sedmodnevni spiritualni program

29.03.2007.g.



Klikom se ovaj okvirić uvećava…..

DRSKOST

Drskost ima svoje izvorište u oholosti. To je smjelost čovjeka uvjerenog u svoju moć, da učini sve što mu padne na pamet ne razmišljajući o posljedicama jer je on svoj gospodar i gospodar svijeta kojega svakodnevno «pokorava».

Svoga tijela gospodar, ali loš gospodar jer mu slijedom njegovih postupaka to isto tijelo umjesto instrumenta ugode, postaje izvorom patnje i boli. Iza drskosti slijede drugi D-ei: Destrukcija, depresija, drama, dekadencija, debilizam, degradacija, degeneracija, daltonizam (duševni), deformacija, deifikacija (obožavanje bez Boga), deklaracija, dekoncentracija, dekompenzacija, definicija, delikvent, delirij, depersonalizacija, demoralizacija, deponij, derogacija (ukidanje zakona), depravacija (kvarenje, izopačenost), derivacija (izdvajanje iz cjeline) desenzibilizacija, destimulacija, determinacija (predodređenost), dezinfekcija, diferencijacija (razlikovanje), dezorijentacija, deficit, dijaboličan, demonski, diktat, dijalog (mobbing-bulling), dijagnoza, Dimenzija, diseminacija (širenje, raspršenost), disfunkcija, diskrecija, diskreditacija, diskriminacija, dislokacija, distanca, dominacija, duhovnost, duša.

Kad čovjek više ne ne razlikuje jasno dobro i zlo, ili još gore.kad se ne obazire na te razlike iako ih zna, otvorena su vrata svakoj vrsti destrukcije od uništavanja okoliša, preko zlostavljanja čovjeka po čovjeku, do kriminala svake vrste i svih mogućih rušiteljskih poriva. Zato se HIV-virus može širiti, jer zaraženog nije briga koliko će ih on zaraziti. On je destruktivan jer je ljut i na Boga i na ljude što se uopće našao u takvoj situaciji. Naravno da njegovom osvetničkom destruktivnom pohodu na svijet prvo predstoji depresija, no on u jednom trenutku odluči uzvratiti udarac; netko je to njemu dao i on će dati drugima i tada nastaje drama. U ovom dekadentnom vremenu u kojem cvjetaju promiskuiteti svih mogućih vrsta, a devijacije postaju egzotični začin dosadnoj svakodnevici taj pohod skoro da dobiva društveni status. Takva osoba u pravilu izaziva zavist svoje okoline; ...,gle! On ili ona (ima toga među pripadnicima oba spola), mogu imati koga hoće. Kako im to uspijeva? I slično, ali to su uvjek komentari zavisti, jer se takve osobe smatraju uspješnim, a ta «osvajanja» im podižu rejting. A virus putuje.

Ne zaboravimo da su tu i sve vrste prostitucije koje, bile ili ne bile legalizirane, cvjetaju na gnojištu ljudskih želja u cijelom svijetu. Među tom populacijom je moguće samo predviđati broj zaraženih. A njihove usluge koriste i osobe za koje to nikada ne biste pomislili. I ne budimo licemjerni optužujući samo osobe koje se prostituiraju. Da nema onih koji žele, trebaju i spremni su platiti njihove usluge njih ne bi ni bilo. A zašto prodaju svoje tijelo? Svoga tijela gospodar, sjećate se. To što nam je ovo tijelo posuđena haljina u kojoj kao spiritualno biće trebamo iskusiti fizički svijet to su svi zaboravili. Kršćani kažu da je tijelo hram u kojem stanuje duša. To, kako se čovjek našeg vremena odnosi i prema svom i prema tuđim tijelima je čisti debilizam.

S jedne strane kult tijela je to isto tijelo instrumentalizirao, pa se ono može po želji oblikovati da bi u mašineriji želja i raspaljene mašte koja bukti u trajno prenadraženom stanju, bilo upregnuto u jedinu zadaću, zadaću užitka. Degradacija ljudske osobe se time zaokružuje. Čovjek je svoje tijelo. I ako je ono neprihvatljive veličine, oblika estetskog izgleda i osoba postaje nepoželjna, neprihvaćena, skoro nepotpuna, kao da joj doista nešto fali. To je totalna degradacija koja vodi do svojevrsnog duševnog daltonizma koji nas spriječava da vidimo sve bogatstvo nečije osobnosti. Tako smo stigli do deformacije ljudske svijesti. Koja je samo posljedica ulančanih uzroka kojima bi se timski trebali baviti duhovnjaci, filozofi, psiholozi, sociolozi i mnogi drugi stručnjaci cijelog svijeta, zajedno.

U čemu se to ogleda? U obožavanju tijela, stvari i dobara, u ekstremnom materijalizmu koji je pun obožavanja bez Boga. Moram imati ovo! Moram imati i ono! Svi to imaju moram i ja! X. Je kupio novi auto, moram i ja , ta nije on bolji od mene. Y. Ima ljubavnicu, moram i ja naći neku, nisam ja gori od njega. M. ima izvanbračnu vezu, moram se i ja potruditi, nisam valjda toliko nesposobna da ne mogu naći ljubavnika. Itd. Itd. Itd. Deklarativno su svi ti ljudi u redu.Mogu si sve to priuštiti. Oni su humanisti, ne kradu, ne pljačkaju s pištoljem u ruci, svi su oni uvaženi građani svijeta, neki su čak i stupovi društva, neki su čak i vjernici (deklarativno), ali nešto s njima ipak ne štima. Sirotinju zaobilaze u velikom luku, jer bi ih tuđa bijeda mogla zaprljati ili uniziti. Za njih su svi bijednici lijeni i nesposobni i tu su samo zato da njihovo blještavilo bude sjajnije. Samodopadno sebi čestitaju na uspjehu i gaze dalje putem svojih želja. Ako život, događaji, sudbina, svejedno što, takvim ljudima oduzmu sav taj vanjski sjaj nastupa potpuni duševni rasap. Kula od karata se ruši, nastaje opća pomutnja u glavi, a dojučerašnju bahatost smjenjuje potpuna dekoncentracija koja im ne dopušta ni da poprave i spase ono što je moguće spašavati. Pritisak raste, slijede infarkti, inzulti i slične tragedije, a od medicine se očekuju čuda.

Medicina opet ne definirajući uzrok, sanira posljedice, a stvari su jednostavne. Delikvent je po definiciji osoba koja krši pravila i zakone. Ispada da je u našem vremenu svatko svoj delikvent i usprkos svih opomena koje nam život šalje mi ne stajemo dok ne stignemo u delirij. To je irealno stanje u kojem tražimo svaku moguću pomoć, samo da rastjeramo sablasti koje su se nadvile nad nama. Blokade su svuda okolo, pritisak postaje neizdrživ i nužno je hitno napraviti dekompenzaciju, jer nekako treba natjerati svijet da nas opet primijeti, da opet postanemo osobe. Da, gubitak uspjeha i društvenog ugleda uvjek dovodi do svojevrsne depersonalizacije osobe, a to demoralizira svakoga, pa i one koji su mislili da su jaki. Čovjek gubi osobnost, osjeća se kao ljudsko smeće odbačeno na deponij nepotrebnih stvari. U takvom stanju sklon je i posve neprihvatljivom ponašanju, pa čak i kriminalu.

To je naoko trenutna prividna derogacija; poricanje i ukidanje svih zakona. No, tome nije tako. Takva osoba nikad nije poštovala zakon, a nova situacija ga samo demaskira, pa dolazi do totalne depravacije, tj. izopačenosti. Naravno krivit će društvo i okolnosti da su ga pokvarili, ali to je zapravo uvjek problem derivacije, izdvajanja iz okoline ako je ona nezdrava. On nema snage maknuti se, a gruba sredina njegovu ionako ušutkanu savjest dovodi do potpune desenzibilizacije i poriv za pobunom postaje sve slabiji i slabiji, a za svaki slučaj svako malo pristižu sitnije ili krupnije nagrade koje do kraja trebaju destimulirati i samu pomisao na pobunu. Takav čovjek postaje prodana duša, samim tim depersonaliziran ni ne shvaćajući što mu se dogodilo. Radi sve što rade i drugi oko njega bez obzira koliko poročne i neprihvatljive pojave vladale u toj sredini, jer se sredini treba dodvoriti, treba biti prihvaćen. Sve će čovjek napraviti samo da ne ostane sam sa svojom vrištećom prazninom u sebi.

Kad se sve sruši počinje kukanje na sudbinu ili se zapada u fatalizam: Tako je moralo biti! Pa je li sudbina predodređenost koja nema veze s nama i našim postupcima? Može li se nama išta dogoditi bez nas? Determinacija postoji, ali događaje u našem životu uvjek determiniraju naši prethodni postupci, bili mi toga svjesni ili ne. Tako smo u našem vremenu svojim navikama i ponašanjem napravili sve da Hiv-virus može, nesmetano putovati i veliko putovanje je započelo. Da se to putovanje prekine i onemogući, trebalo bi prvo dezinficirati ljudski mentalni i duhovni prostor. Zatim bi trebali preispitati svoja razlikovanja između dobra i zla i dalje nastaviti raditi tu diferencijaciju svakodnevno da bi izbjegli lošim odlukama i prestali okolo zujati k'o muhe bez glave. Tu dezorijentaciju treba zaustaviti i odrediti smjer ozdravljenja duše svijeta. Pošto se čini da je deficit nesebičnosti i dobrote, deficit volje da se čovjek bori sa svojim slabostima potrebno je puno raditi na tom planu. Dijaboličnom, demonskom diktatu hiperpotrošnje koja je izrodila globalna zagađenja svake vrste, pa i ova mentalno-duhovna koja su trasirala put AIDS-u, može se i mora se reći ne. Odsustvo dijaloga, je donijelo mobbing i bulling koji su upravo u zamahu. To je smo nova formulacija starog nasilja čovjeka po čovjeku. Komunikacija je mrtva, Prvo smo prekinuli razgovor s Bogom, a onda i međusobno. Demonstracija sile je novi jezik svijeta.

Kakva je dijagnoza?
«Nešto je trulo u državi Danskoj». Truljenje je smrt, raspadanje. Truljenje se širi krvotokom vrste i poprima sve veće dimenzije. To širenje su inženjeri svijeta pokušali prikriti stigmatizirajući određene skupine (homoseksualci, prostitutke), no ne treba im vjerovati jer raspršenost slijedi naše životne navike i prohtjeve, naše najintimnije poroke i najdublje slabosti. Ljudi sa spolnim disfunkcijama je sve više bez obzira na njihovu dob i zdravstveni status. Ta pojava priča svoju priču. Mnogi zaraženi skrivaju svoje stanje dok ne bude prekasno, jer se boje diskreditacije i diskriminacije u društvu. Boje se da se ne osnuju nove «kolonije gubavaca» u koje će ih dislocirati čim otkriju da su HIV-pozitivni. Sami se ne distanciraju od bliskih osoba iz istih razloga, a tako je virusu putniku samo olakšan prijelaz na svaku slijedeću žrtvu.

