15.11.2011., utorak

Ožiljci svjedoče Prošlo je mnogo godina otkako je beba Jessica pala u stari bunar. Danas se ona toga ne sjeća, samo sluša prepričavanja o tome događaju i o svoj onoj medijskoj pozornosti koju je privukla u tih 58 sati drame dok su je spašavali. Ali Jessica danas još uvijek nosi duboke ožiljke zbog te nesreće. "Ponosna sam na te ožiljke", kaže danas ona. "Imam ih jer sam preživjela." Moj sin, koji je rođen dva mjeseca prije termina, nosi na svome trbuhu ožiljak dugačak kao školska olovka i nekoliko manjih na prsima. Njegovi ožiljci pripovijedaju o kirurškim zahvatima koje su liječnici poduzimali boreći se za njegov život. I on te ožiljke nosi zato što je preživio. Ja također imam veliki ožiljak na leđima od dana kada me je kao petogodišnju djevojčicu na cesti udario auto tako da mi se koža izderala na grubome asfaltu. Ožiljak od kirurške operacije na mome desnom nožnom zglobu podsjeća me da sam kasnije pretrpjela još jednu prometnu nesreću na izlasku iz škole. Svaki je od ovih ožiljaka znak autentičnosti koji govori o preživljavanju. Što smo stariji više imamo prilike sakupiti ožiljke iz raznih neugodnih situacija. Ali mnogo su manje vidljivi ožiljci na našim srcima, nastali u razočarenjima i ostalim duševnim povredama. Ožiljci zbog odbacivanja, zlostavljanja, sramote i mržnje skrivaju se u našoj duši. Teško je proći kroz život, a ne zadobiti ih. Ali bilo kako da smo zaradili naše tjelesne ili duševne ožiljke, ne bismo se trebali sramiti toga što nam je život učinio. Sjećam se jedne dječje priče u kojoj igračka, mali plišani zeko, razgovara s prijateljem konjem, također igračkom, o tome kako od igračke postati pravi, živi lik. "Za to treba mnogo vremena", rekao mu je konjić. "Zato se to često ne događa onima koji lako odustaju i koji se dobro čuvaju. Općenito, ako želiš postati živ i stvaran, ožiljci će nanijeti štetu tvojemu krznu, možda će ti ispasti koje stakleno oko ili će oslabiti šavovi na tvojim zglobovima, možda će se čak poderati pliš od koga si načinjen." U nastojanju da postanemo pravi ljudi mi nailazimo na oštre situacije u našemu životu. Zbog njih krvarimo, zaradimo modrice ili ožiljke. Ponekad su to teške emotivne i duševne rane. Ponekad gledamo u oči i samoj smrti. Ali kada preživimo, mi nastavljamo dalje, poučeni iskustvom. Tako svi imamo nekakve ožiljke. Oni svjedoče o raznim teškim situacijama: o padovima, tuđim greškama, operacijama i verbalnim povredama. Nekad su uzrok tomu slučajnosti, a ponekad naš propust. Ali svima nam je zajedničko da smo iskusili bol, pitali zašto i brinuli o budućnosti. Najvažnije od svega jeste da nakon takvih situacija postajemo iskusniji, učimo, mijenjamo se. Poseban blagoslov od toga očekuje ljude vjerne Bogu. Jeste da zvuči ironično, ali biblijska istina je da na kraju životne borbe, nakon mnogih ožiljaka, Bog jamči ne samo da ćemo postati pravi, već savršeni. Naši će ožiljci nestati, dok će Isusovi ostati. Prorok je pisao: "Za naše grijehe probodoše njega, za opačine naše njega satriješe. Na njega pade kazna - radi našeg mira, NJEGOVE NAS RANE ISCIJELIŠE." Onaj tko vjeruje u razapetoga i uskrsloga Spasitelja ima razloga da zahvaljuje za njegove ožiljke. Ti bolni biljezi na njegovim rukama i tijelu dokaz su njegove ljudskosti koju je podnosio kao i mi, te su apsolutna potvrda da život mora odnijeti pobjedu nad smrti. Isusovi su ožiljci svjedoci da je preživio te poruka nama da ćemo i mi preživjeti.

- 20:26 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.