Indijanka vegetarijanka
31.05.2012., četvrtak
Kineska poslovica:
|
Bolje je jesti ono što stoji na jednoj nozi (gljive, biljke) od onoga što stoji na dvije noge (perad), što je opet bolje jesti od onoga što stoji na četiri noge (krave, svinje, itd.) |
30.05.2012., srijeda
Michael Morpurgo: 'Put rata'
|
Ili u originalu 'War Horse' prema kojem je Spielberg snimio film koji se prikazuje u kinima. Film nisam vidjela, ali mi se roman sviđa. Inače sam slaba na priče u kojima su životinje glavni likovi, a posebno one u kojima su životinje pripovjedači kao što je u ovom romanu slučaj. Dakle, priča je to o prijateljstvu konja i čovjeka i o ratnom putu tisuća konja. Na kraju, bolesni i neuhranjeni, iako su toliko pomogli čovjeku u ratnim strahotama, većina je konja – prodana mesarima. Srećom, ne i glavni lik ove lijepe priče. Baš me zanima kako je sve to pretočeno u film! |
29.05.2012., utorak
Rasni psi i mješanci
|
Poznam čovjeka koji ima nekoliko parova rasnih pasa, nemojte me pitati kojih jer mi to ne igra neku ulogu... Uglavnom, radi se o pasminama koje su na cijeni i čak i bez papira bez preblema proda jedno štene za nekoliko tisuća kuna. Primjerice, nekog malog čupavog je vozio u Rovinj, pas košta 300 eura, a novi vlasnik plaća i put... Kad to sve čujem, plače mi se jer koliko ima prekrasnih pasa lutalica koje nitko ne želi, skloništa za napuštene životinje su puna... Što je to u ljudima, kakav je to snobizam? I kako uz svu tu krizu, psi 'plemenitog' podrijetla idu kao alva? Meni je to sve skupa narzumljivo i pas mi je pas bez obzira koje rase i podrijetla bio. Tu su i razne kampanje kojima se ljude želi potaknuti da udomljuju pse, a ne kupuju nove, ali ne pomaže. Iz provjerenih izvora znam da se iz naših skloništa voze psi i mačke u Njemačku i ondje se udomljavaju bez nekih većih problema. Dakle, doista nešto ne valja s našim mentalitetom! Uz pse sam rasla i znam da rasa ne igra neku ulogu. Zapravo, uvijek su to bili mješanci i uvijek su vraćali onako kako smo se ponašali prema njima i uvijek su davali samo ljubav i ništa drugo. |
28.05.2012., ponedjeljak
Dobra i loša hrana
|
Znanstvenici sa Sveučilišta Harvard vodili su studiju dvadeset godina u kojoj su pratili 121,000 muškaraca i žena o tome koja hrana i piće najviše potiču na razvoj suvišnih kilograma, a koja pomaže u gubljenju. Na temelju istraživanja naveli su najbolju i najlošiju hranu, evo liste: NAJBOLJA ORAŠASTI PLODOVI I SJEMENKE – najbolji omjer dobrih masnoća i vlakana JOGURT – dobar izvor kalcija i dobrih bakterija za crijeva VOĆE – izvor vitamina i antioksidanata te vode ŽITARICE – pune B vitamina i vlakana POVRĆE – puno vitamina, vlakana, niska kalorijska vrijednost NAJLOŠIJA POMFRI – zbog prženja u puno masnoće kalorični su i puni loših masnoća KRUMPIR – posebno u kombinaciji s maslacem, teškim umacima, vrhnjem i kečapom koji je skriveni izvor šećera ZASLAĐENI SOKOVI - prije svega gazirana pića CRVENO MESO – puno loših masnoća te aditiva i sl. PROCESUIRANO MESO – puno loših masnoća, konzervansa, nitrita, itd. |
24.05.2012., četvrtak
Koliko smo sretni?