I na kraju, veliko D je duhovnost. Duhovnost u najširem smislu te riječi. Duhovnost je jedino utočište i za one koji su još zdravi da se takvima sačuvaju, a i za one koji su već nažalost bolesni, da dostojanstveno dođu do kraja. Vratiti se duhovnosti čovjeku kojeg je filozofija materijalizma odvela predaleko i digla previsoko, nije lako. Okus moći je sladak i zavodljiv, a materijalizam hrani sam sebe. Duhovnost traži samoodricanja i samoograničavanja, a čovjek materijalizma mora probati sve do čega može doći i prekoračiti svaku granicu koja se pojavi. Vratiti se na stazu odricanja može biti vrlo teško, skoro neizvedivo. No to je samo naoko tako, ako ne napravimo zaokret sami i svjesno, već će nas besmisao i ispraznost našeg života vratiti ili kroz bolest duše ili tijela ili oboje. Neću nabrajati duševne poremećaje i bolesti koji su se namnožili. Samo ću reći da je AIDS (i ne samo on) materijalizirana bolest ljudske duše.

Slijedi poglavlje: SMRT

27.03.2007.

TROJKE

3.sefirot: Binah (Razumijevanje)- Sve trojke nalaze se pod konstruktivnim i graditeljskim utjecajem Binaha. Binah, kao veliki sadržatelj, posuda koja prima i uobličuje dinamičnu energiju Hokhmaha ili Joda, predstavlja He Tetragramatona. Stoga su sve Kraljice, u okviru dvorskih karata, također pod njenom vladavinom.
Keter, Hokhmah i Binah čine Božansku trijadu, koja se još naziva i “vrhovna” ili prva trijada. Ona odražava tri najuzvišenija aspekta božanske energije, idealno stanje, i ne može biti spoznata uobičajenom budnom sviješću.

TROJKA PEHARA

Može označavati bračne i ljubavne trokute i općenito je karta avanture, ali može i najaviti rođenje djeteta (2+1=3).U novčanim sferama je to povećanje i priliv, ako je naopaka, gubici, odliv , potkradanje itd.

Obrnuto, raskid braka, veze, avanture (bračni i ljubavni trokuti).Dakle, ova karta može biti i karta velikih poroka, niskih strasti, rasipništva i ojađene obitelji...

Trojke – početak i završetak, iznenađenja, kuća, poslovi, izbjegavanje samoće.

24.03.2007.g.

SPONTANOST I EGO



Mi smo postali jedna vrlo izvještačena civilizacija.

Stalno nešto umujemo. Previše razmišljamo o tome kako se trebamo ponašati, kako trebamo izgledati, kako to drugi rade, kako oni izgledaju itd. Uz to stalno kopiramo nekoga, pa tako varamo partnera jer pred drugima želimo ocrtati i potvrditi jednu posebnu sliku o sebi (uspješnost, drskost-ja mogu sve, ja mogu više od tebe, ja vrijedim više). Često se tako ponašamo samo zato jer to i drugi rade. Nastojimo biti što sličniji tim drugima.

Nemamo snage ni hrabrosti živjeti svoju individualnost.

Dakle, naše tijelo u svakom trenutku zna što bi i kako htjelo, ali povodljivi ego nas vodi stranputicama. Zbog njega i lažnog ponosa češće se ponašamo onako kako mislimo da treba nego onako kako se osjećamo. Tako najčešće postajemo žrtve vlastitog ponosa, samo da bi sačuvali određenu sliku o sebi. Odreći se svojih želja i potreba, odreći se sebe radi slike o sebi je suludo, ali ljudi to rade svakodnevno.

Za ovu vježbu ćemo se poslužiti vizijom dječje igre. Dijete u trku ne razmišlja ni kako izgleda, ni što će drugi misliti, ono jednostavno trči za svojom imaginacijom slijepo i gluho za «pravila» tzv. objektivne stvarnosti. Dakle, najbolja vježba spontanosti je igra. U njoj ego, taj naš diktator i cenzor sam od sebe uzmiče, jer u igri nema predvidivosti bez koje on ne funkcionira.

Ne bojte se improvizacija i spontanosti. Okrenite se licem u lice prema partneru. Učinite svaku gestu i kretnju za koju dobijete impuls. Činite to naizmjenično jedno drugome. Zatim neka jedan partner okrene leđa drugome. Ponovite igru iznenađenja s leđa. Promijenite uloge. Neka igra traje barem 5 minuta.

Slijedi:Mitovi naše kulture

22.03.2007.

INDOLENCIJA



Klikom se ovaj okvirić uvećava pa možete vidjeti šta piše na njemu....

Krećem evo na drugo slovo akronima sablasti koja se nadvila nad civilizacijom.

I je prije svega veznik i uvjek sugerira nastavak iza nekog početka. Zaraza je krenula, a mi ćemo svojim ponašanjem ispisati taj nastavak. I za ovo slovo sam nasumično odabrala jedan set riječi koji nije sveobuhvatan, ali će biti dostatan za analizu. Moj izbor su: Indolencija, ignoriranje, iživljavanje, inercija, involucija, iluzija, imitacija, improvizacija, instant, impotencija, indukcija, inženjering, invazija, inkubacija, izgled, imperativ, imati, izbor, izazov, iskušenje, izolacija, inteligencija, inklinacija, iritacija, identitet, idiotizam, identifikacija, ideal, individualizam, informacija, infantilnost ,inferiornost, infekcija, inkulpacija, instinkt, intenzivan, intoksikacija, intuicija, inicijativa, intervencija, igra, izigravanje, iluminacija, ispravnost, iščašenost, iskrivljenje, iskon.

Indolencija je svojevrsna ravnodušnost spram svega što nismo mi i što ne služi nama. Ako smo sami sebi svrha, ako ignoriramo sve živo i neživo oko sebe, onda je iživljavanje svake vrste , sa svim, svačim i svakim konačna demonstracija naše arogancije i bahatosti, naše umišljenosti da imamo pravo i moć gospodara svijeta. Naravno da i u našem vremenu ima osjetljivih duša koje se ne slažu sa tim preovladavajućim stavom, ali njihova pobuna je tako slabašna, brzo sahne i oni se inertno prepuštaju općem trendu koji ruši i gazi sve pred sobom i zatiresvaki smisao. U grmljavini osobne moći, nismo ni primijetili da je evoluciju smijenila involucija.

Zavedeni vlastitim iluzijama, još uvjek umišljamo da idemo stazom razvoja i napretka. To što nam je život sve češće imitacija života, to što radije oponašamo druge, makar i pukim improvizacijama nego da stvorimo nešto osobno svoje po cijenu da se to svidi samo nama i nikom drugom, to nam ništa ne govori. Svaka naša želja je nezadrživa i neodgodiva, imperativ iznad svega ostalog, a instant proizvodi je trebaju što brže zadovoljiti. Između biti i imati moderni čovjek je izabrao imati po svaku cijenu. Imati više dobara, više partnera više svega, zaboravljajući da je biti starije i uvjet da bi uopće mogao imati.

U trci za imanjem zaboravlja biti, a za biti je potrebno tako malo i uvjek donosi radost i lakoću, a imati uvjek sa sobom nosi napor, brigu i frustraciju. Imamo mnogo toga i svakim danom sve više Kako se množe naše želje tako raste i naše imanje, ali i apetiti, jer želja želju rađa, a sve ih treba zadovoljiti. Iz tog besprizornog udovoljavanja svakoj želji i tlapnji izrasta mentalna, tjelesna i duhovna impotencija, (i svojevrsna retardacija) pa nas tako neumjerenost u užitku dovodi do nemoći da uživamo u ičem, pa i u životu samom.

Stare tradicije su znale da je suzdržavanje izvor užitku. Ono ga omogućava i pojačava, ali mi smo usmjereni (inducirani) da trošimo što više i što brže. Inženjeri svijeta ne miruju. Svakodnevno nas zasipa invazija reklamnih poruka. Ako i ne reagiramo odmah, prije ili kasnije hoćemo. Ti sijači želja i potreba znaju da je potrebno da prođe neko vrijeme inkubacije, da se te želje zakorjene u nama. Znaju oni da već sutra nećemo moći i znati živjeti bez onog što nam danas nude iako do jučer nismo znali ni da to postoji. Tako nam kroz medije propisuju izgled koji mora biti po točno određenim proporcijama, sa stilom i trendi, pa što košta da košta.

Kult tijela podiže svakodnevno nove hramove, vježbaonice i vježbališta, a nove tehnike oblikovanja tijela trebaju nadopuniti manjkavosti starih već prokušanih metoda. O, to naše sveto tijelo, čini nas tako nesretnim ako nismo po propisanim standardima, no tu je i sva sila dijeta (prisilno izgladnjavanje) koje će pripomoći, a to što je dijeta prvi korak do anoreksije i bulimije niko ne shvaća kao alarm. Moramo dosegnuti zadane standarde, moramo se svidjeti, uklopiti, inače ćemo biti isključeni iz lanca užitka. To je jedini izazov na koji odgovaramo, a izazov da se odupremo općoj plimi ne dolazi u obzir. Već od malih nogu smo inficirani potrošačkim sindromom, iskušenja oko nas su prevelika. Ako budemo drugačiji, ako postupamo drugačije bit ćemo nemilosrdno gurnuti u izolaciju, odbacivanje, a užasa samoće i osamljnosti se bojimo k'o kuge.

Pitam se što se desilo s ljudskom inteligencijom, onim njegovim svjesnim dijelom na koji je tako ponosan. Nikada se kao u našem vremenu nije toliko govorilo, raspravljalo i pisalo o inteligneciji. Prvo je bila Racionalna inteligencija (IQ), to je ona vrsta inteligencije koja nas je izdvojila iz životinjskog svijeta kao razumna bića, što je definirao još Aristotel. Prije nekoliko godina Danijel Goleman je napisao Emocionalnu inteligenciju (EQ) i ona je u kratkom vremenu preplavila svijet. Poruka je da bez Emocionalne ne koristimo dobro i potpuno ni Racionalnu inteligenciju.

Mislim da je važno pripomenuti da Emocionalnu inteligenciju posjeduju i životinje, a istraživanja Clevea Backstera sa biljkama, nam otkrivaju da i biljke osjećaju i reagiraju, dakle pokazuju neku vrstu emocionalne inteligencije.

Na tragu dokaza s područja psihologije, neurologije,antropologije i kvantnih znanosti: Danah Zohar i Ian Marshall su na početku trećeg milenija napisali Duhovnu inteligenciju (SQ) koju su nazvali još i suštinska inteligencija, jer je ona «majka» i izvor svih ostalih inteligencija i svojstvena je isključivo ljudima. Ako je tako, a jest, što se dogodilo? Je li ona privremeno paralizirana kad on (čovjek) bez obzira na porijeklo, stupanj obrazovanja, imovno stanje i sve druge atribute sve više inklinira ka negativnim sklonostima koje mu dodatno umrtvljuju već ionako otvrdlo srce. Ili se čovjek dobrovoljno i svjesno odrekao svog duhovnog porijekla? Iako smo inteligenciju precijenili preko svake mjere i pridodali joj razno-razne atribute, pa tako uz ove tri osnovne imamo;poslovnu, uspješnu, kreativnu, praktičnu, koordiniranu, logičku, znanstvenu, kritičku, lukavu, uvjetnu i umjetnu, te seksualnu inteliganciju, čovjek našeg vremena je u stanju trajne iritacije, trajne prenadraženosti.

Mi se ne znamo nositi sa ekspanzivnim i skokovitim promjenama našeg vremena. Ponuda je veća od moći naše apsorpcije. Sve te novosti modernog svijeta čine neviđeni atak na sva naša čula, nespremni i neopremljeni za obranu i selekciju, podliježemo svemu što nam se nameće. Nesretni smo ako si uskratimo sva ta čuda oko nas, a nezadovoljni konačnim učinkom ako si ih dopustimo, to stvara trajnu konfuziju i dezorijentiranost, a napetost raste i raste. Medicina je za to stanje smislila sindrom i nazvala ga stres.

