim ne druži. Knjige bih mu dala samo da čita, ako želi.


Natočim si danas vode u bocu, prođem po uredu, do stola svoga moram zaobići kolegu, to činim tako da sam mu iza leđa , poželim mu sipati cijeli sadržaj boce niz vrat.
Ponekad, kada hodam ulicom samo bih podmetnula nogu , malo da podčkaljim nekoga. Ima i puta kada poželim napraviti sto spački.

Mislim se, možda i kod mene ti neki spojevi nisu sjajni?

A nisam nikada bila devijatnog ponašanja, naprotiv, uvijek fino dijete, pošten čovjek. Štoviše, veliki sam borac za prava onih slabijih koji se za ista ne mogu sami izboriti. Mrzim nepravdu, mrzim ugnjetavanje, mučenje.

Al ipak, pitam se......

Imamo li svi trunku zloće u sebi? Onakve koja ide pod normalnu zloću?


Oznake: zloća, normalno, nenormalno


- 16:47 - Komentari (24) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Dijeli pod istim uvjetima.