Pregled posta

KUPANJE U KAPUTU (nastavak)

22.03.2007.

INDOLENCIJA



Klikom se ovaj okvirić uvećava pa možete vidjeti šta piše na njemu....

Krećem evo na drugo slovo akronima sablasti koja se nadvila nad civilizacijom.

I je prije svega veznik i uvjek sugerira nastavak iza nekog početka. Zaraza je krenula, a mi ćemo svojim ponašanjem ispisati taj nastavak. I za ovo slovo sam nasumično odabrala jedan set riječi koji nije sveobuhvatan, ali će biti dostatan za analizu. Moj izbor su: Indolencija, ignoriranje, iživljavanje, inercija, involucija, iluzija, imitacija, improvizacija, instant, impotencija, indukcija, inženjering, invazija, inkubacija, izgled, imperativ, imati, izbor, izazov, iskušenje, izolacija, inteligencija, inklinacija, iritacija, identitet, idiotizam, identifikacija, ideal, individualizam, informacija, infantilnost ,inferiornost, infekcija, inkulpacija, instinkt, intenzivan, intoksikacija, intuicija, inicijativa, intervencija, igra, izigravanje, iluminacija, ispravnost, iščašenost, iskrivljenje, iskon.

Indolencija je svojevrsna ravnodušnost spram svega što nismo mi i što ne služi nama. Ako smo sami sebi svrha, ako ignoriramo sve živo i neživo oko sebe, onda je iživljavanje svake vrste , sa svim, svačim i svakim konačna demonstracija naše arogancije i bahatosti, naše umišljenosti da imamo pravo i moć gospodara svijeta. Naravno da i u našem vremenu ima osjetljivih duša koje se ne slažu sa tim preovladavajućim stavom, ali njihova pobuna je tako slabašna, brzo sahne i oni se inertno prepuštaju općem trendu koji ruši i gazi sve pred sobom i zatiresvaki smisao. U grmljavini osobne moći, nismo ni primijetili da je evoluciju smijenila involucija.

Zavedeni vlastitim iluzijama, još uvjek umišljamo da idemo stazom razvoja i napretka. To što nam je život sve češće imitacija života, to što radije oponašamo druge, makar i pukim improvizacijama nego da stvorimo nešto osobno svoje po cijenu da se to svidi samo nama i nikom drugom, to nam ništa ne govori. Svaka naša želja je nezadrživa i neodgodiva, imperativ iznad svega ostalog, a instant proizvodi je trebaju što brže zadovoljiti. Između biti i imati moderni čovjek je izabrao imati po svaku cijenu. Imati više dobara, više partnera više svega, zaboravljajući da je biti starije i uvjet da bi uopće mogao imati.

U trci za imanjem zaboravlja biti, a za biti je potrebno tako malo i uvjek donosi radost i lakoću, a imati uvjek sa sobom nosi napor, brigu i frustraciju. Imamo mnogo toga i svakim danom sve više Kako se množe naše želje tako raste i naše imanje, ali i apetiti, jer želja želju rađa, a sve ih treba zadovoljiti. Iz tog besprizornog udovoljavanja svakoj želji i tlapnji izrasta mentalna, tjelesna i duhovna impotencija, (i svojevrsna retardacija) pa nas tako neumjerenost u užitku dovodi do nemoći da uživamo u ičem, pa i u životu samom.

Stare tradicije su znale da je suzdržavanje izvor užitku. Ono ga omogućava i pojačava, ali mi smo usmjereni (inducirani) da trošimo što više i što brže. Inženjeri svijeta ne miruju. Svakodnevno nas zasipa invazija reklamnih poruka. Ako i ne reagiramo odmah, prije ili kasnije hoćemo. Ti sijači želja i potreba znaju da je potrebno da prođe neko vrijeme inkubacije, da se te želje zakorjene u nama. Znaju oni da već sutra nećemo moći i znati živjeti bez onog što nam danas nude iako do jučer nismo znali ni da to postoji. Tako nam kroz medije propisuju izgled koji mora biti po točno određenim proporcijama, sa stilom i trendi, pa što košta da košta.