Stres je akutno stanje koje nastaje stalnim nakupljanjem pojedinačnih frustracija. Kad se skupi kritična masa tih frustracija mi tada postajemo medicinski problem. Svejedno koja uža specijalnost medicinske struke nas uzme pod svoje ne može baš mnogo napraviti, ako ne dopre do uzroka, jer je stres posljedica psiho-mentalnih zagađenja, a ona se trebaju sanirati sredstvima duhovne higijene. Duhovna higijena izvire iz naših duhovnih potreba, a duhovna inteligencija bi nas trebala voditi do pravih rješenja pa bi puno rjeđe postajali medicinski problem, jer se medicina uglavnom bavi posljedicama, zbog čega se stalno samo vrtimo u krug. Kad smo pod stresom uglavnom se ponašamo nerazumno, uzimamo bilo što da smanjimo napetost, a to je u krajnjoj sekvenci opet samo tješenje ucviljene duše u pravilu na neprimjeren način.

Pa tako kad spolna frustracija počne rasti mi je svojim postupcima samo pojačavamo. Probajmo nešto novo, uvedimo novog partnera, pa još noviteta, po mogućnosti i partnera, zadovoljena žudnja trenutno možda i otpusti malo te nepodnošljive napetosti, ali mi smo zauvjek osudili sebe na još toga..., još toga..., još..., još..., joššššš. Seksualna inteligencija je zakazala ili je nismo ni razvili. Koliko vrata smo tako neinteligentnim ponašanjem otvorili? Koliko virusa može ući? Nema veze, to je cijena užitka, a užitak je svrha sam sebi.

I vrlina je nagrada sama sebi, ali to je teško, to traži stalni napor. I tako postajemo sve sličniji jedni drugima, kopirajući jedni druge, imitirajući jedni druge, gubimo identitet, onu jedinstvenost svake žive jedinke. Kao da se svatko boji biti drugačiji. Nitko ne želi iskakati, štrčati, svi su povodljivi. Sve što možeš ti, mogu i ja. Krilatica; «dobar i budala su braća» je i one sa savješću natjerala da se pritaje, pa su danas i oni koji još prakticiraju bilo kakvu duhovnu praksu neprepoznatljivi u bilo kojem kulturnom krugu.

O duši i duhovnosti se u svakodnevnom životu ne govori kao da je to sramotna tema. Nemoguće je razlikovati praktičnog vjernika (bilo koje vjeroispovjesti) po njegovom načinu života od ostalih pripadnika populacije. Nema znakova identifikacije, važno je biti što neupadljiviji što je čisti idiotizam. I vjernik i ateist jednako ravnodušno gledaju na urušavanje općeljudske osjetljivosti na zlo svake vrste. Ideali su za budale i fanatike. Zgrabi što možeš! Individualizam je moguć, ali traži i,zrelost i spremnost osobe, da kad se upozna s činjenicama, dobije informaciju, postupi u svjetlu tih činjenica i vlastite savjesti. Međutim većina ljudi je inferiorna i kad dobiju upozorenje, infantilno se junače, s nesuvislim uvjerenjem; «neće mene» i ne odustaju od svog načina života, pa tako infekcija putuje dalje kao slijepi putnik za kojeg ne zna ni prijevoznik.

Inkuba je zloduh, inkubacija materijalizacija tog zloduha, a zloduh grabi svaku priliku da provali u život. Svojim načinom života smo stvorili idealne inkubatore za sve vrste infekcija, a AIDS je samo jedna od posljednjih koja se materijalizirala. Svojom inkulpacijom, neosjetljivošću za grijeh i grešno, raspustili smo instinkte (nagone) i sada nas oni intenzivno teroriziraju. Zatrovani su nam životi lažnim predodžbama o zemaljskoj sreći i svakom mogućem ispunjenju. Potrebna nam je hitna intoksikacija. Na to nam ukazuju posljedice našeg načina života, naša intuicija (savjest), kad bi je htjeli slušati. Nešto moramo mijenjati. Intervencija je nužna, samo trebamo progledati. Trebamo li posebno, neko novo prosvjetljenje (iluminaciju)? Ne, trebamo se samo vratiti naravi i naravnim zakonima koji su od iskona isti i vječni.Sve duhovne tradicije imaju instrumente duhovne higijene. Ne favorizirajući ni jednu na račun drugih, preporuka je da svatko u svom kulturnom krugu, u svojoj duhovnoj tradiciji posegne za tim instrumentima i počne čistiti svoj duhovni prostor.

Prestanimo se igrati kao mala djeca misleći kako nam se ništa ne može dogoditi, kako je to samo igra. Prestanimo izigravati naravne ( Božje) zakone koji su isti od iskona.

Ispravnost je zamijenila moral, i čini se da je prilično neobvezujuća, jer se ona prilagođava modama, pa ono što je jučer bilo nedopustivo, danas je sasvim prihvatljivo. Sve je to prilično iščašeno. Moral je iznad ispravnosti, to je viša prisila u ljudskom biću da ne čini ništa što može naškoditi njemu, drugom biću ili cijeloj zajednici,vrsti ili drugim stvorenjima. Moral je prirodni, božanski zakon kojeg ne možemo prilagođavati potrebama i željama pojedinca, skupine ili pokreta.

Tako je od iskona i zauvjek, ako postupamo protuprirodno moramo spremno prihvatiti i podnijeti i posljedice. Kako sijemo tako ćemo i žeti.


Slijedeće poglavlje: DRSKOST

20.03.2007.g.

DVOJKA ŠTAPOVA

Ova karta poziva na preispitivanje i kompromise, usuglašavanje, dobru volju da se čuje i druga strana inače nastaje rat, jer su ponos i ego u njoj naglašeni. Tvrdoglavo ustrajavanje na svojim stavovima donosi nevolje.Zato su štapovi na ovoj slici ukršteni iznad dvoje tvrdoglavih, kao znak konflikta, a same figure doista ilustriraju onu narodnu: „ja šumom, a ti drumom“. Ispod nogu likova su plamenovi . To je vatra naše jarosti, naš vlastiti ego koji nas podjaruje i ne da nam da vidimo gdje griješimo…

Obrnuto, loš početak, čekati povoljniju priliku.

Istina je, ponekad ne trebamo ništa drugo učiniti, doli čuti drugu osobu, doista je čuti…i stvari same od sebe postaju drugačije, onakve kakve doista jesu, a ne kakve nam se čine u našoj tvrdoglavosti i povrijeđenosti. Ovo je prava ego-karta.

KUPANJE U KAPUTU
II nastavak

17.03.2007.



AROGANCIJA

Bavim se duhovnim radom i ovo je duhovna poruka. Pošto je temelj moga rada ARHETIP i arhetipska analiza, ponirat ćemo u sadržaje koji nisu tako vidljivi , ali upravljaju i našim namjerama i našim djelovanjem, jer arhetip je podsvjesni misaoni motiv koji nas navodi da budemo takvi kakvi jesmo. Geolozi bi to nazvali rijeka ponornica i ne bi pogriješili jer ti duboki nesvjesni sadržaji jesu paralelni tijek našeg svjesnog života. Svaki fotograf bi ustvrdio da je to negativ naše stvarnosti koju živimo. Ne kanim nizati usporedbe, kanim napraviti arhetipsku analizu akronima AIDS i podastrijeti sebi i svijetu uzroke te pošasti, a time i način i da je uklonimo iz svoga života, jer samo uklanjajući uzrok uklanjamo i samu opasnost. Analiza će biti napravljena u duhu našeg jezika, uvažavajući poneku riječ iz latinskog i grčkog jezika i poneki internacionalizam koji se uvukao u naš jezik kao i u druge svjetske jezike. Analiza bi vjerojatno trebala biti opsežnija nego što sam zamislila, ali mislim da ću ono najbitnije uspjeti iznijeti. Naravno da ću koristiti i metodu slobodnih asocijacija, jer to na koji način se povezuju naši misaoni tokovi se samo kroz takvu analizu da nazrijeti..

Misao je energetska tvorevina i prethodi svakoj riječi i djelu. Kršćani u svojoj molitvi pokajanja mole: «Oprosti mi Oče, što sagriješih mišlju, riječju, djelom i propustom». Iz misaonog sadržaja te molitve izranja nevjerojatna povezanost svega sa svim u našem životu. Povezanost uzroka i posljedica uvjek možemo iščitati iz svake pojedine posljedice. Snaga ljudske podsvijesti otvara jedno posve novo polje istraživanja i mobilizirat će mnoge znanstvene discipline u tom radu. O enrgiji misli i snazi podsvjesti je i Krist govorio u rečenici:» Kad bi imali jaku vjeru i brda bi mogli pomicati» O tim i drugim duhovnim energijama sve duhovne tradicije govore, čak i one najprimitivnije u najzabačenijim kutcima svijeta. Ja nemam nikakav poseban cilj osim da osvijetlim pozadinu pozornice na kojoj Aids izvodi svoj samrtnički ples. Kako misao i riječ pripadaju duhovnoj sferi, ovo je duhovna analiza. No te iste misli, padajući u našu materijalnu dimenziju odmah dobijaju svoju masu, težinu i gravitaciju, a svoj energetski naboj pronose svijetom mijenjajući njegovo lice i obličje.Zato je laž u svim velikim kulturama i duhovnim tradicijama prokazana kao grijeh, kao nemoralni čin. Nema nevine laži. Dakle svakoj riječi pridodajemo ili oduzimamo snagu, ovisi o tome kako i s kojom namjerom je koristimo. Zato je ova anliza bazirana na riječi. Izbor nije i ne može biti sveobuhvatan, ali se nadam da će biti dostatan, pa krenimo:

AIDS, arhetip, arogancija, ateizam, apatija, anomalija, apsurd, apsces, apstrakcija, autoanaliza, apostazija (raskol), amencija (duševna rastrganost), apostema (izraslina), aspiracija, aplikacija, afirmacija, apstinencija, antisepsa, autosugestija, arhaizam, arhanđeo.

Naravno da bi još mnoge riječi sa početnim slovom A došle u obzir, no i ove nabrojane sasvim dovoljno ilustriraju duhovno stanje civilizacije u ovom trenutku. Otvorena meta smo svih zamislivih i nezamislivih boleština. Resurse koji bi trebali služiti tome da prehrane čovječanstvo, trošimo za lijekove, oružje (protiv vlastite paranoje) i sanaciju svih mogućih šteta koje smo sami prouzročili. Saplićemo se o vlastito neznanje pokušavajući promijeniti sve osim sebe. Civilizacije su i ranije propadale, a o tim propastima pričaju svete knjige u svim kulturama ,a i povjest, arheologija, mitologija, etnologija i usmeno pamćenje svake kulture. Znamo mi te priče, ali samodopadno i dalje dižemo glavu iznad svega živoga misleći da se to pamćenje vrste iz dubina vremena ne može odnositi na nas. Mi smo neuništivi! Kakva arogancija. Jesmo, ako se sami ne uništimo.

Dakle, arogancija je prvi grijeh, grijeh oholosti i to prvo spram Stvoritelja, a onda i spram svega stvorenoga. Arogancija je rodila ateizam, protjerala Boga iz ljudskog srca i tom praznom srcu dala neograničenu moć, a u toj praznini sila je rodila pohlepu. Pohlepa je gladna neman koju je nemoguće nahraniti, pa tako trebamo sve više, a imamo sve manje. Samo što posegnemo za nečim, već to odbacujemo, a trulež odbačenih prolaznih želja širi svoj odvratni zadah ovom jadnom planetom. «Nije bogat tko puno ima, nego onaj koji malo treba», rekao je mudrac,a danas čitava vojska menadžera i propagandista smišlja stalno nove potrebe ne bi li ispunili ljudsko prazno srce. Sve su to jadni pokušaji, jer je to obezboženo srce crna rupa koju je nemoguće ispuniti. U njega se uselila vječna , neutoljiva glad.U jednom trenutku čovjek ipak nasluti dimenzije te praznine i užasnut počinje tonuti u fatalizam i apatiju. Kako se udarci sudbine (razni gubici, bolesti i nesreće svake vrste) počinju obrušavati na jadnu odduhovljenu dušu, tihi glasak se možda uspije probiti do svijesti. No čim čujemo da glasak kaže da mi nešto pogrešno radimo, da je greška, anomalija u nama, smjesta ga gušimo..Tada nastaje faza apsurda.

