Poznam čovjeka koji ima nekoliko parova rasnih pasa, nemojte me pitati kojih jer mi to ne igra neku ulogu... Uglavnom, radi se o pasminama koje su na cijeni i čak i bez papira bez preblema proda jedno štene za nekoliko tisuća kuna. Primjerice, nekog malog čupavog je vozio u Rovinj, pas košta 300 eura, a novi vlasnik plaća i put... Kad to sve čujem, plače mi se jer koliko ima prekrasnih pasa lutalica koje nitko ne želi, skloništa za napuštene životinje su puna... Što je to u ljudima, kakav je to snobizam? I kako uz svu tu krizu, psi 'plemenitog' podrijetla idu kao alva? Meni je to sve skupa narzumljivo i pas mi je pas bez obzira koje rase i podrijetla bio.
Tu su i razne kampanje kojima se ljude želi potaknuti da udomljuju pse, a ne kupuju nove, ali ne pomaže. Iz provjerenih izvora znam da se iz naših skloništa voze psi i mačke u Njemačku i ondje se udomljavaju bez nekih većih problema. Dakle, doista nešto ne valja s našim mentalitetom!
Uz pse sam rasla i znam da rasa ne igra neku ulogu. Zapravo, uvijek su to bili mješanci i uvijek su vraćali onako kako smo se ponašali prema njima i uvijek su davali samo ljubav i ništa drugo.
Post je objavljen 29.05.2012. u 12:32 sati.