21.11.2011., ponedjeljak

Snaga dobrote Poznati je Hollywoodski časopis donio dirljivu i poučnu priču o Kathryn Lawes, ženi poznatoga nadstojnika zatvora Sing Sing, Lewisa Lawesa. Njezina je smrt bila točka na sedamnaest godina posebna ozračja u tome zloglasnome zatvoru. Za tih sedamnaest godina nije prošao ni jedan jedini dan, tvrde svjedoci, a da Kathryn nije ušla među osuđenike, izopćene iz društva, u njihovo dvorište, zatvorsku bolnicu, radionice i sobu za posjete. Namrgođena, bezvoljna lica bi se ozarila dok bi ona prolazila. Raspitivala se brine li zatvorenik 10298 za svoju obitelj; kako se osjeća mladi i nemirni 23804 otkako su ga zatvorili iza čeličnih vrata? Jednostavno, bez pretvaranja koje bi oni otkrili u trenutku, ona bi saznala kako je tim ljudima i brzo djelovala da pomogne. Ona bi odnijela, ne poslala, hranu, odjeću i novac obiteljima koje su ostale bez hranitelja kada im je otac uhićen i zatvoren. Nastojala je da pisma ohrabrenja iz takvih obitelji stignu do mladih beznadnih prestupnika. Mnogo je dolara našlo svoj put iz njezine novčarke do džepova tek oslobođenih ljudi, uplašenih pred slobodom. Svatko je mogao osjetiti gustu tminu koja se spustila na Sing Sing te noći kada je vijest o njezinoj smrti brzojavljena od ćelije do ćelije. Slijedeća je vijest bila kako će se njezin sprovod održati u crkvi izvan zatvorskih zidova. Zatvorenici su se dogovorili i poslali predstavnika nadstojniku zatvora. On ga je, u ime stotina ožalošćenih, zamolio da im dopusti odati joj posljednju počast. Lawes je pokretom glave šutke odobrio. Noć prije ukopa, južna su se vrata Sing Singa polako otvorila. Tiha je kolona krenula kroz ta vrata u mrak. Ubojice, lopovi, dileri, zločinci svih kategorija izlazili su iz zatvora i kretali se prema nadstojnikovoj kući, oko pola kilometra odatle, bez ijednoga čuvara. Nitko nije kvario tu urednu kolonu; nitko nije pogledao desno ili lijevo, prema prilici za slobodu. Osjećalo se u zraku da bi bilo koji pokušaj bijega završio trenutačnim ubojstvom od ruku ostalih iz ožalošćene procesije. Kada su stigli u nadstojnikovu kuću, zatvorenici su jedan po jedan obilazili oko lijesa Kathryn Lawes, zastajući koji trenutak da upute tihu molitvu. Zatim su vani ponovno oformili kolonu i vratili se iza hladnih zidova u svoje mračne ćelije. Čelična vrata, tornjevi i visoki zidovi ponekad nisu dovoljni da zadrže ljude unutra. Ali snaga dobrote je jača od bilo kog materijala ili prepreke. Nema čovjeka koji nije osjetio u srcu dodir nečije dobrote. Kako se pokajnički osjetimo kada netko pokaže ljubaznost prema nama onda kada to od te osobe uopće nismo očekivali. Kao roditelji znamo izgrditi dijete, a onda u njegovim blagim očima i promijenjenom ponašanju vidjeti dobrotu koja nas dirne. Upravo je sličan pristup bio jedini koji je Bog upotrijebio da dopre do našega srca i promijeni ga. Nije bilo drugoga načina da pravedni Stvoritelj uništi silu grijeha u našemu biću, a da nas sačuva. Jedino je bilo moguće ono što je i učinjeno - Bog je odlučio da neće primijeniti trenutačnu kaznu za grijeh; otkrit će svoj dobri karakter, svoju ljubav i čestitost čovjeku, zatim će ga pozvati da se sam odrekne vlastitoga zla u srcu i živi u zajednici sa svojim nebeskim Ocem.

- 09:15 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.