Oholi, arogantni, bahati čovjek, koji se digao iznad svega stvorenog i skinuo samog Stvoritelja sa njegovog trona, čovjek s takvom moći ne može imati grešku. Kriv je netko drugi, krivo je nešto drugo. Kriva je Sudbina (ako nema Boga, kako može biti Sudbine), kriva je genetika, nasljeđe, neki drugi čovjek, svi i sve samo ne on sam. I naravno, kako je krivnja izvan njega i pomoć traži i očekuje od drugih. Zdravstveni fondovi u cijelom svijetu propadaju jer ne mogu podnijeti teret sveopće potrebe za pomoći svake vrste. O drugim vrstama pomoći (glad,osamljenost, fizički, duševni i mentalni hendikepi, nezbrinutost svake vrste) da i ne govorim. Zašto je tako? Zato jer civilizacija nosi jedan ogromni apsces na duši.

Današnjem čovjeku Bog izgleda kao jedna velika apstrakcija, dalek i maglovit. I kad ga se u svom posrtanju sjeti više ne zna s njim razgovarati. Vjerska praksa je rijetka i mlaka i svakako u opadanju u cijelom svijetu. I tamo gdje se još održava, više je dekorativna nego deklarativna. A autoanaliza (ispit savjesti) je šutke prepustila mjesto psihoanalizi uz napomenu da se psihoanaliza više bavi psihopatologijom nego liječenjem teško bolesne duše. Pa se tako duša današnjeg čovjeka nalazi u jednoj stalnoj apostaziji u totalnom rascjepu. Batrga se i koprca u svom tjelesnom zatvoru čeznući za božanskom milošću, a tražeći utjehu u zemaljskim dobrima.

Ta amencija, ta rastrganost duše između dva svijeta, duhovnog i zemaljskog ako predugo traje stvara izrasline (aposteme) na duši koje se na tjelesnoj razini manifestiraju kao karcinomi o kojima još nismo naučili ni abecedu. A obolijevanje od AIDS-a znači da je duša oboljelog skroz obrasla. Znam da zvuči grozno, ali tako je. Ta obraslost, ta okorjelost ne dopušta da se više išta probije do te nutrine i proces davanje-primanje je potpuno paraliziran. Zato je liječenje koje se provodi parcijalno i pravog izlječenja nema. Samo se bolesniku olakšava patnja smirujući akutna stanja.

Aspiracije su u ovoj analizi multiznačne. S jedne strane su to sve naše želje i težnje, koje i nisu uvjek dobre za nas (pohlepa- uvjek više, svega više), s druge strane je to sve ono što uđe u nas od hrane do informacija i mentalnog smeća. Sve što trpamo u sebe, ne bi li zstrpali taj ponor bez dna u sebi. Ako usisavamo u sebe sve bez ikakve selekcije i reda, konfuzija je jedino što će nastati od toga. Kad konfuzija i zbrka postanu nepodnošljive, pogled na uzroke i posljedice je definitivno zapriječen. Odustajemo (apatija) od bilo kakvog popravljanja i dalje krpamo samo otvorene rane, nastojeći prikriti samo ono očito. Bez obzira što duša u nama vrišti mi samo lijepimo flastere i slažemo zakrpu na zakrpu misleći kako će te aplikacije sakriti naš jad i bijedu. No, zaboravili smo da bi aspiracija trebala biti i priprema. Čovjek Davnine se molio. Molio se stalno; ujutro s buđenjem, uvečer pred san, u podne za podnevnog odmora, prije jela, poslije jela, u hramu, u kući, u polju. Molio se prije svakog poduhvata i nauma. Molio se u dobru za zahvalu i u zlu za milost i pomoć. Ako je netko i upao u molitveni trenutak, blago bi rekao; pusti da se prvo pomolim.

Današnji čovjek i ako ga netko zaustavi u njegovoj frenetičnoj trci samo se nervozno otrese; .....ma pusti me žurim, nemam vremena. A vrijeme jede svoju djecu. Melje ih i proždire, jer ono ne pripada čovjeku, ono pripada vječnosti i ima ga napretek. Samo čovjek ničega nema dosta, samo njemu uvjek nešto fali, pa i vremena. Nema vremena za pošteni usputni pozdrav, a kamo li za duboku usredsređenu molitvu. Na drugoj strani uza svu jurnjavu s mjesta na mjesto, dosada sve više podgriza smisao njegovog života. Čim zastane, dosada diže svoju čudovišnu glavu i on ponovo juri za još jednom banalnom i ispraznom zabavom , no krug tjeskobe se sve više steže

I što sada? Ne pripadam katastrofičarima, a ne želim ni da ovo postane neka propovjed, samo pravim arhetipsku analizu akronima AIDS. Možda, sasvim nenamjerno to ispadne mala kronika vremena u kojem živimo, mali civilizacijsku scan. Od slučajno odabranih početnih slova A ostali su nam još; afirmacija, apstinencija, antisepsa, arhaizam i arhanđeo. Afirmacija se koristi samo s takmičarskim ciljem u ljudskom životu da bi ljudsku jedinku dovela na vrh iznad svih ostalih. Bez obzira radi li se o sportu, znanosti, umjetnosti, biznisu ili nečem puno banalnijem. Važno je biti prvi. Važno je biti najbolji. Pa ni igre nisu radi igara, nego radi rezultata.

Čovjek je sve dostupno već izmjerio, a mjerni sustavi su mu svaki dan sve precizniji. Od prvog dana škole ocjenjivanjem djeci šaljemo poruku da samo najbolji imaju ulaznicu u elitni klub uspješnih, pobjednika. Svi ostali su u najboljem slučaju prosječni, ali elita ih sve treira kao gubitnike. Nažalost, današnje obrazovanje djecu ne uči misliti, nego se boriti za prvenstvo. Uspješnoj manjini se opraštaju i najveći grijesi, a pripadnicima prezrene mase ni sitne slabosti. Pa tako odabrana manjina tlači i prezire ogromnu većinu, a navodno smo svi jednaki. Svakodnevno, cijela vojska mladih ljudi (i ne samo mladih) u toj trci za uspjehom i priznanjem, poražena i obeshrabrena, u očajanju se okreće drogi, alkoholu i mnogim drugim samouništavajućim porocima. Svaka utjeha je dobro došla i nužna je jer prazno srce ne prestaje vrištati. Upravo iz tih redova se grupiraju sve rizične skupine koje već jesu ili će postati HIV pozitivne, ako se prije toga ne ubiju, jer je i postotak suicida upravo u tim skupinama najveći. Dakle, očito je da nešto ne valja s tom natjecateljskom afirmacijom i zadnji čas je da ju se reafirmira, jer doklegod ne počnemo cijeniti život sam posebi, a svako živo biće kao otkucaj bila sveukupnog života ići ćemo sve bliže ka samouništenju.

Mi smo najparadoksalnija vrsta u svemiru, uništavamo sve oko sebe do istrebljenja (globalno zagađenje, ugrožene ili istrijebljene i biljne i životinjske vrste itd.), a onda ćemo klonirati još nas takvih da dovrše posao uništenja.

Uz reafirmaciju, ponovo treba uvesti apstinenciju. Arhetip junaka simbolizira heroizam pojedinca za dobrobit cijele zajednice. Apstinencija je današnjem čovjeku nezamisliva. Ta on živi po devizi: «Uzmi sve što ti život pruža». Ako ne možeš uzeti, otmi, ukradi, prisvoji! Post se danas zove dijeta i provodi se radi boljeg izgleda, a ne radi tjelesnog i duhovnog pročišćenja. To više nije obredno odricanje radi duhovnog dobitka. Ima li smisla uopće spominjati požrtvovnost u vremenu u kojem roditelji (oba spola, iako, po statistikama očevi češće) napuštaju vlastitu djecu, a samo zbog. trke za vlastitim užicima i udobnostima. Tko može biti «Junak našeg doba», kad smo sami sebi najsvetiji i najvažniji, pa smo zbog svog svetog ja u stanju ugroziti, zanemariti i zaboraviti sigurnost i opstanak vlastite djece, koja su naša budućnost. Briga o djeci je najsvetija odgovornost koja je čovjeku povjerena, ali zbog nemogućnosti uzdržavanja (apstinencije), zbog nemogućnosti kontrole nad vlastitom požudom društvo je zatrovano najgrozomornijim oblikom iživljavanja, pedofilijom. O postotku HIV zaražene djece iz tog lanca zlostavljanja pravi podaci se još ne znaju. To ni životinje ne rade, ali čovjek, to uzvišeno visokoumno biće se ne može uzdržati od ničega, makar ga to ubilo.

Rane civilizacije su crne, duboke i smrtonosne. To je već prava sepsa, potpuno otrovanje. Imamo li još vremena za antisepsu, je li ona moguća i na koji način? Zadnje riječi iz mog nasumičnog izbora su arhaizam i arhanđeo. Arhetip i arhaizam imaju isti korjen; arh, a i arhanđeo ima isti korjen. Arhanđeo je prvi anđeo i simbol odanosti, čistoće, odvažnosti i borbe. Arhetip je obrazac svakog ljudskog iskustva utisnut u matricu postojanja i i pamćenje vrste. Arhaizam je sve ono što čovjek u svome hodu ostavlja iza sebe, to su sva stara iskustva potisnuta novim spoznajama. Arhanđeo pripada božanskoj sferi, duhovnom svijetu, arhetip kolektivnom pamćnju vrste, a arhaizam tradiciji.

Pošto smo mi postali konzumenti tj potrošačka civilizacija, slijedom toga i smetlarska civilizacija, po devizi; »upotrijebi i baci» stigli smo u slijepu ulicu. Konzumiranje je tjelesna kategorija, pa tako tijelu ugađamo preko svake mjere, a kult tijela smo doveli do apsurda. Bulimija i anoreksija su samo simptom i odgovor na tu apsurdnu civilizacijsku zabludu. One su nemoć da se postignu zadani tjelesni ideali koji su uvjet da budemo voljeni, željeni i prihvaćeni. Više nije važno kakav si nego kako izgledaš, ako misliš biti pripušten moru tjelesnih užitaka. Čovjek našeg vremena «vodi ljubav» kao što pije vodu ili trpa u sebe hranu. On konzumira sve, pa i ljubav. Ljubav više nije duhovna kategorija temeljena na uzajamnosti davanja i primanja. Akteri u tom konzumentskom odnosu su objekti , a osobno je dovedenu na najnižu granicu otkad je svijeta i vijeka. Skoro da više i nije moguće naći herojsku, samopožrtvovnu ljubav koja bi svijetu podarila makar još jednu veliku ljubavnu priču. Život se pretvorio u sapunicu sa naših ekrana. Odanost, privrženost i vjernost su staromodni, zastarjeli, oni su arhaizam. Arhaizmi pripadaju primitivnom svijetu, prošlosti, mi možemo i smijemo sve. Pa, ako ti prevariš mene i ja ću tebe. Nitko nije nezamjenjiv, izgubiš jednog partnera, nađeš drugog, a pohlepnom srcu je malo jedan partner. Što više to bolje.U takvom potrošačkom odnosu jedinstvenost svake osobe je poništena bez ostatka. Više se i ne pita ;» imaš li koga?» nego; «trošiš li što?», a za rijetkim samozatajnim osobama koje još uspijevaju čuvati svoju privatnost za sebe, vuče se neizbježno, drsko pitanje; »tko li to troši?». Nevinost života je samo izazov koji treba skršiti. U mrežu svojih užitaka treba uhvatiti sve što se da uhvatiti. Još ima toliko toga što nismo probali. Ni jednu priliku ne treba propustiti, dapače prilike treba tražiti, stvarati. Čini se kao da više i ne znamo odolijevati iskušenjima. Tražimo ih sami. Na našem oltaru užitka mora biti prinešeno što više žrtava jer je zvijer praznine u nama nezajažljiva.