|
Kada sam bila dijete često sam viđala divlje životinje i to mi je bilo normalno. Zmije, miševi, srne, fazani, rode, lisice... Ne znam koliko je to normalno današnjoj djeci, ali svoje dijete pokušavam naviknuti na divlje životinje i sretna sam što mi za sada to uspijeva, odnosno sretna sam što ih uopće ima. Ovo je proljeće posebno aktivno. Tako sam vidjela nekoliko zmija, neki dan jedna gmiže preko ceste, dugačka i sjajna, i uopće se ne žuri. Rode često viđam i uživam u njihovoj gracioznosti, a ponekad sretnem i crnu rodu, oduševljava me boja njezinog kljuna i nogu. Čaplja je normalna pojava. Lisice u jesen također. Labudovi u rano proljeće. Neki dan sam srela i kunu, nosila je nešto u ustima, stala na prozoru stare, napuštene zgrade, pogledala me i šmugnula unutra. Fazan se stalno oglašava i kao 'dobar dan' mi je. Srne također povremeno sretnem, ali su plahe i pobjegnu. Vjeverice su normalna pojava po drveću na nasipu, a također i ptice raznih vrsta. Neki dan sam se uspjela približiti djetliću koji je sletio nisko na drvo, svega na metar – dva. Po Kupi ribe iskaču i patke plivaju. Ima čak i nutrija za koje sam mislila da su štakori, ali su malo preveliki za štakora (doduše, dospjeli su unutra jer ih je čovjek tamo ispustio s farme). Kada vidim sve te životinje obuzme me sreća, velika sreća. Ima nade, još uvijek ima nade! |
23.05.2012., srijeda
Meso je muškog roda
|
Iako je kod nas meso srednjeg roda, čini se kako je zapravo muškog, i to ne samo kod nas već i u većini država svijeta. Naime, znanstvenici s nekoliko američkih sveučilišta istraživali su riječi kojima se opisuje meso na 23 jezika i pokazalo se da su uglavnom vezane uz muški rod te se muškarci koji jedu meso osjećaju muževnijim, više mačo, što je, kažu, možda razloga zašto manje muškaraca nego žena prihvaća vegetarijanski način prehrane. U studiji piše kako većina meso opisuje kao – jako, snažno, dobro za mišiće, mačo, tradicionalno, a u SAD-u i kao 'sveameričku hranu'. Također, u razgovoru s ljudima oni koji jedu meso opisani su kao muževniji muškarci od onih koji su skloniji povrću. Posebno se ovo odnosi na jedenje 'snažnog mesa' poput goveđih ili svinjskih odrezaka. S druge strane, o soji i povrću u studiji piše: 'Kada bi muškarci jeli soju znači da bi se morali odreći hrane (mesa) koju vide kao snažnu i jaku poput svog odraza u ogledalu za nešto (soju) koju uglavnom opisuju kao slabu i kukavičku'. |
22.05.2012., utorak
Boris Veličan: 'Doma je lijepo, ali svugdje je najljepše'
|
Mislim da je ovo treća knjiga Borisa Veličana koju sam pročitala. Radi se o opisu puta pješice od Zagreba do Sahare, put koji je započeo 29.6.2010. a završio negdje u rujnu iste godine. Sviđa mi se i s lakoćom sam je pročitala, mada ima nekih dijelova u kojima autor kontemplira i malo dosađuje. Ipak, mislim da je ovo odličan vodič za sve one koji se spremaju na sličan put ili tek u države kojima je Veličan prošao. Tako saznajemo da autor vrši veliku nuždu u more (dok putuje Italijom), da je Sicilija puna smeća i ljudi samo bacaju smeće kroz prozor automobila (pih, pa nije ni kod nas bog zna kako puno drugačije) te da autor u vodi koja ga osvježava nakon napornog pješačenja 'baca drkicu'. U jednom danu najviše prelazi oko 54 kilometra pješice, mislim da mu je to rekord. Može se saznati i o lokalnoj