15.11.2011., utorak

Sigurna_ograda Dino i Filip su bili prijatelji koji su živjeli u ugodnome susjedstvu, u mjestu gdje su svi bili vrlo ljubazni - svi osim, kako su dječaci to mislili, jednoga gospodina koji je živio između njih u velikoj kući s velikim bazenom za rekreaciju. Njegov je bazen imao najvišu skakaonicu koju su ikada vidjeli. Bila je toliko visoka da ju je svatko mogao vidjeti iznad vrlo visoke sigurnosne ograde koja se širila oko prostora za bazen. Svakoga su dana Filip i Dino prolazili pokraj kuće staroga gospodina i s čežnjom gledali u njegovu skakaonicu. Maštali su kako se penju i skaču u vodu izvodeći sve moguće figure koje im dolaze na um. Ali vlasnik bazena nije nikoga puštao na svoj posjed, osobito djecu. Ispred visoke ograde koja je okruživala bazen stajalo je jasno uočljivo upozorenje "Zabranjen pristup", što je kod dječaka samo pojačavalo želju da uđu i zabave se. Zavjetovali su se da će pokušati potajno ući preko ograde čim sljedeći put stari ode iz mjesta i malo se zabaviti na njegovoj fenomenalnoj skakaonici. Dva tjedna kasnije dječaci su primijetili kako gospodin iz kuće s velikim bazenom u prtljažnik svojega auta stavlja dva velika kofera. Utrčali su u Filipovu kupaonicu, popeli se na perilicu za rublje i kroz mali prozor pratili kako auto odlazi. Osjetili su neopisivu radost. Znali su da će navečer ispuniti svoj san. Istrčali su da pripreme sve za najveće uzbuđenje svojega života. Oko 23 sata i Dino i Filip su se, svaki u svojoj sobi, presvukli u svoje kupaće gaćice, svezali veliki ručnik oko struka i tiho pošli da se sretnu kod niske žive ograde njihovoga bogatog susjeda. Iako nije bilo mjesečine, dogovorili su se da ne koriste svjetiljku da ih netko ne bi opazio dok se šetaju po tuđem dvorištu. Najviše su se plašili mogućnosti da njihovi roditelji saznaju za tu avanturu. Preskočivši lagano nisku živu ogradu, Filip i Dino su pognuti pretrčali travnjak i brzo se našli pred visokom ogradom od pletene žice koja je branila ulazak u prostor za rekreaciju. Samo ih je još ta velika prepreka odvajala od zabave na pravoj skakaonici. Nisu oklijevali. Na travnjaku kuće još se imalo moglo vidjeti zbog slabog uličnog svjetla, ali tu, unutar ograde, dječaci nisu mogli vidjeti ni prst pred okom. Filip je napipao svoj put do ruba bazena tražeći mjesto gdje će položiti svoj ručnik, dok je Dino odmah dohvatio ljestve na skakaonici. Za svega par trenutaka našao se na vrhu. "Tko je posljednji - magarac bio!" dobacio je kroz mrak Filipu i glasno se nasmijao. "Budi tih!" odgovorio mu je Filip dok je polako pružao nogu u bazen da provjeri je li voda hladna. Pružao se sve niže i niže. I upravo u trenutku kada je otkrio stanje u bazenu, začuo se zvuk odskočne daske, težak tupi udarac i strašan krik. Filip je otkrio da je bazen bio prazan, bez vode. Stari ga je susjed isušio. Zbog strašne pogreške Dino je pao na noge i pretprio prijelom kičme te ostale povrede što ga je do kraja života učinilo nepokretnim. Dječaci Filip i Dino izabrali su da ignoriraju ograde koje je vlasnik imanja postavio da zaštiti sebe i druge od mogućih opasnosti. Da su poštovali upozoravajuću visinu željezne ograde, do tragedije ne bi došlo. I naš je Bog postavio neku vrstu ograde kako bi nas zaštitio i osigurao nam blagostanje, bilo tjelesno ili duhovno. To je njegov zakon - bilo da ga zovemo Deset zapovijedi, Moralni zakon, Zakon ljubavi ili Zakon duha Biblije, on je nepromjenjiv i uvijek je za čovjekovo dobro. Kada pokušamo ignorirati tu Božju ogradu, osobito kada prekršimo pravila na području spolnosti, opojnih sredstava, upravljanja novcem, itd. - mi uglavnom iskusimo teške posljedice koje ostavljaju ozbilne tragove na nama.

- 20:22 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.