I tako svojim ponašanjem pletemo paukovu mrežu svog života. Mrežu u kojoj se na kraju lovac na užitke pretvara u lovinu tih istih užitaka, jer virus HIV-a se po toj mreži nesmetano šeta kao po širokim avenijama, prelazeći s jednog na drugog i ne samo on, ali on je opasniji i podmukliji od drugih zaraznih uzročnika jer se hrani čovjekovim najintimnijim i najtajnijim željama i prohtjevima. Iz ponora vremena propale civilizacije kroz mitove koje su ostavile šalju opomene. Svete knjige svih duhovnih tradicija milenijima ponavljaju uvjek iste zakone i naša vlastita tradicija čuva sjećanje na grozote koje su proizvele pohlepa, sebičnost i kult ličnosti (svjetski ratovi, Hitler, Staljin), ali mi smo slijepi i gluhi. Arhaizam u ovoj analizi priziva stare, pogažene zakone naravi, ako želimo ozdraviti ljudsku rasu inače ćemo sami biti krivi za samouništenje, ne treba nas kazniti nikakva sila iznad nas. Zaronimo u vlastitu tradiciju i oživimo vrlinu, jer to je jedino sredstvo kojim se možemo boriti.

(nastavit će se....)

15.03.2007.g

TAKTILNA KOMUNIKACIJA,
TJELESNA INTELIGENCIJA
(III dio)
nastavak

SKRIVENE ŽELJE

Sad smo na vrlo trusnom tlu.
Najčešće ni sami ne razumijemo odakle izviru naše skrivene želje. Kad bi mogli o njima govoriti više i ne bi bile skrivene. Pa, kako ih ostvariti ako su skrivene?

Prvo morate znati da ako ih imate vi, ima ih i vaš partner. Ako o tome ne možete razgovarati, dogovorite znakove. Ako želite eksperimentirati jer ste zamislili ili poželjeli nešto posve novo, stavite mu ruku na čelo i najvite iznenađenje, a onda ga počnite izvoditi. Činite ono što volite, ali otkrijte i što voli vaš partner. Naučite procijeniti kada nešto učiniti, a kad odustati. Koristite intuiciju i tjelesnu inteligenciju. Naučite razliku između nagonskih želja i probuđene nježnosti koja izrasta u želju. I stisak ruke može biti signal.

Za uspješan odnos treba uvjek imati na umu da postoje moje potrebe i tvoje potrebe, moje želje i tvoje želje. Odlika uspješnih veza je u ravnoteži svih tih elemenata, ali ponajprije u osjećaju apsolutne sigurnosti, prihvaćenosti i voljenosti. Nježnost i sitne pažnje su jezik privrženosti. Odnos utemeljen samo na nagonskim željama i strasti u pravilu ne traje dugo. Poštujte i svoje i partnerovo tijelo. Ako partner nikako ne «pogađa» vaše skrivene misli (skrivene želje) povedite njegove ruke na mjesto gdje se usidrila vaša želja. I on će to učiniti vama. Samo tako možete osloboditi valove energije iz svojih tijela, a tako se oslobađate i frustracija. Što budete slobodniji u svom tjelesnom govoru, vaš odnos će biti čvršći, stabilniji i radosniji. Postat ćete jedno drugome izvor radosti i užitka.Ako stvari idu prebrzo za vas, jednostavno zatražite time out.

Ako partner traži od vas nešto što ne želite, a ne možete ga otvoreno odbiti da ga ne povrijedite, jednostavno stavite svoju ruku na njegovo srce i tiho i nijemo zamolite za razumijevanje. Verbalnu bujicu (u svađi ili kad previše brbljamo jer ne znamo što bi drugo) najlakše zaustavljamo poljupcem, ali pomaže i lagana kretnja prstom preko usana vašeg brbljavog partnera/ice.

Slijedi: SPONTANOST I EGO

14.03.2007.g.

Dragi moji, u nedostatku vremena u narednim danima ću objavljivati još jedan svoj rukopis, u nastavcima. Vejrujem da će mnogima od vas tekst na momente biti provokativan, ali mi provokacija nije bila namjera…..Knjiga nosi naslov: KUPANJE U KAPUTU i napisana je kao arhetipska analiza vremena u kojem živimo…




KUPANJE U KAPUTU

IRIDA

Sex sa kondomom je kao kupanje u kaputu............!



LEPTIROV POVRATAK

ISKUŠAO JE LEPRŠAVU SLOBODU
SAD DOLAZI DA UMRE
VEĆ NIČEMU DALEK
NIČEMU SKLON

Ante Stamać

PREDGOVOR

AIDS je općeljudska opasnost i jedan od najvećih izazova našeg vremena. Uzrokuje ga HIV (human immunodficiency virus). Virus se širi i prenosi putem krvi , sjemenske tekućine, vaginalnog fluida, majčinog mlijeka, a tu su i druge tjelesne tekućine s kojima u dodir dolaze zdravstveni radnici u procesu zbrinjavanja oboljelih kao što su plodna voda koja okružuje nerođeno dijete, tekućina koja okružuje mozak i leđnu moždinu, tekućina koja okružuje zglobove. Hiv se najčešće prenosi seksualnim kontaktom, može se prenijeti kroz transfuziju zaraženom krvlju, zaraženim iglama i drugim medicinskim priborom (stomatologija, kirurgija). Zaražena trudnica ga može prenijeti svome djetetu tijekom trudnoće, poroda i dojenja. HIV uništava krvne stanice CD4+T, ključne za normalno funkcioniranje ljudskog imunološkog sustava. Smrt je zasada neizbježan ishod kod svih oboljelih, a obično nastupa od sekundarnih bolesti s kojima oslabljeni imunološki sustav ne može izaći na kraj. Sekundarne posljedice uvjek idu udružene (više njih zajedno), zbog čega je AIDS jako teško liječiti i razorni stadij vrlo brzo nastupi u oslabljenom organizmu. Ovo je sažetak onoga što svi trebamo znati o toj pošasti. Zdravstvena zajednica se brine da svi budemo informirani i educirani, a izbor je naš.

Dakle, o AIDS-u su stručnjaci za zdravlje obznanili svijetu sve poznate činjenice, a svjetska zdravstvena organizacija je izdala i vrlo jasna pravila i upute o ponašanju, posebno za rizične skupine i pojedince rizičnog ponašanja. Infektolozi su došli do saznanja kako dolazi do infekcije i izmjerili su parametre širenja, a epidemiolozi se za glavu hvataju jer je takvu epidemiju skoro nemoguće staviti pod kontrolu. Zašto? Zato jer bi cijelu civilizaciju trebalo staviti u karantenu. Nemoguće je kontrolirati tuđe ponašanje, a još ga je teže ispravljati. Kako sačuvati čovjeka našeg vremena od njega samog? AIDS je direktna posljedica oholog i pohlepnog svjetonazora koji se očituje u devizi: Smijem činiti sve što hoću, samo ne smijem dopustiti da me otkriju. Dokle god o AIDS-u bude vodila računa samo medicina i dokle god se budu sanirali samo simptomi (posljedice), epidemija će se samo još više širiti, a među oboljelima će biti više umrlih nego izliječenih. Dakle, u ovoj knjizi neće biti medicinskih stajališta, jer je medicina u okršaju sa AIDS-om, samo vatrogasac koji gasi požar u ljudskom požudnom srcu. Iako se ja prije svega bavim duhovnim radom, u ovoj knjizi neće biti ni moraliziranja, jer ono ničemu ne služi.Problem je globalan, pa ga globalno i sa svih strana treba i osvijetliti; psihološki, sociološki, povjesno-kulturološki i prije svega duhovno, jer je AIDS direktna posljedica otuđenja čovjeka od svog duhovnog bića. To je svojevrsni rascjep u svijesti modernog čovjeka koji vodi ili u ludilo ili u svu silu drugih bolesti, a AIDS je zauzeo čelnu poziciju samo zato jer se širi direktnim ljudskim ponašanjem. Kad kršimo ljudske zakone sustižu nas ljudske kazne,iako pojedinci uvjek prividno izmiču tim kaznama, ali kad kršimo prirodne zakone kazne su dalekosežne i neizbježne.

U ovoj knjizi ću govoriti o prirodnim ili duhovnim zakonitostima koje se ne daju prilagođavati ni trenutnim potrebama ni povlaštenim pojedincima, nego su jednaki za sva razumna bića. Duhovni zakoni se ne mijenjaju ni s modama ni sa stilovima, na njih ne utječu ni tehnološke revolucije ni kulturološki skokovi, ni nove religije i uvjerenja, ništa. Oni su univerzalni i vječni.Nisu svojina jedne religije nego su temelj svih duhovnih pokreta i zajednica. Nijedan Velikan u povjesnom hodu naše vrste nije porekao te zakone. Svaki od njih, bio to Krist, Buda, Muhamed, Sai Baba ili velikani iz drugih kultura dođoše utvrditi i potvrditi te zakone, a zašto, unatoč svim tim ukazanjima i ukazivanjima, ljudska vrsta glavinja slijepa i gluha kroz svoje postojanje pokušat ću osvijetliti u ovoj knjizi. Tiho se molim da me Božja ruka vodi dok je budem pisala, a božansko nadahnuće neka ispuni ove stranice.

Pošto Hiv ne poznaje granice, on ne zaobilazi ni jednu etničku , kulturnu ili socijalnu skupinu. Pogađa podjednako sve bez obzira na spol, dob, obrazovno i imovinsko stanje. Ako ga arogantno budete ignorirali, budite sigurni da on neće ignorirati vas. Naći će načina da vam se uvuče u krvotok i vampirski isisa život iz vas.

Ako HIV nije izbirljiv i ne zanima ga čija krv će mu podariti život, samo da je svježa, ni mi ne smijemo upirati prstom u ikoga da bi ga žigosali i izopćili, jer to ionako ne rješava problem koji je s pojavom AIDS-a nametnuo kao najprioritetnija zadaća civilizacije i njenih najsposobnijih umova.

Dakle, ova knjiga nije anatema na nijednog pojedinca i ni na jednu skupinu. Knjiga nije prst uperen u ikoga kao osobu. Ova knjiga treba biti svjetiljka u mraku neznanja.
IRIDA

13.03,2007.

Dvojka mačeva

Teška karta, napetosti, možda beizlaznost, licemjerje i raskidi.Primarno određuje međuljudske odnose i donošenje odluka, bilo pozitivnih bilo negativnih.Često oslikava neizdrživu situaciju koju je nemoguće raskinuti.

Obrnuto, prekid odnosa....