hrani (npr. hvali arancino (nije kolačić istog naziva) iz Italije, a radi se o pohanoj kugli riže u kojoj je punjenje u oblika špinata, sira i sl.) te običajima muslimana za ramazan. U Tunisu priča i o cijenama i to u običnom gradu, gdje nema turista i gdje su one normalne. Tako dolazimo do podatka da je litra i pol vode pola dinara, što je 2 kune pa se pitam zašto je kod nas i više nego duplo skuplja, a mi smo, kao, bogati vodom (vjerojatno još jedan primjer logike u Hrvatskoj)? Cola je 0,6 dinara (2,4 kune), čaj 0,3 dinara (1,2 kn). Knjiga obiluje i fotografijama, ali da se mene pita, bilo bi dobro da ih ima i još. |
21.05.2012., ponedjeljak
Papple, nova voćka iz ljudskog laboratorija
|
Papple, križanac breskve (kruške) i jabuke (apple) od ovog će se tjedna naći na policama jednog trgovačkog lanca u Velikoj Britaniji. Papple izgleda kao kruška, ali kožicu i teksturu unutrašnjosti ima poput breskve te po okusu također više nalikuje breskvi. Voće se za sada zove T109 i još nema službenog naziva, ovo 'papple' je tek od milja. Uzgaja se na Novom Zelandu, a hibrid je nekih europskih i azijskih vrsta breskvi te pripada porodici bresaka. Jedan papple prodavat će se za jednu funtu (oko 9,4 kune), a nadaju se da će se do 2015. godine početi uzgajati i u Velikoj Britaniji. Još se ne zna koliko je zdravo, vjerojatno će mu dati razna magična svojstva, a na pokusnim kunićima, a to smo svi mi, će se pokazati valja li ili ne.  |
18.05.2012., petak
Prst u sendviču
|
Ryan Hart, četrnaestogodišnjak iz Michigana, u svom je sendviču s govedinom iz lokalnog fast fooda Arby's pronašao ljudski prst. Nakon ovoga zbog šoka je završio kod liječnika i pije lijekove za smirenje te ne može spavati. Sve se dogodilo tako što si je radnica koji reže govedinu automatskim rezačem odrezala komadić prsta, a kolege nisu ništa shvatile (!!) te su nastavile sa završavanjem narudžbe. U fast foodu su izjavili: 'Želimo uvjeriti svije korisnike da smo predani stvaranju kvalitetne hrane koja je sigurna i za kupce i za okoliš. Duboko se ispričavamo zbog ovog incidenta, ali ističemo kako je ovo izdvojeni incident te je nakon njega cijeli restoran zatvoren i temeljito očišćen i ponovno otvoren uz suglasnost Ministartsva zdravstva.' Ovo nije prvi slučaj da se nešto čudno kuha. Neki od primjera su i: 2005. godine jedan je muškarac tužio Arby's da mu je poslužio sendvič s piletinom na kojem je komadić ljudske kože. 2011. godine muškarac je u svojoj pizzi pronašao krvavi flaster. 2011. godine Teksašanka je pronašla ljudsku krv na svom pomfriju. Ove godine zabilježeno je da je radnik u McDonaldsu pljunuo u dva čaja kada su ih potrošači vratili jer nisu dovoljno slatki. Menadžer u Kentucky Fried Chicken dao je otkaz radniku koji nije želio poslužiti komad piletine koji je već star i ima plijesan na sebi. Stranica kfcmademesick.com bilježi koronike problema restorana pa tako u gore spomenutom lancu restorana ističu štakore i druge životinjice koje prenose bolesti, zaraze salmonelom te čak zavoje i žohare u hrani. Jedno je američko istraživanje pokazalo da među 10 najpoznatijih i najposjećenijih fast foodova njih 60 posto je dobilo prijavu za kršenje higijenskih uvjeta u zadnjih godinu i pol. McDonalds, Taco Bell, Wendy's i Burger King muče štakori u prostorima gdje je hrana, insekti, bakterije koje se stvaraju na hrani koja dugo stoji te loša higijena radnika koji rade s hranom. Kako je u Lijepo našoj, nitko baš ne grebe ispod površine, ali sudeći prema onome što se čuje od rođaka koji preko ljeta rade u restoranima na moru te i samom pogledu na neke čevapdžinice, ali i i na onu TV emisiju koju je vodio onaj Francuz... možda je i lošije nego u SAD-u? |