Kult tijela podiže svakodnevno nove hramove, vježbaonice i vježbališta, a nove tehnike oblikovanja tijela trebaju nadopuniti manjkavosti starih već prokušanih metoda. O, to naše sveto tijelo, čini nas tako nesretnim ako nismo po propisanim standardima, no tu je i sva sila dijeta (prisilno izgladnjavanje) koje će pripomoći, a to što je dijeta prvi korak do anoreksije i bulimije niko ne shvaća kao alarm. Moramo dosegnuti zadane standarde, moramo se svidjeti, uklopiti, inače ćemo biti isključeni iz lanca užitka. To je jedini izazov na koji odgovaramo, a izazov da se odupremo općoj plimi ne dolazi u obzir. Već od malih nogu smo inficirani potrošačkim sindromom, iskušenja oko nas su prevelika. Ako budemo drugačiji, ako postupamo drugačije bit ćemo nemilosrdno gurnuti u izolaciju, odbacivanje, a užasa samoće i osamljnosti se bojimo k'o kuge.

Pitam se što se desilo s ljudskom inteligencijom, onim njegovim svjesnim dijelom na koji je tako ponosan. Nikada se kao u našem vremenu nije toliko govorilo, raspravljalo i pisalo o inteligneciji. Prvo je bila Racionalna inteligencija (IQ), to je ona vrsta inteligencije koja nas je izdvojila iz životinjskog svijeta kao razumna bića, što je definirao još Aristotel. Prije nekoliko godina Danijel Goleman je napisao Emocionalnu inteligenciju (EQ) i ona je u kratkom vremenu preplavila svijet. Poruka je da bez Emocionalne ne koristimo dobro i potpuno ni Racionalnu inteligenciju.

Mislim da je važno pripomenuti da Emocionalnu inteligenciju posjeduju i životinje, a istraživanja Clevea Backstera sa biljkama, nam otkrivaju da i biljke osjećaju i reagiraju, dakle pokazuju neku vrstu emocionalne inteligencije.

Na tragu dokaza s područja psihologije, neurologije,antropologije i kvantnih znanosti: Danah Zohar i Ian Marshall su na početku trećeg milenija napisali Duhovnu inteligenciju (SQ) koju su nazvali još i suštinska inteligencija, jer je ona «majka» i izvor svih ostalih inteligencija i svojstvena je isključivo ljudima. Ako je tako, a jest, što se dogodilo? Je li ona privremeno paralizirana kad on (čovjek) bez obzira na porijeklo, stupanj obrazovanja, imovno stanje i sve druge atribute sve više inklinira ka negativnim sklonostima koje mu dodatno umrtvljuju već ionako otvrdlo srce. Ili se čovjek dobrovoljno i svjesno odrekao svog duhovnog porijekla? Iako smo inteligenciju precijenili preko svake mjere i pridodali joj razno-razne atribute, pa tako uz ove tri osnovne imamo;poslovnu, uspješnu, kreativnu, praktičnu, koordiniranu, logičku, znanstvenu, kritičku, lukavu, uvjetnu i umjetnu, te seksualnu inteliganciju, čovjek našeg vremena je u stanju trajne iritacije, trajne prenadraženosti.

Mi se ne znamo nositi sa ekspanzivnim i skokovitim promjenama našeg vremena. Ponuda je veća od moći naše apsorpcije. Sve te novosti modernog svijeta čine neviđeni atak na sva naša čula, nespremni i neopremljeni za obranu i selekciju, podliježemo svemu što nam se nameće. Nesretni smo ako si uskratimo sva ta čuda oko nas, a nezadovoljni konačnim učinkom ako si ih dopustimo, to stvara trajnu konfuziju i dezorijentiranost, a napetost raste i raste. Medicina je za to stanje smislila sindrom i nazvala ga stres.

Stres je akutno stanje koje nastaje stalnim nakupljanjem pojedinačnih frustracija. Kad se skupi kritična masa tih frustracija mi tada postajemo medicinski problem. Svejedno koja uža specijalnost medicinske struke nas uzme pod svoje ne može baš mnogo napraviti, ako ne dopre do uzroka, jer je stres posljedica psiho-mentalnih zagađenja, a ona se trebaju sanirati sredstvima duhovne higijene. Duhovna higijena izvire iz naših duhovnih potreba, a duhovna inteligencija bi nas trebala voditi do pravih rješenja pa bi puno rjeđe postajali medicinski problem, jer se medicina uglavnom bavi posljedicama, zbog čega se stalno samo vrtimo u krug. Kad smo pod stresom uglavnom se ponašamo nerazumno, uzimamo bilo što da smanjimo napetost, a to je u krajnjoj sekvenci opet samo tješenje ucviljene duše u pravilu na neprimjeren način.