„Raditi uvjek iste stvari, ponovno i ponovno, a očekivati različite rezultate, jedna je od definicija ludila“ Albert Einstein (citat iz knjige „Koji k….uopće znamo“)…

Ovaj citat ide izvrsno uz ovu kartu, jer ako nam nešto ne polazi za rukom, možda doista nešto pogrešno radimo. Promijeniti svoj kut gledanja i djelovanja je možda najteža stvar koju moramo učiniti, a mačevi su baš boja naših odluka i odlučnog djelovanja. Katkada nas život toliko bacaka amo-tamo upravo zato što se bojimo djelovati.

Dragi moji!
Dobila sam tako dramatično pismo, da ga moram podijeliti s vama. Ne otkrivam identitet pošiljateljice, pa smatram da time ne kršim etički kodeks.

Draga Irida,

Bila sam neki dan kod Vas na analizi Arhetipskim kotačem i nakon analize savjetovali ste mi da pišem...
I eto Vi ste prvi ( ne po količini zla, nepravde... već zato što mi je to najsvežije, a i lako je reći neznancu ono misliš o njemu, sebi, svijetu, ono što te muči, a i savjetovali ste mi da otvoreno kažem kad mi se nešto ne sviđa pa krećem od Vas).

Iskeno, bila sam taliko ljuta i potresena da sam odmah htjela okrenuti Vaš broj telefona, ali bila sam sva u suzama da ne bih mirno mogla dovršiti razgovor. I možete reći suze su dobre no za mene je to stara stvar, plačem skoro svako večer kad padne noć i nastupi mrak od kad znam za sebe.
Ono što je pokazivalo da se nešto drugačije desilo bilo je da su mi suze navrle i kad sam se probudila, a ja se uvijek budim sa parafrazom izreke „danas je novi dan" i na poslu (jedne od najbitnijih svtari u mom životu) malo malo bi mi se oči zacaklile.
Onda sam u petak provela cijeli dan na poslu surfajući internetom i čitajući vaše članke u pokušaju da saznam tko je ta osoba koja je tako bezosjećajno prošetala mojim vrtom i pogazila sve ono što sam sadila cijeli život.

I tek sad sam ostala zbunjena, ne činite se šarlatanom kao većina onih sa 060 telefona (ja sam i došla po malo zabave i opuštanja kad sam došla k Vama), a opet ste tako beskrupulozno porušili moje dugogodišnje bedeme, zašto Irida?

Da sam znala kako je Kotač moćan ne bih došla (ili možda ipak bih iz znatiželje?), skidano je komad po komad odjeće sa mene dok nisam ostala gola, sva u nevjerici i strahu jer više nije bilo onih mojih sigurnih zidina koje sam tako zdušno gradila cijeli život, a vi ste ih razrušili u par minuta.

Savjetovali ste mi da oprostim svojim mučiteljima jer za sve uvijek treba dvoje, a poanta oslobađanja je u opraštanju. Slažem se da je moja krivica u tome što sam dopustila da me se terorizira, no u tom slučaju mogu samo prihvatiti savjet „uzmi pištolj i ubi ga" i to bi mi možda prije pružilo neko privremeno olakšanje. Ako nekom moram oprostiti onda je to sebi što sam prihvatila toliko godina biti lutka na koncu od onih koje volim - to je nešto što sam naučila kod Vas. I ne dopustiti nikad nikom više da manipulira sa mnom bez obzira koliko velika moja ljubav bila.

Znam iz Vaših blogova da „kao" neutralno vodite svoje klijente da „progledaju"! Ali Vi ste me ostavili nakon toga da preživim sama! Da sam bila spremna na psihoanalizu otišla bi psihijatru koji bi me vodio i dalje od odkrivenja mojih problema, ne bi me ostavio samu, jer da sam mogla sama ne bih izgradila te zidove koji su me štitili sve ove godine od mraka!

A sad:
sjedim sama,
u mraku
i bojim se
kao malo dijete Snježne kraljice
i molim se da zaspim,
prije nego skupim hrabrosti,
kao i toliko noći prije,
da se pozdravim sa onima koje najviše volim
Ako sutra dobijete moj e-mail znači da sam preživila 14575. noć, razmislite o tome kad krenete rušiti tuđe bedeme.
N.N.

Draga N.N.!
Zato i jeste sami, jer ste podigli zidove. Tragedija takvih bedema i jest u tome što postaju naoko siguran zaklon, a zapravo zatvor. Niti tko može k vama, a niti vi možete van. Ja ne povređujem namjerno ljude, ali nažalost, ili nasreću, arhetipska analiza pronalazi stvari koje smo sakrili od svijeta, ali i od sebe samih. Žao mi je što tu ljutnju niste pokazali u toku analize jer bi rad bio konstruktivniji. I nisam ja ništa porušila, vi ste, svjesno izabrali svoje arhetipove, ja sam bila samo vodič i promatrač. Možda bi se trebali zapitati zašto ste od 200-totinjak arhetipova izabrali baš te.

I dalje stojim kod toga da taj proces opraštanja treba dovršiti da bi raskinuli lance koji vam ne daju dalje.Suze jesu dar s Neba, da nemamo sposobnost plača, srce bi nam se skamenilo.No, vaše suze su zasada samo znak depresije (neliječene) i samosažaljenja, a ne suze rasterećenja i iscjeljenja. I da ste psihijatru otišli on za vas ne bi mogao odraditi ono što morate odraditi sami (a trajalo bi puno duže da on dođe do nekih stvari koje su vrlo brzo iskrsnule na kotaču), eventualno bi vam mogao ordinirati antidepresive, kao pomoćne štakice dok ne isteturate iz mraka, što ja ne mogu. Uostalom, to bih i savjetovala ako mislite da ne možete sami. Jasno mi je da me sada „mrzite“, ali samo sam otvorila ranu da iscuri gnoj, da ne „umrete“ od sepse. Nema bezbolnih operacija, a vi ste ionako predugo „pod anestezijom“.

Ako idete "liječniku" znači da već imate problem, nije liječnik izmislio vaš problem. Ako vam je tako lakše, smatrajte me zlom vješticom, iako ja to nisam. Svakako me veseli da ste se „probudili“ iako vam se ne sviđa ono što ste ugledali.

Jako mi je žao što vas boli, ali bol je alarm koji nam spašava život u odsutnim trenucima.Vrijeme je da nešto učinite sami za sebe, a ne da očekujete spas od bilo koga drugoga.Znate na što mislim.

Želim vam uspješnu i dovršenu katarzu!

Irida

11.03..2007.g.

TAKTILNA KOMUNIKACIJA,
TJELESNA INTELIGENCIJA
III DIO (nastavak)



NEVERBALNO IZRAŽAVANJE POTREBA

Neverbalno izražavanje potreba bi trebalo biti jednostavnije od mučenja s traženjem odgovarajućih riječi. Osim hrane, vode, topline i sigurnosti jedna od osnovnih potreba je i potreba za nježnošću i dodirom. Jednako je imaju oba spola, pa ne bi trebalo zazirati od traženja te nježnosti.

Stanite svatko pored svoga partnera. Možete voditi neki neobavezni razgovor. U jednom trenutku samo naslonite glavu na rame svog partnera. To je uvjek čežnjiv poziv na razmjenu nježnosti. Pratite partnerovu reakciju. Povedite njegove/njezine ruke da vas obgrle, iako će njegova/njezina reakcija biti spontani zagrljaj, čim osjeti vašu glavu na ramenu. Takav početak nježnosti uvjek rađa mnoštvo sitnih i dosjetljivih gesta koje tihu ugodu i zadovoljstvo pretvaraju u polagano buđenje strasti i spolne potrebe. Ako ste na prikladnom mjestu dopustit ćete da se stvari prirodno dovedu do vrhunca. No ponekad je dovoljan samo taj zagrljaj i osjećaj privrženosti koji on budi. Zasada ostanite na zagrljaju.
Zamijenite uloge. Ponovite 5 puta.

Slijedi: SKRIVENE ŽELJE

Dragi moji, preuzela sam jedan projekt pa ću u slijedećim danima (dok ga ne dovršim) biti prilično zauzeta i neću baš biti redovita na blogu. Objavit ću još preostale nastavke „taktilne komunikacije“, vodit ću do kraja tarot (utorkom), a ostalo koliko i kad stignem. I vas ću čitati koliko stignem, pa ne zamjerite ako ne budem redovita. Sve vas volim! Vaša Irida

09.03.2007.g.

ATROSEKSOLOGIJA BIKA



SEKSUALNA SLAGANJA I PROBLEMI

Iako veliki ljubavnik, Bik zna biti jako konzervativan, pa se događa da mu današnji tzv. „slobodni seks“ ide na živce. Njemu su takva shvaćanja neprihvatljiva iako i među Bikovima i perverznih tipova što ovisi o mnogo čimbenika. Ovo se više odnosi na starije Bikove koji su stalno razapeti između seksa i morala., a tu je i dilema između mogućnosti kratkih avantura i iskonske privrženosti bračnoj zajednici.

Žene Bikovi žele doći svome mužu „netaknute“, ali im nove ideje opet „kvare račune“, jer je očito da u predbračnim ljubavima ima puno ljepote i uživanja kolikogod su ovo velike muke za konvencionalne Bikove, oni su sposobni solidnim rasuđivanjem donijeti odluku i isplivati iz dileme, a da se kasnije ne kaju. Bikovi su ustrajni ljubavnici, još ako nađu odgovarajućeg partnera, mogu biti vrlo strastveni, a takva je seksualna zajednica nešto najljepše. U ljubavnoj tehnici nisu jako maštoviti, ali su emotivni, nježni i vrlo iskreni kada vole. Neki od njih znaju ići „s neba pa u rebra“ što stvara nelagodu i skida veo tajanstvenosti i šarma sa seksualnog čina, iako je većina Bikova klasična i divna u ljubavi. No, neki od njih su skloni seksologiji pa istražuju razne tehnike kroz literaturu, unoseći u ljubavne tehnike raznovrsnost i novotarije.

Začudo, među Bikovima ima dosta impotentnih muškaraca i frigidnih žena, najćešće „psihičkie pozadfine“, vjerojatno zbog već poznate dvojnosti između želje i morala. Ponekad se Bik ulijeni, previše se prepuštajući uživanju u materijalnom bogatstvu.

Muškarac žene Bikice mora biti jak, ambiciozan, dominantan, prodoran, jer samo uz takvog muškarca ona postaje ženstvenija i sigurnija u sebe. Ako je „mlakonja“, ona brzo gubi volju za seks. Drugi čimbenik i uzrok za impotenciju i frigidnost je ako Bik ne posjeduje stopostono svog partnera. Najbolji lijek za Bikove je; manje ljubomore, više samopouzdanja i seksa, a mogu biti sigurni da će naći potpuni seksualni sklad ako izaberu partnere u znakovima Riba, Raka, Djevice i Jraca koji se astrološki s njima veoma slažu, a s ostalim znakovima su disharmonični.

Jarac, kardinalni zemljani znak, glavni autoritet, očinska figura Zodijaka. Žene su privržene Jarcima, pa su s njima rijetko frigidne.

Djevica je promjenjivi zemljani znak i ideal ženstvenosti, a izvanredan je partner Bikovima. Ona voli služiti svom partneru, a Bik i voli dominirati. Vrlo sposobna i organizirana, obično se dobro uklapa s isto tako metodičnim Bikovima. Uz to su oba partnera konzervativni u seksu, što je još jedan plus ovoj zajednici.

