Ovo je biografija velikog hrvatskog književnika Jože Horvata rođenog 1915. godine. Dio je napisao sam, a dio je intervju s njim jer je obolio od Parkinsonove bolesti i više se ne bavi pisanjem iako je još uvijek aktivan. U duši anfifašist (ali baš po uvjerenju, bez obzira na komuniste i partiju), često krivo tumačen i proganjan zbog svojih uvjerenja,, a proganjali su ga i oni kojima je do jučer bio prijatelj. Uvijek se borio protiv fašizma svake vrste te je u djelima kritizirao i komuniste i partiju, što se mnogima nije svidjelo. Isto tako žestoko je protiv ustaštva bilo koje vrste. Izgubio je dva sina i, iskreno, ne znam gdje je smogao hrabrosti da nastavi dalje sa životom.
CITATI:
'Idući kući razmišljao sam kako je ljudski život izvanredno zanimljiv, bogat obratima, kadgod smiješan, kadgod tragičan, ali uvijek čudesan i neponovljiv.'
'Život je okrutan vrtuljak dobra i zla. Od zle kobi nitko nije zaštićen. U miru kao i u ratu dobri i zli ginu podjednako. Ta ironična pravda, ili igra sudbine, vrijede za cvijeće i za drveće, vrijedi za mrave, papige, dupine, nosoroge, vrijedi za Aboridžine, Eskime, za ljude svih doba i boja. Sklon sam vjerovati da je sve što na ovom svijetu postoji svoreno stjecajem okolnosti u kojima nema odnosa uzroka i posljedice, a možda i zlom namjerom. Stvoreno je i prepušteno igri sudbine.'
'Na svijetu nikada dosta kruha i slobode! Ja sam antifašist, nisam balerina i ne moram se svakom svidjeti.'
'...osjećam kako se bližim kraju, prisjetim se kadgod stihova južnoameričkih Indijanaca:
Majka moja dala mi je život
Na jednom kišnom oblaku.
I kako sada plačem kao kiša,
Ja kao oblak odlazim.'
Post je objavljen 04.05.2012. u 11:44 sati.