17.05.2012., četvrtak
Nova Gagina mesna haljina
Lady Gaga opet ima mesnu haljinu. Na Twitteru je objavila novu fotografiju u kojoj ima haljinu od mesa i k tome visi s kuke, poput kravljih polovica. Iako piše da je ovo pravo meso, ipak mi se ovaj put ne čini takvo. Ovo nije prvi puta da ova pjevačica oblači meso. Jednu je haljinu od mesa obukla na dodjeli MTV-jevih nagrada 2010. godine, a ta je završila u Rock and Roll Hall of Fame u Clevelandu, Ohio (prije su preradili meso tako da može stajati i ne smrdjeti), a potom se slikala u mesnoj haljinici (ili bikiniju) za japanski Vogue. O mesnim haljinama je rekla: 'Moramo se boriti za svoja prava jer bismo uskoro mogli imati ista prava kao i meso na našim kostima.' Možda sam glupa, ali uopće ne kužim što je mislila s time reći i za čija se ona prava tu bori, osim za svoja materijalna. A po onome kako izgleda s tim haljinama na sebi, vjerujem da je doprinijela povećanju broja vegetarijanaca stoga hvala joj. A zapravo nisu ove haljine ništa drugačije (osim po izgledu) od kožnih cipela, jakni i sličnog koje nosi svaki drugi građanin.    |
16.05.2012., srijeda
Slika za pamćenje
|
Jučer u šetnji slika za pamćenje – roda na livadi nešto čeprka. Moj pas je primijeti i zaleti se. Roda leti nisko. Pas trči za njom. Pridružuje se vrana, leti iznad rode i napada je. Roda lupa kljunom. Pas odustaje. Vrana ne odustaje. Roda i vrana lete u paru, sinkronizirano. Konačno i vrana odustaje. Roda sleti na livadu i nastavlja s poslom. Vrana sleti na drvo i gleda. Pas se vraća meni. |
15.05.2012., utorak
Sadašnji trenutak
|
Kada hodamo Zemljom, trebamo pratiti što se događa. Prečesto naše su misli negdje drugdje, mislimo o prošlosti ili budućnosti. Kada nismo koncetrirani na sadašnjost, promiču nam važne lekcije. Zemlja je konstantan tok lekcija i učenja, konstatan tok pozitivinih osjećaja. Ako svjesno hodamo kroz život, naučit ćemo lekcije koje će pomoći našoj djeci, naći ćemo osjećaje smirenja i povezanosti svega. Cleone Thunder, pleme NORTHERN ARAPAHOE |
14.05.2012., ponedjeljak
Ni DA ni NE
|
Uhvatila sam jučer na HTV-u debatnu emisiju 'Ni DA ni NE' u kojoj su o upotrebi krzna debitirali učenici Katoličke klasične gimnazije iz Požege. Dakako, bila je spomenuta i prehrana bazirana na mesu te su učenici mogli glasati na ponuđena pitanja. Tako je na pitanje: 'Je li u redu iskorištavati životinje za ljudsku potrebu' bilo čak 18 odgovora 'da', a samo 3 'ne', dok je za pitanje: 'Treba li zabraniti upotrebu krzna' bilo 13 'ne' i 8 'da'. Uglavnom, da ne duljim, većina se složila da je krzno luskuz i da nam nije potrebno, dok je za meso rekla kako ga je čovjek jeo od davnina te da je nužno potrebno zbog dobivanja važnih tvari za zdravlje. Začudila me tolika neinformiranost i egoizam tih mladih ljudi. Većina je govorila kako su ljudi moralno, duhovno i intelektualno iznad životinja te nam to daje pravo životinjama vladati. Nitko se nije ni potrudio