11.11.2011., petak

Derek Redmond - Nikada ne odustani! Mladi trkač Derek Redmond sudjelovao je na Ljetnim olimpijskim igrama u Barceloni 1992. godine. Natjecao se u disciplini 400 m i mnogima je bio favorit. Trčanje mu je krenulo dobro, no 250 m prije cilja pukla mu je tetiva koljena i srušio se na stazu. Nekoliko se trenutaka previjao od boli dok su ljudi s nosilima krenuli prema njemu. Znao je da mora donijeti odluku, i odlučio je nastaviti trčati unatoč ozljedi i razočaranju. Ustao je i šepajući i plačući krenuo prema cilju. Odjednom se krupniji čovjek probio kroz gomilu ljudi i osiguranje te dotrčao do njega. Bio je to Derekov otac. Rekao je sinu da ne mora trčati, no on je odgovorio da mora i želi pa je otac zaključio: „Dovršit ćemo to zajedno!“ Otac je obuhvatio rukama svog sina i pomogao mu da šepajući dovrši utrku. Pustio ga je tek neposredno prije cilja gdje su ga dočekale ovacije 65 000 ljudi iz publike. Iako nije bio prvi, Derek je završio utrku! Unatoč boli i unatoč suzama odlučio je dati sve motiviran snažnom ljubavlju svoga oca koji ga podiže kada pada. A što je oca natjeralo da napusti publiku i ode svome sinu na stazu? To je bila bol na licu njegovog djeteta. Njegov je sin bio povrijeđen, ali je želio dovršiti utrku. Otac je došao pomoći mu da ju dovrši. Bog, naš nebeski Otac je takav. Kada smo povrijeđeni i borimo se da nešto završimo, On dolazi i pomaže nam. Bog želi da ostanemo jaki zato što nas voli. U životu se često susrećemo s različitim poteškoćama i padovima, no uvijek je važno ustati i krenuti dalje.

- 22:56 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.