09.03.2017., četvrtak
Maknite se s vrata!!!
|
Nekada, javni prijevoz je bio drugačiji nego danas. Danas je sve napredno. Nekada su se vrata otvarala i mehanički, onda su došli gumbi pa je posao odrađivala hidraulika. Nekada je u tramvajima, grada Zagreba, bilo i prodavača karata, koji su lupali štambilje , ogromne štambilje, na karte i tako ih poništavali. Oni su i otvarali vrata, zadnja. Nekada su ljudi znali kako ulaziti a kako i gdje izlaziti. Danas, danas je javni prijevoz sve moderniji, čak i u našoj državi. Autobusi i tramvaji, sve imaju na senzore, sve funkcije se prate kamerama. No, i dalje postoje vozači; koji upravljaju svime time. I voze, jasno. Svuda, kao i nekada, na prvim vratima piše ULAZ; a na svim slijedećim IZLAZ. Jasne su to riječi. Na ULAZU se ULAZI a na IZLAZU IZLAZI. No, nije svakome jasno to što je jasno. Ne dolaze svi iz iste okoline, iz okruženja gdje je pod normalno da ih se tomu nauči.. Nisu svi kulturni po jednom , najnormalnijem, defaultu; po rođenju reklo bi se. Genetski. Nisu, jer nije ni sve te nove generacije napravio netko tko u sebi nosi iste sposobnosti. Kultura se to zove. Kultura življenja. Životna inteligencija. Bila sam mala ranih 80tih godina prošlog stoljeća. I to baš kul zvuči. Od malena, učili su me sve što su i oni znali. Ti koji su me stvorili; a i njihovi stvoritelji. A učili su me tako perfidno pa se ja gotovo ni ne mogu sjetiti toga. Ne pamtim ništa kao neke lekcije koje su mi bile prezentirane kroz neku deračinu ili na grub način. Ali, zato se sjećam mnogih situacija kada su mi fino govorili i pokazivali mi, na svojem primjeru. Očekivalo se samo da kopiraš. A kopiranjem si učio. " Na ulaz se ulazi, vidiš" ! Pa bi sačekali da se vrata otvore. Nije bilo gužvanja na prvim vratima tada. Jer na ulaz su ljudi isključivo ulazili. " A gledaj, izlaz su svaka slijedeća vrata, na izlazu se izlazi. I kada uđemo u javni prijevoz, normalno je pomaknuti se odmah dalje, ka izlazima" Pa bi me proveli niže kroz tramvaj i/ili autobus. " Kada ulazimo i/ili silazimo, nikada se ne naguravamo" " Uvijek dajemo prednost potrebitijima; a to su ti sve ljudi stariji od tebe, jako umorni ljudi, trudnice, dječica mala koja ne mogu dobro stajati sama ...... " I ostaju takve stvari, apsolutno ostaju, od prvog momenta. Naučiš ih, usvojiš i primjenjuješ - zauvijek. Danas, danas se većina voze kao šupljoglavci. Kao loše utovaren teret. Kao da su sat vremena prije ispuzali iz neke rupe i evo ih sada , u stvarnome svijetu, među ljudima. A snalažljivosti i logike ni od kuda. Stoji dečko na zadnjim vratima, izgleda izgubljeno a očito da i je izgubljen, sam sa sobom u svojoj glavi. Šupljoj, dala bih se okladiti. Autobus i dalje stoji. Vozač se okreće i moli putnike da zamole tog šupljoglavog neka se makne s vrata. Senzor vratiju očitava prisutnos te ne dozvoljava zatvoriti vrata ( sigurnosti radi ) . Dečka je teško zazvati. Ima slušalice u ušima. Napokon, trkaju ga. Vadi slušalice, izgubljeno gleda. Pao s marsa. Miče se unazad. Nije mu pravo. Jer, zašto baš njega sada netko maltretira. On , eto, želi stajati gdje ON baš želi. Nije li ovo demokratska država. Je dečko, kao je. Ali ti si šupljoglav, takav si se rodio nažalost. A za takvo društvo, demokracija je živo sranje. Za takvo društvo, potrebne su rigorozne regule. Pravedne kazne. Čvrsto i pravedno vodstvo. I edukacija. Edukacije toliko nedostaje. Nekoliko, već, generacija!! Oznake: javni prijevoz, vrata, Kultura, nauk, ulaz, izlaz, šupljoglavstvo, životna inteligencija |
21.04.2016., četvrtak
Stisak ruke, dobar dan!
|
Kroz djetinjstvo, ono predškolsko, podosta sam vremena provodila kod bake i dede. Znam,vidim, vjerujem, da me taj dio odrastanja podosta oblikovao kao osobu, bez obzira što su me u najvećem dijelu roditelj odgajali i njihov odgoj je bio svetinja i nije im se nitko u njega mješao. Susjede treba uvijek pozdraviti, govorio je moj deda. Dooooobaaar daaannnn suuuseeed, vikala sam ja. I svi su onda bili susedi, svakoga se pozdravljalo. I svima sam bila preslatka buci buci mala, i svi su me obožavali, i da kak sam kulturna i pametna. Danas, nisam više mala al sam i dalje slatka no i zajebana ali uvijek pozdravim. Pozdravljam kada uđem u zatvorenu prostoriju, pozdravljam kada izlazim iz iste, pozdravim na cesti putnike namjernike, pozdravljam ljude kada sam sama putnik namjernik u nekom manjem mjestu gdje se svi znaju. Pozdravljam. Al vidim da nije to svuda tako, izgubila se ta nit, ljudi hodaju kao da su nijemi; i sve je manje onih koji će novu djecu učiti tom kulturnom redu. I stisak ruke. Stisak ruke mi je nepogriješivo mjerilo za odšacati čovjeka, do sada se ni jednom nisam zeznula u procjeni. I nema da nije, istina je samo takva, mlaki i kilavi rukopozdravi govore da je i sama osoba takva, i garantiram da je. Čvrst i karakteran stisak imaju samo osobe koje su i same takve, čvrste i s karakterom. Uf , nema ni nikaj gadnije nego se rukovati sa tim lignjama. Zbiljam, da ti pozli. Pozdravljajte ljudi, pozdravljajte i odzdravljajte, kulture nam fali. Učite svoju djecu isto tome, biti će bolji ljudi. Oznake: pozdrav, Kultura, Rukovanje |
| < | svibanj, 2018 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||
Svibanj 2018 (1)
Travanj 2018 (1)
Kolovoz 2017 (1)
Travanj 2017 (2)
Ožujak 2017 (4)
Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (2)
Prosinac 2016 (1)
Rujan 2016 (2)
Kolovoz 2016 (4)
Srpanj 2016 (3)
Svibanj 2016 (3)
Travanj 2016 (7)
Veljača 2016 (5)
Siječanj 2016 (10)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Svakodnevna viđenja, mišljenja i čuđenja!!Do kosti - iskreno!
Brojalica