reći kako i životinje imaju itekakve osjećaje. Također, naklapali su o tome da životinjama treba dati prava prije nego ih se ubije, bilo za hranu, bilo za krzno, kao da to igra neku ulogu je li im kavez dva sa dva metra ili pak tri sa tri metra, a na kraju ih ubiju na svirep način (i da, neka mi neko pokaže human način ubijanja!). Jedini koji je imao sveuobuhvatne argumente bio je gost povjesničar i etnolog (kojem sam, nažalost, zaboravila ime) i čim je počeo govoriti stvorila se vidna nervoza među učenicima, meni jako dobro poznata, te izrazi ljutnje na licima. U konačnici je povjesničar dobio tek nekoliko pomalo gnjevnih pitanja, ali masa je ipak ostala pri svome – da je sasvim ok ubijati životinje jer se to radilo stoljećima prije (a nitko se nije sjetio reći da stoljećima prije nisu postojale farme životinja kakve danas postoje, a meso se jelo samo kada je bilo lovačke sreće, dakle rijetko). Dakle, iako je u emisiji bio spomenuti povjesničar te prilog o jednoj vegetarijanki (koja je, doduše izrekla tek par rečenica) i jedan animirani filmić o filozofskom gledanju na teoriju da je ono što je ukorijenjeno nije nužno dobro, sami učenici, glavni akteri emisije, nisu mi se nimalo svidjeli te se odlično uklapaju u sveopću neinformiranost, antropocentrizam i egoizam. |
11.05.2012., petak
Žarko Petan: 'Veseli diktator, nepoznata biografija Josipa Broza Tita'
|
Knjiga je to slovenskog autora o jednoj od najpoznatijih ličnosti na našim prostorima, Titu. Tito u isto vrijeme autora privlači i odbija. Privlači ga jer je bio uspješan političar i diktator, a odbija jer je bio sklon razvratnom životu i prevelikom uživanju i trošenju. Petan je navodno završio u zatvoru jer je za Tita rekao da je operetni maršal. Za Tita su mnogi tvrdili da nije bio Hrvat te da je negdje s područja Rusije i nekih drugih država, upravo zbog lošeg izgovora bilo kojeg jezika na području bivše Jugoslavije, međutim, Petan tvrdi da je Tito definitvno bio Hrvat jer poznaje ljude koji su živjeli u kraju u kojem je rođen Tito te ističe da imaju isti takav, pomalo čudan izgovor. Knjiga je prvo izišla na njemačkom jeziku u Austriji, a potomu Rumunjskoj, Grčkoj, Njemačkoj, a tek onda u Sloveniji pa nakon toga i u Hrvatskoj. Jedan je njemački kritičar napisao: 'Knjiga otkriva nešto o jugoslavenskoj inteligenciji: kako to da su tako dugo bili uz tog čovjeka (Tita)?' Uglavnom, nakon čitanja knjige postavilo mi se pitanje – je li danas mnogo drugačije nego što je bilo za vrijeme Tita? Je li gore ili bolje? To svatko za sebe može odgovoriti. Za vrijeme Tita bila sam još dijete i te su mi godine ostale u lijepom sjećanju, ne zbog njega nego jer sam bila dijete i još sam vjerovala u ljude, a danas je sve to zakopano dva metra pod zemljom. Možda su lijepa sjećanja ostala jer je moja obitelj tada, kao i danas bila politički nezainteresirana, ne znam. Također, danas nemamo jednog nego na desetine, a možda i stotine Tita koji žive razvratno i troše državni novac, a hrvatska inteligencija sve to trpi i dalje. Što je, dakle, drugačije i po čemu je Tito bio gori od današnjih nam diktatora? Razlika je samo u tome što se danas smiješ busati u prsa da si Hrvat i to prolazi i na tome se dobijaju poeni te mnogi hrle u crkvu, ližu oltar, ali čim izađu ponašaju se po staroj 'čovjek je čovjeku vuk' (mada sam, evo, ja bila krštena za vrijeme Tita stoga i to nešto govori o tim vremenima). Karavane prolaze, ali mijenja li se mnogo toga istinski, dubinski? |