Vodeni znakovi: Riba, Rak i Škorpion daju drugačiju dimenziju erotskom životu Bika. Rak, vodeći vodeni znak stimulira osjećajnost i putenost Bika. On je romantičan, uzbudljiv, plašljiv i nježan, umjetnički nadaren, pa daje Bikovima priliku da odahnu i prepuste se seksualnim impulsima. Rak također kao i Bik voli obiteljski život, kao i gurmanstvo, pa stvaraju izvanredno skladnu zajednicu.

Maštovite, svestrane i originalne Ribe pružaju Bikovima raznovrsna seksualna uživanja, iako i one često vole klasične pozicije, platonsku i duhovnu ljubav i privrženost. Iako su vrlo nestalne, obzirom na svoju kreativnu i romantičnu prirodu, muški Bikovi vole žene Ribe, jer su one osjećajne i rado se potčinjavaju. I obrnuto žene Bikovi vole muške Ribe zbog romantičnosti, donžuanstva i ljubavi prema umjetnosti, ali te veze često nisu baš trajne, jer muškarci Ribe sve shvaćaju kao „lako ćemo“, prilično su neodgovorni, promjenjivi i nesigurni.

Strastveni Škorpioni također su dobri partneri Bikovima, pod uvjetom da i jedni i drugi prikoče pretjeranu ljubomoru i posesivnost.

Vatreni i zračni znakovi se Bikovima ne preporučuju.

SLAGANJA:
BIK –Bik: ne previše zajedno, ali odgovaraju jedno drugom
BIK – Blizanci: zajednički život
BIK – Rak: savršeno sretni
BIK – Lav: sukob karaktera
BIK – Djevica: zajedno sretni
BIK – Vaga: nikako zajedno
BIK – Škorpion: obostrano razumijevanje
BIK – Strijelac: različiti interesi
BIK – Jarac: izvanredna kombinacija
BIK – Vodenjak: sukob oko imovine
BIK – Ribe: plodna zajednica
BIK – Ovan: loša kombinacija

08.03.2007.g.

PRIRUČNIK ZA STUDENTE (PRAKTIKUM)

3. Lekcija

Ne razumijem ništa od onoga što vidim u ovoj sobi (na ovoj ulici, s ovog prozora, na ovom mjestu).

1. Ovu ideju primijeni kao i one prethodne, bez bilo kakvog razlikovanja. Što god vidio, postaje pravi predmet za primjenu ideje. Ne dovodi u pitanje pogodnost bilo čega za primjenu ideje. Ovo nisu vježbe prosuđivanja. Z njih je sve pogodno, samo ako ga vidiš. Neke od stvari koje vidiš mogu za tebe imati značenje nabijeno osjećajima. Pokušaj te osjećaje odložiti u stranu i ovim se stvarima služiti kao i svim ostalim.

2. Smisao ovih vježbi jest očistiti vlastiti um svih veza iz prošlosti, kako bi ih vidio točno onakvim kakve ti se sada javljaju i shvatiti kako ih zaista malo razumiješ. Zato je bitno da očuvaš savršeno otvoren um, kog ne ometaju prosudbe, pri izabiranju stvari na koje primjenjuješ dnevnu ideju. Za ovu svrhu, jedna je stvar slična drugoj, jednako prikladna i zato jednako korisna.

Danas je 8 mart, međunarodni Dan žena...Većina vas zna moj stav o takvim danima i izmišljenim blagdanima, bilo da se radi o Danu planete Zemlje, Danu bijelih supova, Danu prijateljstva ili nečeg sličnog. Kad nešto (ili netko ) dobije svoj dan, već odavno mu se crno piše.....velik broj nas je nekada, dok se to slavilo javno izvikivao da se ne može za jedan dan u godini ispraviti sve ono što tlači ženu. a eskalacija nasilja nad ženama i učestala ubojstva žena kao vrhunac nasilja su to potvrdila. Roza Luxemburg je je znala za što se bori, ali nije znala da će "socijaližene" sve utopiti u jeftinim pijankama i taj jedan jedini dan....zadnjih godina se taj dan prešućuje, možda je nasilje nad ženama i za to eskaliralo...kakogod (to je za psihološke i sociološke analize) mene zanima hoćemo li i danas šutjeti o tom danu, jednostavno ga ignorirati kao u ovoj vježbi....ili ćemo umjesto čestitke, svakoj tlačenoj ženi poručiti: PROGOVORI!

07.03.2007.g.

(Iako su u ovom pojmovniku korišteni podaci koje je sakupio i izabrao Pierre Riffard, ne poštivam uvjek i do kraja izvornik............)


ESHATOLOGIJA
Eshatologija dolazi od grčkog (dvije riječi) i znači najkrajnji, posljednji te govor, riječ..
Eshatologija je izricanje krajnjih svrha pod čime s jedne strane valja podrazu,ijevati uzvišene svrhe (ciljeve), a s druge, krajnje svrhe (svršetke), prvenstveno svijeta i čovječanstva. Često se pojavljuje u obliku mita, nasuprot mitu kao kozmogonija ili u vidu obreda, te usporedno obredu , kao inicijacijska smrt.
Eshatologija zahvaća u tri razine:
- KOZMIČKA ESHATOLOGIJA: Krajnja svrha prirode ili Zemlje, svijeta, svemira. Kozmička eshatologija poriče vječnost svijeta i zauzvrat nudi različite, bilo cikličke, bilo limene verzije….
- KOLEKTIVNA ESHATOLOGIJA: krajnja svrha zajednice, etnije, naroda, crkve, čovječanstva….
- INDIVIDUALNA ESHATOLOGIJA (ili moralna): Krajnje svrhe pojedinca poslije smrti. Individualna eshatologija počiva na vjerovanju u zagrobni život.
U Kabali nalazimo razmatranje o prvospomenutoj razini (povratak u Jedno), o drugoj (sudbina zajednice Izraela), te trećoj (gilgul, tj. Transmigracija; ili gehenna, tj. Pakao ili spasenje).
Opreka eshatologiji bi bile: antropogonija, kozmogonija, teogonija…

ESHROLOGIJA
Eshrologij dolazi iz grčkog i znači sramotan, gadan ili gadno govorenje.
Skaredni (pogrdni) jezik upotrebljavan s inicijacijskim ciljem, npr. U svrhu kletve ili za postizanje dionizijske egzaltacije ili katarze
Jamblih kaže: „Tijekom obreda, gledanjem i slušanjem skaradnosti oslobađamo se zala što bi nam ih one prouzročile da ih zaista i činimo“(Misterije Egipta).
Istu pojavu nalazimo na „primitivnoj“ razini društvenosti, a očituje se u „općenju za šalu“, tj. U dopuštanju prisnosti prema rođaku koji se tome ne opire. U grčkim Misterijama poznati su „gefirizmi“ (šale mosta) što su ih posvećenici razmjenjivali na putu za Eleuzinu.. U primitivnim društvima slične su inicijacijske pogrde vrlo česte ( R.H. Nassau, Feischism in West Afrca, 1904, London, str.254).

ESO.
Ovo također stiže iz grčkog i može značiti unutra, iznutra, unutrašnji ili isključivanje.
Od iste osnove su izvedene riječi:
- EZOTRIČAN, EZOTERIČNO, EZOTERIZIRATI (se), EZOTERIZAM, EZOTERIST…
- PREDEZOTERIZAM, PSEUDOEZOTERIZAM ili kovanice koje i ovdje upotrebljavamo.
- EZOTEROGRAFIJA, EZOTEROLOGIJA, EZOTEROZOFIJA
- EZOTERUMEN (kao „teologumen“, Plutarh, Moralia); „filozofem“ (Aristotel) i „astrologumen“ (W. Gundel, 1966.g, riječ kojom se označuje ezoterična općost, ideja ili radnja zajednička svim posvećenicima).
- EZOTEREM (kao „mitem“Cl. Levi.Straussa) sa značenjem najmanje jedinice koja posjeduje ezoteričnu vrijednost….
- EZOMINERALOGIJA, EZOPOLITIKA, sa značenjem sustava mitskih ili pozitivnih, obrednih ili operacijskih spozbaja o mineralima, odnosno politici u ezoterizmu. Postoje odgovarajuće terminološke konstrukcije i u drugim jezicima. Npr. Nei u kineskom znači „unutrašnji, nutarnji“ i nalazi se u izrazu nei tan, što znači „ezoterična alkemija“, „yoginska alkemija“, „spiritualna alkemija“ (J. Needham, Science and civilisation in China, Cambridge) ili nei p'ien, „okultna znanost“…

ESOTERICA (množina, imenica srednjeg roda)
Ovo je grčka riječ transkribirana u latinski.
O esoterica govorimo isto kao što govorimo o bacchica (Dionizijstvo), orphica (Orfizam), magica (magija), hermetica (Hermetizam) i sl.
Riječ je ili o ezoteričnim istraživanjima ili o ezoteričnim djelima, najčešće je posrijedi ezoterična građa – teme, ideje, praksa, postupci, imena, likovi, pripovjesti, slike, predodžbe, simboli, motivi….
Sama riječ (grčka imenica u množini) u pridjevnoj upotrebi potječe od Klementa Aleksandrijskog (Stromata, 208 g.) gdje govori o Aristotelu (vjerovao je da je Aristotel bio posvećenik).
„Distinkcija između esoterika (grč.) i exoterika (grč) odgovara fundamentalnoj različitosti prirode i važnosti tema o kojima je rijeć“ (J. Tricot, Aristote, la Metaphisique, drugo izdanje 1953.g.).

06.03.2007.g.

Dvojka novčića (diskova)
Karta slabosti i snage, treba uravnotežiti očekivanja i mogućnosti, možda prihvatiti ono što se nudi (bolje vrabac u ruci nego golub na grani), možda uću u obećavajuće partnerstvo. Nervna nestabilnost

Obrnuto; uspjesi kratkog vijeka

NOVČIĆI: novac i status (posao i intersne sfere)
Dvojke –suradnja i odnosi s partnerom; početak i kraj.....

Dragi moji, ne znam da li se sjećate moje pjesme „Balada o kruhu“ od prije nekog vremena? Danas sam naišla na nešto što me protreslo i vratilo mi tu pjesmu u hipu.Na svom putu do tramvaja prolazim pored Caritasa.Danas sam išla s prijateljicom i skoro nagazila na tri vrećice pravih finih talijanskih makarona s jajima, nehajno odloženih kraj ćoška Caritasove zgrade. Prijateljica je htjela da to odnesemo u Caritasov ured, no ja sam otišla po njihovo osoblje, pokupili su to s poda, raspravljajući međusobno i tko je mogući nezahvalnik koji je to bacio i kako će ubuduće postupati prema njemu. Ispalo je da je to osoba koja ima 12 gladnih usta doma. Definitivno je nejasno zašto je osoba tako nešto učinila. Možda je očekivala novac ili nešto drugo, no to svejedno ne opravdava taj čin. Morala sam vam ovo ispričati, baš nekako koincidira sa ovom današnjom kartom..

05.03.20007.g.

STOICI I EPIKUREJCI

Nauk stoika i epikurejaca duboko je obilježen nemiješanjem u svjetovne stvari. Za stoike univerzalna ravnodušnost, a za epikurejce posvemašnja ataraksija (stanje bez strasti, duševni mir – ideal mudraca; možda stanje najbliže istočnjačkoj nirvani, ali značenje nije isto), sredstva su i određenje postojanja; to su uvjeti otkupljenja koje želi pala duša.

