nedjelja, 01.01.2023.
Narko
 |
Narko
Otvaras prozor za savrsen dan
prizor iz holivudskih filmova
gdje sreca ide u valovima
prasina prekriva sva pitanja
O da li sam ja
tako davan da zaboravljas
i da li je on
tol'ko hrabar da te otima
Zato postoje rijeci
da njima me lazes
zato postoji nada
da jos jednom kazes
Ja sanjajuci uvijek idem tebi
Postavljas stol za razbojnika
tvoj je svijet carstvo, magija
brises mu pisalinu s cipela
pa nije valjda da ti je tako drag
O znam, znam, znam
to je taj tvoj tip kauboja
i ako bi Bog birao zenu
ma birao bi tebe, to znas
A da li sam ja
tako davan da zaboravljas
i da li je on
tol'ko hrabar da te otima
Kad prekrijes usi
cut ces me bolje
i neces znati da kucam
al' bit ces sigurna tko je
Ja sanjajuci uvijek idem tebi
Ti si moj
Sanjajuci
Uvijek idem tebi (Lilianke 01.01.2023. 20:48)
a slika..............ve-le-bna (Donabellina 01.01.2023. 21:07)
Možda ga samo nisam dobro pročitala! (Ypsilonka 02.01.2023. 05:52)
@smješkica; tenks :))*
@Galaktična, :))*
@Ypsilonka, to što si ti pročitala je tuga iz oka promatrača, ovaj put :)) To je sveukupno čeznuće, nije tuga. :))**
@Viatrix! Hvala ti! :)) (Lilianke 02.01.2023. 10:16)
Kad će druge fotke?
Sa tugom treba znati balansirati.
Pogle si kom, proturiječan je;-):-D ili mi se čini?
Ne se pustiti, al ne stavljati šminku na gnojnu ranu..do kada se puštati, da li proći kroz nepodnošljivo ili se uvijek malkice uzdići.. (Sarah 02.01.2023. 10:24)
Ipak, volim Pipse, volim Yayu, volim poeziju, što ću.
U sukobu (vlastitih) interesa smo svi, valjda, uvijek ili ponekad, pitam se/te/vas? (Dvi, tri riči... 02.01.2023. 11:01)
Uglavnom. :))
Proturječja :)))
A gle, ovako ja to vidim, to su za mene dvije odvojene stvari, svaka vezana za nešto konkretno;
'Ne se pustiti.' možemo još reći, 'svjesno paziti ne puštati u svoj sustav one informacije,pjesme, tekstove, slike, mjesta, ljude, koji će nas previše koštati, koji nas bole, od kojih će se tuga produbiti, koja će nas navoditi na samosažaljenje'. Naravno, i dalje ćemo osjećati tugu, i neku normalnu dozu žaljenja, pa i samih sebe, ali ljudi koji su puno bili izloženi gubicima u životu, i onako će patiti od toga, pa ne moraju još i svjesno konzumirati sadržaje koji ih ruše.
Evo, konkretno,što ja zaobilazim:
sve tužne pjesme gdje netko plače za/radi djece, sva spominjanja onkoloških odjela, bolnica, divljenja doktorima, zaobilazim, primjerice @j -ove postove ponekad, previše su ljubavni na jedan predobro poznati način, nježno i intimno, ne mogu to gledat, ne smijem to čitat. Pa, pod cijenu da budem hulja i zaobilazim nečiji lijepi blog, ignoriram. Čim krene u postu s nečim takvim, ako osjetim, gasim i ne bavim se time dalje.....
Ili balaševićevi tekstovi, preveč žalopojno... i tako neke stvari...eto... :))
------------------------------------------------------------
A ovo drugo, 'šminkanje rane';
to konkretno mislim na 'zadovoljavanje sa manjim' , pristajanje na 'second best'. Ako sam sama jer mi muža nema, i ono što mi nedostaje je on i bliskost veze s njim (govorim o mentalnoj bliskosti, duševnoj, o intimnom razumijevanju), onda ne mogu nikako nadoknaditi to nekim drugim duženjem.
To nije isto.
Nije isto nadoknađivati druženje, i nadoknađivati intimu.
(Tako JA to doživljavam, ne mora imati veze ni sa kim drugim na ovome svijetu)
A postupak pokušaja dosezanja ili nadoknađivanja intime druženjem , kada se 'radi' jako boli, ...
Ja kužim da ti želiš nekako doći do 'nove intime',da bi te to veselilo, pustiti se, biti nošena i razumjeta, i u tome ti od svega srca želim uspjeh!! Moj osjećaj oko toga je da se to mora dogoditi nekako tako organski i spontano da ni ne znaš da se događa, sve ostalo mi je kao neko nastojanje sa upitnikom u zraku, neki cringe, neka neugoda,osobno se strašno toga ustručavam.
Ne znam jel sad to suvislije, dopuštam da možda i nije ...