10.05.2012., četvrtak
Kineski sportaši vegetarijanci zbog lošeg mesa
|
Kineski sportaši ikoji se pripremaju za Olimpijske igre u Londonu, prisilno su postali vegetarijanci jer se boje da bi zbog aditiva iz mesa mogli biti diskvalificirani na ovom velikom natjecanju. Ljudi koji su zaduženi za njihovu prehranu obilaze cijelu Kinu i traže meso bez aditiva, ali ga ne uspijevaju naći. U početku su izbjegavali samo govedinu, ali sada sve meso, svinjetinu, piletinu, janjetinu i ostalo. Radi se o aditivu klenbuterolu i ractopaminu koji se često nalaze u mesu. Kamo god su krenuli, nisu mogli pronaći osobu koja bi ima garantirala da imaju meso bez ovih aditiva. Oba se aditiva dodaju životinjama kako bi imale ukusnije meso. Ractopamin je u Kini zabranjen prošle godine, a klenbuterol je još uvijek legalan i nalazi ga se u većini uzoraka mesa te su zbog nalaza u krvi kod nekih sportaša isti bili povučeni s kineskih natjecanja. |
09.05.2012., srijeda
Nutella nije brokula
|
Iz reklama za nutellu moglo bi se pomisliti da se radi o izrazito zdravoj namirnici koja je u najmanju ruku ravna brokuli. Neki (mnogi) ljudi doista vjeruju reklamama, a jedna od njih je mama iz San Diega u SAD-u koja će dobiti milijun dolara od tvrtke Ferrero zbog iznošenja lažnih tvrdnji u reklamama. Majka, Athena Hohenberg, vjerovala je reklami i mislila da svojoj četverogodišnjoj djevojčici daje ekstra zdravu namirnicu svakog dana. Međutim, nakon nekog je vremena shvatila da je ono što često stavlja na kruh zdravo koliko i snickers ili twix čokoladica (ili kakvo slično sranje) pa je odlučila da je dosta i kompaniju tužila za krivo predstavljanje. Ferrero će u totalu platiti 3,5 milijuna dolara, od toga milijun ide spomenutoj majci, a 2,5 milijuna će se podijeliti na ostale koji će se uključiti u tužbu, a koji su kupili pet staklenki nutelle od 1. siječnja 2008. do 3. veljače 2012. godine, što znači da svi zainteresirani koji imaju dokaz (staklenke s datumima) mogu podnijeti svoju optužbu, a čak postoji i formular na internetu koji se može ispuniti. Osim što će Ferrero, jadan, biti siromašniji za 3,5 milijuna dolara, također će morati u SAD-u promijeniti svoj način reklamiranja te napisati na markici moguće zdravstvene blagodati svog proizvoda. 2003. godine skupina je potrošača nešto slično pokušala učiniti s McDonaldsom, odnosno tužila je kompaniju da je kriva za njihovu pretilost, ali je slučaj odbačen. No, 2010. godine u Brazilu je menadžer u McDonaldsovom restoranu dobio svega 17,500 dolara odštete jer je dokazao da ga je rad u ovom restoranu, a samim time i besplatni ručkovi, udebljao. |
08.05.2012., utorak
Čaj od bagrema, bazge i preslice
|