Pa tako kad spolna frustracija počne rasti mi je svojim postupcima samo pojačavamo. Probajmo nešto novo, uvedimo novog partnera, pa još noviteta, po mogućnosti i partnera, zadovoljena žudnja trenutno možda i otpusti malo te nepodnošljive napetosti, ali mi smo zauvjek osudili sebe na još toga..., još toga..., još..., još..., joššššš. Seksualna inteligencija je zakazala ili je nismo ni razvili. Koliko vrata smo tako neinteligentnim ponašanjem otvorili? Koliko virusa može ući? Nema veze, to je cijena užitka, a užitak je svrha sam sebi.

I vrlina je nagrada sama sebi, ali to je teško, to traži stalni napor. I tako postajemo sve sličniji jedni drugima, kopirajući jedni druge, imitirajući jedni druge, gubimo identitet, onu jedinstvenost svake žive jedinke. Kao da se svatko boji biti drugačiji. Nitko ne želi iskakati, štrčati, svi su povodljivi. Sve što možeš ti, mogu i ja. Krilatica; «dobar i budala su braća» je i one sa savješću natjerala da se pritaje, pa su danas i oni koji još prakticiraju bilo kakvu duhovnu praksu neprepoznatljivi u bilo kojem kulturnom krugu.

O duši i duhovnosti se u svakodnevnom životu ne govori kao da je to sramotna tema. Nemoguće je razlikovati praktičnog vjernika (bilo koje vjeroispovjesti) po njegovom načinu života od ostalih pripadnika populacije. Nema znakova identifikacije, važno je biti što neupadljiviji što je čisti idiotizam. I vjernik i ateist jednako ravnodušno gledaju na urušavanje općeljudske osjetljivosti na zlo svake vrste. Ideali su za budale i fanatike. Zgrabi što možeš! Individualizam je moguć, ali traži i,zrelost i spremnost osobe, da kad se upozna s činjenicama, dobije informaciju, postupi u svjetlu tih činjenica i vlastite savjesti. Međutim većina ljudi je inferiorna i kad dobiju upozorenje, infantilno se junače, s nesuvislim uvjerenjem; «neće mene» i ne odustaju od svog načina života, pa tako infekcija putuje dalje kao slijepi putnik za kojeg ne zna ni prijevoznik.

Inkuba je zloduh, inkubacija materijalizacija tog zloduha, a zloduh grabi svaku priliku da provali u život. Svojim načinom života smo stvorili idealne inkubatore za sve vrste infekcija, a AIDS je samo jedna od posljednjih koja se materijalizirala. Svojom inkulpacijom, neosjetljivošću za grijeh i grešno, raspustili smo instinkte (nagone) i sada nas oni intenzivno teroriziraju. Zatrovani su nam životi lažnim predodžbama o zemaljskoj sreći i svakom mogućem ispunjenju. Potrebna nam je hitna intoksikacija. Na to nam ukazuju posljedice našeg načina života, naša intuicija (savjest), kad bi je htjeli slušati. Nešto moramo mijenjati. Intervencija je nužna, samo trebamo progledati. Trebamo li posebno, neko novo prosvjetljenje (iluminaciju)? Ne, trebamo se samo vratiti naravi i naravnim zakonima koji su od iskona isti i vječni.Sve duhovne tradicije imaju instrumente duhovne higijene. Ne favorizirajući ni jednu na račun drugih, preporuka je da svatko u svom kulturnom krugu, u svojoj duhovnoj tradiciji posegne za tim instrumentima i počne čistiti svoj duhovni prostor.

Prestanimo se igrati kao mala djeca misleći kako nam se ništa ne može dogoditi, kako je to samo igra. Prestanimo izigravati naravne ( Božje) zakone koji su isti od iskona.

Ispravnost je zamijenila moral, i čini se da je prilično neobvezujuća, jer se ona prilagođava modama, pa ono što je jučer bilo nedopustivo, danas je sasvim prihvatljivo. Sve je to prilično iščašeno. Moral je iznad ispravnosti, to je viša prisila u ljudskom biću da ne čini ništa što može naškoditi njemu, drugom biću ili cijeloj zajednici,vrsti ili drugim stvorenjima. Moral je prirodni, božanski zakon kojeg ne možemo prilagođavati potrebama i željama pojedinca, skupine ili pokreta.

Tako je od iskona i zauvjek, ako postupamo protuprirodno moramo spremno prihvatiti i podnijeti i posljedice. Kako sijemo tako ćemo i žeti.


Slijedeće poglavlje: DRSKOST


Post je objavljen 21.03.2007. u 22:13 sati.