15.11.2011., utorak

Drvena_zdjela Jedan je starac slaboga zdravlja došao živjeti kod svojega sina. Imao je potrebu svoje posljednje dane provesti u društvu, a tu je imao sina, snahu i unuka od četiri godine. Novi je član obitelji bio dosta drugačiji od ostalih. Ruke su mu drhtale, njegov je pogled bio sve više zamagljen, a kad je hodao vukao je noge. Obitelj se okupljala oko stola za vrijeme objeda ili večere. Ali su drhtanje njegovih ruku i slab vid djedu jako otežavali objedovanje. Zrna graška bi se lagano otkotrljala iz njegove žlice ravno na pod. Kada bi posegnuo za čašom mlijeko se prolilo na stolnjak. Na kraju su njegov sin i snaha počeli otvoreno pokazivati koliko ih je iritirao nered koji je pravio starac. "Moramo nešto poduzeti", rekao je sin svojoj ženi. "Da, i meni je dosta prolivenoga mlijeka, bučnog jedenja i hrane na podu", složila se ona. I tako su muž i žena postavili mali stol u kut blagovaonice. Tamo je djed sada jeo sam, dok je ostatak obitelji radosno blagovao u društvu. Budući da je starac već razbio tanjur ili dva, snaha mu je počela posluživati hranu u drvenoj zdjeli. Ponekad bi članovi obitelji pogledali u njegovome pravcu i primijetili kako se u njegovim očima blistaju suze dok je sjedio sam. Ipak su jedine riječi koje bi mu uputili bili prigovori kada bi ispustio žlicu ili prolio juhu. Četverogodišnji je dječak sve to tiho promatrao. Jedne je večeri otac primijetio da se njegov mali sin igra s komadima drveta na podu. Raspoloženo ga je upitao: "A što to radiš?" Jednako tako raspoloženo i s osmjehom, dječak mu je odgovorio: "Oh, pravim dvije male drvene zdjele za tebe i mamu da iz njih jedete kada ja odrastem." Te su riječi toliko pogodile mlade roditelje da su trenutno zanijemili. A onda su im suze potekle niz obraze. Iako nisu izustili ni riječ, oboje su znali što trebaju učiniti. Snaha je na stol postavila tanjure za sve ukućane, a sin je uzeo staroga oca za ruku i nježno ga poveo da večera s njima. I od tada kao da im više nimalo nije smetalo kada bi djedu ispala žlica ili se prosula hrana iz tanjura. Djeca imaju odličnu moć opažanja. Njihove oči promatraju, uši uvijek slušaju, a mladi umovi obrađuju poruke koje su primili. Ono što nauče u našim domovima utjecat će na njihov stav prema vlastitim obiteljima do kraja života. Mudri roditelji shvaćaju da svaki dan ugrađuju pomalo materijala u dječju budućnost. Budite mudri graditelji. Biblija bilježi: "Upućuj dijete prema njegovu putu, pa kad i ostari, neće odstupiti od njega." (Izreke 22:6) Ali još je nešto važno u našoj današnjoj priči. Ljudi imaju potrebu da se osjećaju poželjnima. Svi volimo društvo koje mari za nas. Ljudi osobito vole dodir - kada ih držite za ruku, toplo zagrlite ili ih samo potapkate po leđima. Naš je savjet da to činite sa svima koji vam nešto znače. Ponekad je dovoljan samo osmjeh. Ili ih potaknite da se i oni nasmiju. Učinite da se vaši bližnji povremeno osjećaju ugodno u vašemu društvu. Ljudi su skloni zaboraviti što ste rekli i oni će svakako zaboraviti čak i što ste učinili, ali će gotovo svatko zapamtiti kako se osjećao u vašemu društvu. Pazite na sebe i one koje volite, i to već danas da bi svima bila ljepša budućnost.

- 20:16 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.