Počeli su cvjetati bazga i bagrem. Bagrem je već u punom cvatu i predivno miriše, dok je bazga još uvijek na početku. Jučer sam ubrala nekoliko cvjetova, prvih ove godine i napravila čaj, posebno od bagrema, posebno od bazge. Cvijeće sam prelila vrućom vodom i ostavila da stoji neko vrijeme, a onda dobro ocijedila i zasladila medom. Bazga djeluje antivirusno: mnoga su istraživanja pokazala kako pobjeđuje gripu tipa A i B, te čest herpes simplex virus. Čaj od cvjetova bazge koristi se u liječenju prehlade, gripe, bronhitisa, kašlja, početne upale pluća, astme, šarlaha, teškog disanja, početne tuberkuloze i kod svih reumatskih bolesti. U pučkoj medicini cvjetovi bagrema koriste se: - za iskašljavanje, protiv grčeva u trbuhu, za lakše pražnjenje crijeva i mokrenje, za skidanje visoke tjelesne temperature, u liječenju tumora, za liječenje prehlade, gripe, upalnih stanja dišnih putova te bolesti srca i za jače izlučivanje žuči. - kuhani cvjetovi dobri su kao hrana u liječenju bolesti oka Također, i preslica ja izrasla. Čaj od preslce jako je zdrav, ali ga nije dobro puno piti jer je preslica dosta jaka biljka. Napravila sam ga na isti način kao i čaj od bagrema i bazge. Kada bude sunčano vrijeme nabrat ću ih pa probati osušiti, za čaj za zimu (prošle sam godine samo dobro osušila preslicu, a bazgu i bagrem ne). Preslica svojim djelovanjem pomaže obnavljanju krvi pa je dobro piti čaj od preslice kod svih oblika krvarenja. U kombinaciji, ako se pije čaj od preslice i njime ispire kosa zaustavlja ispadanje kose. Ispiranje svježim čajem od preslice pospješit će i zacjeljivanje rana. Pomaže kod većine bubrežnih tegoba, pa je čaj od preslice korisno piti kod upaljenih bubrega, kada je onemogućeno mokrenje, kod kamenaca i kod pojave bjelančevina u mokraći. Prema nekim tvrdnjama čaj od preslice može pomladiti kožu, te pomoći u borbi protiv bora. Neka istraživanja čak kažu da je dobra kod liječenja raka i leukemije. |
07.05.2012., ponedjeljak
Ubij zmiju!
|
Sretnem čovjeka, starca. Kaže: 'Ima ove godine zmija, ja sam već gore ubio dvije. Dolje sam vidio sljepića, njega nisam htio ubiti.' Kažem mu: 'Nemojte ih ubijati, one su korisne.' Složi se on: 'Da, jesu. Čovjek je najveća zvijer.' I ode... ubijati zmije. |
04.05.2012., petak
Joža Horvat: Svjedok prolaznosti
|
Ovo je biografija velikog hrvatskog književnika Jože Horvata rođenog 1915. godine. Dio je napisao sam, a dio je intervju s njim jer je obolio od Parkinsonove bolesti i više se ne bavi pisanjem iako je još uvijek aktivan. U duši anfifašist (ali baš po uvjerenju, bez obzira na komuniste i partiju), često krivo tumačen i proganjan zbog svojih uvjerenja,, a proganjali su ga i oni kojima je do jučer bio prijatelj. Uvijek se borio protiv fašizma svake vrste te je u djelima kritizirao i komuniste i partiju, što se mnogima nije svidjelo. Isto tako žestoko je protiv ustaštva bilo koje vrste. Izgubio je dva sina i, iskreno, ne znam gdje je smogao hrabrosti da nastavi dalje sa životom. CITATI: 'Idući kući razmišljao sam kako je ljudski život izvanredno zanimljiv, bogat obratima, kadgod smiješan, kadgod tragičan, ali uvijek čudesan i neponovljiv.' 'Život je okrutan vrtuljak dobra i zla. Od zle kobi nitko nije zaštićen. U miru kao i u ratu dobri i zli ginu podjednako. Ta ironična pravda, ili igra sudbine, vrijede za cvijeće i za drveće, vrijedi za mrave, papige, dupine, nosoroge, vrijedi za Aboridžine, Eskime, za ljude svih doba i boja. Sklon sam vjerovati da je sve što na ovom svijetu postoji svoreno stjecajem okolnosti u kojima nema odnosa uzroka i posljedice, a možda i zlom namjerom. Stvoreno je i prepušteno igri sudbine.' 'Na svijetu nikada dosta kruha i slobode! Ja sam antifašist, nisam balerina i ne moram se svakom svidjeti.' '...osjećam kako se bližim kraju, prisjetim se kadgod stihova južnoameričkih Indijanaca: Majka moja dala mi je život Na jednom kišnom oblaku. I kako sada plačem kao kiša, Ja kao oblak odlazim.' |