Plotin naučava oslobođenje svake privrženosti Zemlji. On je mistik parexcellence. Njegova jedinstvena iskustva procesa neuvjetovanosti i obestjelovljenja jesu nostalgija krive duše koja teži jednostavnosti svoga prvotnog reda. Njezin čistilišni uspon jest disciplina svetosti. Mjesto predodređeno duši jest mjesto nadkozmičkog, u koje ona ulazi oslobođena od svakog kozmičkog elementa što su joj ga dosudili vrijeme i prostor. Plotinov put je negacija. Kao putove oslobođenja iz ljudske složenosti on predlaže putove muzičara (kojeg su uputile Muze), ljubavnika i filozofa, tj. Lijepo, Dobro i Istinito, temeljne kategorije grčke teorije kozmosa. Plotina slijedi cijeli niz značajnih imena: Porfirije, Jamblih, Proklo, i drugi.

U temelju svog mističkog ozbiljenja u grčkom kontekstu nalazi se dvostruko iskustvo; najprije sigurnost u bitnom srodstvu duše s božanstvom, a zatim svijest o padu koji pritišće dušu i drži je udaljenom od njezina porijekla. Cijeli proces oslobađanja, kružni tokovi, seljenje, lutanje, očišćenje i konačan povratak proistječu iz tih dvaju glavnih pojmova.

Slijedi: MISTERIJE I INICIJACIJSKI SISTEM

04.03.2007.g.

TAKTILNA KOMUNIKACIJA
Tjelesna inteligencija



III DIO
Neki od mogućih odgovora na pitanje:
Zašto su emocionalne veze u krizi?
Ponavljanje Sedam koraka
I
Neke dodatne vježbe
Otkrivanje blokada:

- Moja očekivanja. Razgovarajte o tome. Ako ste sramežljivi i nemožete o tome razgovarati, samo to osvijestite. Jednostavno osvijestite što zapravo želite i sami to učinite partneru. Pitajte ga je li mu to ugodno. Otkrijte svom partneru svoje najosjetljivije mjesto. Ako ne možete o tome govoriti, odvedite ga nježno rukom na to mjesto.

- Tvoja očekivanja. Ako ne znate partnerova očekivanja, ako on/ona o tome ne može govoriti, nježno ih istražite. Utvrdite granice prihvatljivog, granice do kojih ste u ovoj fazi spremni ići. Kad postignete promjenu u frekvenciji vaših vibracija te granice će same od sebe nestati.

- Zajedno razvijajte somatsku svjesnost i samoregulaciju.

Zbog razlika u potrebama i očekivanjima, te zbog prešućenih inhibicija, predrasuda i kočnica odnos se pretvara u igranje uloga, lišen svake spontanosti i radosti. Emocionalno udaljavanje je neminovno. Problemi se gomilaju, počinju međusobne optužbe, prevare i šaranja, jer se problemi nastoje riješiti na bilo koji način, a najčešće na razno-razne neprikladne načine. Prepoznavanje obrasca drame koju igra naš ego, a plaća naše tijelo, je prvi korak u uklanjanju problema. Proradit ćemo neke od najčešćih obrazaca.

Nedostupnost: Partner/ica želi sex, a vi mu izmičete s kojekakvim izgovorima; pusti me, boli me glava, nisam raspoložen/na, umoran/na sam itd. Forsiranje vas još više udaljava.Savjet partneru koji je uvijeno ili neuvijeno odbijen. Ne zatvarajte se u svoju povrijeđenost. To je upravo učinio vaš partner/ica. Odbio/la vas je zbog neke sitne (ili krupne, svejedno) povrijeđenosti koju ste mu/joj priredili a da toga niste ni svjesni. Pošto je vaš odnos zapeo u podrazumijevanju, on/ona misli da ste je/ga namjerno povrijedili, da je to očito i da ste vi toga svjesni. Ne želi o tome ni govoriti, ali se zatvara u nedostupnost i kažnjava vas uskraćivanjem sebe. Tim nemuštim govorom vam saopćava da vam se ne isplati povrjeđivati je /ga.Što učiniti da to ne postane praksa i ne počne potkopavati vezu? Dakle, nedostupnost je sagrađena od eksplozivnih materijala; srdžbe, gnjeva, ljutnje, povrijeđenosti, razočarenja, svih mogućih iznevjerenih očekivanja i uvjek je govor ega i to povrijeđenog ega. Povrijeđenost i nedostupnost su zaglavljenost u nekom prošlom događaju kojeg se osoba koju kažnjavamo obično i ne sjeća. Nedostupnost je najveći žderač i tjelesne i psihičke energije. Kad se zatvorimo u šutnju i nedostupnost (pasivni otpor) čekajući da partner/ica pogodi zašto se zapravo ljutimo, doslovno bacamo svoju energiju. Odnos podrivaju neizgovorene želje, nedefinirana očekivanja i jako mnogo podrazumijevanja. Nedostupnost se ne može liječiti sexom. Prvo je treba ukloniti.

Stanite svom partneru iza leđa. Krenite s nježnom masažom od zatiljka prema ramenima i lopaticama. Možete verbalno popratiti svoje geste i ne morate. Možete reći, da rastjerujete tu tugu, brige i taj stvrdnuti jad nakupljen u vratnim mišićima. Nemojte inzistirati na spolnom odnosu, ali često će vam se dogoditi da ti potpuno aseksualni dodiri sruše zidove nedostupnosti odvedu vas u zajedničku ekstazu. Ovo je moćna vježba i koristite je u svim konfliktnim situacijama. Poniženje svakom čovjeku povija prvo vrat. Saginjemo glavu i krijemo oči, da drugi ne bi vidjeli povrijeđenost i poniženje u njima. Pogledajte oko sebe koliko ljudi pognute glave korača kroz život. Zato je nježna masaža tog područja najbolji lijek za popravljanjae svakog odnosa i otvaranje kruga ozdravljenja.

Nedostatnost: Sad smo na terenu samonametnutih kočnica koje se sastoje od nesigurnosti, strahova (što će misliti o meni?), kompleksa manje vrijednosti (obično vezan za fizički izgled i mišljenje o sebi), stida, emocionalnog otpora, nepovjerenja i td.
Ako smo zaglavljeni u ovakvim blokadama. Intezivno raditi prvi i drugi korak. I sami i s partnerom, a treći najbolje s partnerom.

Kontrola i nadzor: Kontroli i nadzoru pribjegavaju oni partneri koji imaju problema s prepuštanjem. Zaglavljeni u ovoj blokadi, šaljemo poruku: «Nitko se nikada nije brinuo za mene. Ne vjerujem nikome. Ne znam tražiti i primiti pomoć».
Otpuštanje kontrole je jedini lijek. Ako ste kontrolor, stanite ispred svog partnera/ice na rastojanju od dvije stope. Zatvorite oči. Dišite. Polako se oslanjajte na pete, naginjući gornji dio tijela unatrag. Padajte bez straha, partner će vas prihvatiti. Ponovite vježbu 5 puta. Zamijenite uloge. Otresite cijelo tijelo.

Projekcije i distanca: Projekcije su naša zamišljanja bez uporišta u stvarnosti i uvjek nas navode u početku na distancu, a kasnije na ignoriranje i potpuno emocionalno i tjelesno udaljavanje. U pravilu se temelje na izjavama ti si takav/takva, dakle na optužbama. Postupci suprotne strane se krivo tumače i nesporazumi se gomilaju. Ako već ne možete pitati; «šta je pisac htio reći» u pojedinim situacijama koje ne razumijete ili vam se čine čudne primijenite jednostavnu vježbu:
Dok balansirate na rubu svađe udahnite duboko i zagrlite partnera/icu. Zagrljaj je najbolji i najosjetljiviji instrument za provjeru vaših mentalnih tlapnji. Dakle, u situaciji borba ili zagrljaj, izaberite zagrljaj. Tijelo ne laže, um je sklon iskrivljenjima. Pošto ste do sada izvježbali osluškivanje tjelesne inteligencije, kroz zagrljaj ćete osjetiti jesu li vaše tlapnje utemeljene ili su samo vaše projekcije.

Arogancija i provokacija: Odašiljanje poruke: «Nikome nije stalo. E, nije ni meni. Baš da vidim koliko ćeš izdržati».

Dugo vježbanje prva dva koraka, uz vježbu otpuštanja kontrole tj. vježbu prepuštanja.

Rezerviranost: U ovom stavu šaljemo mučeničku poruku jadnika/ice, zapravo samo nijemo tražimo više truda i pažnje.: «Umoran/na sam. Toliko radim a nitko to ne primjećuje».
Partner treba primjenjivati drugi korak. Pokažite partneru da to vidite i cijenite. Recite to dodirom. Izgradit ćete odnos sa posve drugačijom perspektivom. Ako vam se partner bavi intelektualnim radom, počnite vježbu od glave, ako radi rukama, fokusirajte se na njegove ruke i onda krenite dalje.

Zablude o tjelesnosti i duhovnosti: Ove zablude mogu biti velike blokade na spolnom području. Osjećaj prljavosti, zabranjenog i grijeha mogu paralizirati tjelesne osjete i dovesti do frigidnosti i impotencije, a i do raznih drugih poremećaja i devijacija. Izreka: »U zdravom tijelu, zdrav duh» nije fraza.

Tijelo i duh nisu u suprotnosti i konfliktu, nego dvije snage na istom poslu.
U zadovoljnom tijelu i duša je ushićena.

Danas je prisutna tendencija da se svi problemi pokušavaju riješiti nekom od duhovnih tehnika. Ako niste izabrali celibat onda trebate zadovoljavati i tjelesne i duhovne potrebe s istom pomnošću i trudom. Sustavno vježbati prva dva koraka. Uključiti i meditaciju radi smirivanja i pročišćavanja uma. Duhovne probleme rješavajte duhovnim tehnikama i duhovno-sakralnim obredima, tjelesne probleme kroz vježbanje taktilne komunikacije.

Ovo su samo neki tipovi zaglavljivanja u samoobmanama i blokadama. Varijacija je puno i kod svake osobe mogu biti drugačije. Kod posebnih slučajeva može se napraviti individualni program vježbi.

Slijedi: Neverbalno izražavanje potreba

02.03.2007.g.

ATROSEKSOLOGIJA BIKA



ŽENA BIK

Žena Bik je sklona ranoj udaji , naročito ako naiđe na „pravog“, e obda joj se srvarno žuri. Uglavnom je vjerna i odana muškarcu kojeg voli, a i inače je iskrena i vrlo poštena.Toliko vjeruje svom izabranom muškarcu da od njega napravi pravog vođu svog života. Ona na taj način pokazuje svoju odanost, a i nije baš jako poduzetna, ali je vrlo ustrajna i uporna, često će primiti i tuđi savjet, unatoč priličnoj svojeglavosti i tvrdoglavosti.

Teži mirnom životu i u vezi (ili braku) joj je najvažnije uzajamno razumijevanje. Na taj način se štiti od razočarenja i iznenadnih promjena.Ako ne uspije oko sebe stvoriti atmosferu smirenosti i vedrine, postaje duboko nesretna.U sigurnoj i zaštićenoj situaciji postaje sjajan organizator, a kako je i smjerna i vrijedna, svoj obiteljski život uređuje na savršen način..

Žena Bik je ozbiljna i popriličan optimist, stabilna je i realna i uvjek zna šta hoće. Ponekad djeluje bezazleno, nezainteresirano, ali u njoj se krije ljubavnica upućena u skoro sve tajne seksa i erotskih igrarija. Da nije onog čestog pitanja „tko ju je tome naučio?“ – koje obično postavlja ljubomorni muškarac, i to nakon doživljene vrhunske ekstaze, ovoj bi ženi gotovo bez konkurencije dobiti titulu najstrastvenije i najverziranije ljubavnice Zodijaka. Ovako, ona je ipak prisiljena na suzdržavanje.

Slijedi: SEKSUALNA SLAGANJA I PROBLEMI KOD BIKA