:***
@Dvi, tri riči;
Koje stablo? ja sam ,čoro, prvo pročitala 'je li graH?' :))) pa sam pomislila,misliš li na Čarobni Grah :)))))??
nemam pojma šta je, raste tu u parku, ne piše na njemu kojeg je tipa :D
'Živo biće, rod:biljka, pojavnost:stablo,visoko.'
Volem Pipse, a volem i čipse, idem završiti ručakkkk! :))** (Lilianke 02.01.2023. 13:04)
Različito sam odrađivala bolne stvari i svaka je rana drugačija i traži drugačiji tretman. A da ne kažem kako smo i mi drukčiji međusobno, s raznim pragovima boli.
Kad ti netko tvoj umre, niti se ne možeš suočiti sa tom količinom boli, za to nitko nema snage. Pa se povlačiš u tišinu jer ti i smetaju jaki zvukovi, brbljanja ili smijeh.
Amortiziraš i kompenziraš svim preostalim snagama, jer da dopustiš tugi da ti se samo približi na metar, pokopala bi te.
Kad prekidaš neku vezu isto boli. Al' tu bol treba skroz proživjeti, što prije to bolje. Treba joj se i prepustiti ponekad, da te prožme do vrhova palčeva. Netko je ipak živ. Diše. Dobro je. Samo više ne odabire biti sa tobom. I ti dobro znaš, onaj trezven i racionalniji dio tebe, da tu nema budućnosti i da te to ne bi činilo sretnom.
Ne želim i ne mogu tom brzinom doći do nove intime.
Upoznala sam, naime, muško biće koje plače svakog jutra zbog prekida kojeg je prouzročio.
Oboje pričamo o svom gnoju. Teško da bu tu ispala neka intima. Mi smo si drenaža. Zasjecamo i ostavljamo otvoreno, cijedimo se kroz žalopojke obostrane, ljutnju, bijes, svjesni da smo oboje skršeni i devastirani.
Ne šminkamo rane, samo ih iznosimo na svjetlo dana.
Volio je i voli.
Voljela sam i ne volim. Žalim za vremenom kada sam voljela. Žalim za sobom.
Eto..ostalo ću ipak kod sebe....:-)))
Sad idem bacit ovaj kostur od bora :-D (Sarah 02.01.2023. 15:57)
lijepo da ste si uzajamna drenaža...hrabrima i Bog pomaže, zato sam i napisala da ti se divim kako dalje hodaš, i hodaš!!! Svaka čast.
Živiš dalje i boriš se...
Ne šminkamo rane, samo ih iznosimo na svjetlo dana.
Znaš kaj, imala je pravo @Y kad je jjedno vrijeme tvrdila da je bložna komunikacija krnja, i zapravo nejasna.
Ja sam to (druženje) nekak drugačije zamislila,a zapravo, pogrešno sam zamislila (iako, kakvo god da je, ak ti je drago, dobro je) ...iako, ponavljam naglašeno, kakve veze ima što bih ja sa onim što bi ti. Svakom treba drugo, svakom treba drugi način. :)
Naime, ne bih nikako, ali apsolutno nikako htjela da ikada pomisliš da ti spočitavam, ili da neggodujem, :)) To bi bilo smješno. Udovičarski status je , kako ja to osječam, da nikud ne spadamo, u nijedan režim, sustav, očekivanje, strukturu. mi smo višak koji je odradio svoje, mi smo umrle za društvo, ali još živimo.
I sad, kad sam sasvim slobodna, sad sam potpuno nezainteresirana. :-S
Ovaj tvoj bor :)) i smiješno i šašavo, naš još nije iglicu spustio!! Bit će tu do mog rođendana, slutim, a to je ožujak :))) (Lilianke 02.01.2023. 16:18)
Treba mi to.
Borimo se na različite načine, prema svojim mogućnostima.
Meni je sada potrebno čuti mušku stranu, vidjeti prave i iskrene muške suze, osjetiti mušku bol...jer sve to ne mogu dobiti od nekad voljenog si bića.
Stan mi je topao, premda ne palim grijanje.
Možda ja isijavam neku dodatnu toplinu, čudnu energiju, ko zna.
Uglavnom, raskitila sam:-) (Sarah 02.01.2023. 23:37)
Nema ništa boljeg , ljepšeg, smislenijeg, nego iskreni razgovori. iako nas nekad drugi mogu prestrašiti svojom različitošću od nas samih, ili činjenicom da za drugog može biti apsolutno prihvatljivo što je za nas apsolutno neprihvatljivo, ipak, ako smo hrabri gledati iza razlika, vidjeti jednako ljudsko biće unatoč razlika, dobivamo najveći dar na Planeti -bliski kontakt.
Radi toga smo tu. Radi sebe i drugih, na taj način.
Ne živimo zapravo dok ne možemo tako slobodno govoriti i pokazivati sebe, i dok ne naučimo drugoga takvog ogoljelog prihvatiti.
Majketimile, i samoj sebi sam zamoirna.
Oprosti.
:-******** (Lilianke 02.01.2023. 23:56)