03.05.2012., četvrtak
McDonald's kao sponzor na Olimpijskim igrama
|
Kod nas je praksa da škole i vrtići organizirano odlaze u McDonald's jesti, nakon kakvih izleta. Budući da znam puno ljudi koji rade u prosvjeti, znam i da u zbornicu dospjevaju letci za McDonalds. Koliko je to sve skupa moralno pa čak i legalno – nemam pojma. A McDonalds je i sponzor raznih događaja, čak i sportskih. Ovo je zasmetalo grupi britanskih liječnika okupljenih kao Britain's Academy of Medical Royal Colleges. Naime, digli su svoj glas protiv McDonaldsa kao sponzora na Olimpijskim igrama koje trebaju uskoro započeti u toj državi. U njihovom dopisu stoji: 'Veoma je tužno da događaj koji slavi sport i najveća dostignuća u sportu sponzoriraju kompanije koje pridonose svjetskoj epidemije pretilosti i porasta bolesti.' Ističe se kako je četvrtina Britanaca već debela, a do 2030. godine bit će ih 50 posto predebelo. Uz McDonalds ističu se i Heineken te coca cola te liječnici traže da se ove kompanije izbrišu s lista sponzora Olimpijskih igara. Inače, McDonalds se velikimm koracima priprema za igre. Otvara niz novih restorana, jedan čak u olimpijskom selu gdje će boraviti sportaši, a jedan novi restoran moći će primiti 1,500 ljudi, imat će dva kata i bit će najveći dosad. U njemu će raditi 450 radnika koji će moći proizvesti 50,000 Big Macova, 100,000 porcija pmfrija i 30,000 milkshakeova (ili bolje reći shugarshakeova?). Ipak, čini se kako su ovi liječnici zakasnili i to kasne već desetljećima jer praksa u sportu pokazuje da su često baš kompanije koje pridonose općoj epidemiji pretilosti i bolesti ujedno i najjači sponzori sportskih događaja. Čak ih reklamiraju i sportaši, a primjerice apsurd je što je sportašica, plivačica Dara Torres, koja ima 12 olimpijskih medalja, svjetska ambasadorica za McDonaldsov program Champion of Play kojim obitelji nastoji potaknuti na fizičku aktivnost. Tragikomično. |
02.05.2012., srijeda
Koliko (ne) štedimo vodu?
|
Nedavna suša pokazala je koliko bi nestašica vode mogla biti strašna. Međutim, nebo nas je još jednom blagoslovilo i za sada vode opet ima, ali sudeći prema visokim temperaturama vrlo lako i brzo vodostaj će opet pasti. Međutim, Hrvati kao da nisu svjesni koliko su (još uvijek!) blagoslovljeni vodom i koliko bi je trebali čuvati. Evo, da i posebno ne spominjem kako i koliko se smeća baca u naše rijeke i ostale vode. Prestrašno je vidjeti kada se voda povuče što sve ostavi iza sebe ili kako plutaju razno razni zavežljaji te što se sve može naći bačeno na samim obalama. Čisti nemar i grozota. Da ne duljim, ovdje kod mene se pravi cesta, glavna prometnica. Sve je prokopano, navodno ide nova kanalizacija i sve ostalo. Dakako, kako auti ipak prolaze, diže se velika prašina. I sada dolazi priča o vodi – postoje ljudi koji satima (doslovno satima!) svakoga dana stoje ispred svoje kuće i špricaju po cesti, tako da se napravi kao nekakvo blato i ne diže im se prašina po prozorima i krovovima. Neki dan samčak vidjela da su ostavili crijevo pokraj ceste i voda teče i teče... Voda je skupa, sve skuplja malo po malo... Plaćaju li ti ljudi vodu? Ako i ne plaćaju – gdje je tu svijest? |
