Komentari

idemo-na-deng.blog.hr

Dodaj komentar (15)

Marketing


  • Lilianke

    Pips Chips and Videoclips
    Narko

    Otvaras prozor za savrsen dan
    prizor iz holivudskih filmova
    gdje sreca ide u valovima
    prasina prekriva sva pitanja

    O da li sam ja
    tako davan da zaboravljas
    i da li je on
    tol'ko hrabar da te otima

    Zato postoje rijeci
    da njima me lazes
    zato postoji nada
    da jos jednom kazes

    Ja sanjajuci uvijek idem tebi

    Postavljas stol za razbojnika
    tvoj je svijet carstvo, magija
    brises mu pisalinu s cipela
    pa nije valjda da ti je tako drag

    O znam, znam, znam
    to je taj tvoj tip kauboja
    i ako bi Bog birao zenu
    ma birao bi tebe, to znas

    A da li sam ja
    tako davan da zaboravljas
    i da li je on
    tol'ko hrabar da te otima

    Kad prekrijes usi
    cut ces me bolje
    i neces znati da kucam
    al' bit ces sigurna tko je

    Ja sanjajuci uvijek idem tebi
    Ti si moj
    Sanjajuci
    Uvijek idem tebi

    avatar

    01.01.2023. (20:48)    -   -   -   -  

  • Annabonni

    ovi zadnji stihovi su ohrabrujuća nježnost u odnosu na NARKO u naslovu

    a slika..............ve-le-bna

    avatar

    01.01.2023. (21:07)    -   -   -   -  

  • smjehotvorine

    najs :)

    avatar

    01.01.2023. (21:17)    -   -   -   -  

  • Galaksija

    boss ;))

    avatar

    02.01.2023. (01:20)    -   -   -   -  

  • Ypsilonka

    Tužan mi post.
    Možda ga samo nisam dobro pročitala!

    avatar

    02.01.2023. (05:52)    -   -   -   -  

  • viatrix

    Sretna Nova Godina!

    avatar

    02.01.2023. (08:12)    -   -   -   -  

  • Lilianke

    @Anaboni, kako ja to vidim , i slika i pjesma - čeznutljive :)

    @smješkica; tenks :))*

    @Galaktična, :))*

    @Ypsilonka, to što si ti pročitala je tuga iz oka promatrača, ovaj put :)) To je sveukupno čeznuće, nije tuga. :))**

    @Viatrix! Hvala ti! :))

    avatar

    02.01.2023. (10:16)    -   -   -   -  

  • Sarah

    Super stvar od Yinxa:-)
    Kad će druge fotke?
    Sa tugom treba znati balansirati.
    Pogle si kom, proturiječan je;-):-D ili mi se čini?
    Ne se pustiti, al ne stavljati šminku na gnojnu ranu..do kada se puštati, da li proći kroz nepodnošljivo ili se uvijek malkice uzdići..

    avatar

    02.01.2023. (10:24)    -   -   -   -  

  • Dvi, tri riči...

    Rekla mi je Sarah da sam realna (i to je mislila kao kompliment) pa ću samo pitati: koje je to stablo? Je li grab? On je visokokaloričan, dobar za ogrijev :)-
    Ipak, volim Pipse, volim Yayu, volim poeziju, što ću.
    U sukobu (vlastitih) interesa smo svi, valjda, uvijek ili ponekad, pitam se/te/vas?

    avatar

    02.01.2023. (11:01)    -   -   -   -  

  • Lilianke

    @Sarah, budem ih stavila, samo sam išla obavljati starački dom, i sad iza ručka idemna kavu , pa ću potom vjerojatnop, imam ih lopatom na bacanje, samo ne znam hoće li biti dobro primljene, mogle bi se doživjeti čemernima :)))

    Uglavnom. :))

    Proturječja :)))
    A gle, ovako ja to vidim, to su za mene dvije odvojene stvari, svaka vezana za nešto konkretno;

    'Ne se pustiti.' možemo još reći, 'svjesno paziti ne puštati u svoj sustav one informacije,pjesme, tekstove, slike, mjesta, ljude, koji će nas previše koštati, koji nas bole, od kojih će se tuga produbiti, koja će nas navoditi na samosažaljenje'. Naravno, i dalje ćemo osjećati tugu, i neku normalnu dozu žaljenja, pa i samih sebe, ali ljudi koji su puno bili izloženi gubicima u životu, i onako će patiti od toga, pa ne moraju još i svjesno konzumirati sadržaje koji ih ruše.
    Evo, konkretno,što ja zaobilazim:
    sve tužne pjesme gdje netko plače za/radi djece, sva spominjanja onkoloških odjela, bolnica, divljenja doktorima, zaobilazim, primjerice @j -ove postove ponekad, previše su ljubavni na jedan predobro poznati način, nježno i intimno, ne mogu to gledat, ne smijem to čitat. Pa, pod cijenu da budem hulja i zaobilazim nečiji lijepi blog, ignoriram. Čim krene u postu s nečim takvim, ako osjetim, gasim i ne bavim se time dalje.....
    Ili balaševićevi tekstovi, preveč žalopojno... i tako neke stvari...eto... :))
    ------------------------------------------------------------
    A ovo drugo, 'šminkanje rane';
    to konkretno mislim na 'zadovoljavanje sa manjim' , pristajanje na 'second best'. Ako sam sama jer mi muža nema, i ono što mi nedostaje je on i bliskost veze s njim (govorim o mentalnoj bliskosti, duševnoj, o intimnom razumijevanju), onda ne mogu nikako nadoknaditi to nekim drugim duženjem.

    To nije isto.

    Nije isto nadoknađivati druženje, i nadoknađivati intimu.

    (Tako JA to doživljavam, ne mora imati veze ni sa kim drugim na ovome svijetu)
    A postupak pokušaja dosezanja ili nadoknađivanja intime druženjem , kada se 'radi' jako boli, ...

    Ja kužim da ti želiš nekako doći do 'nove intime',da bi te to veselilo, pustiti se, biti nošena i razumjeta, i u tome ti od svega srca želim uspjeh!! Moj osjećaj oko toga je da se to mora dogoditi nekako tako organski i spontano da ni ne znaš da se događa, sve ostalo mi je kao neko nastojanje sa upitnikom u zraku, neki cringe, neka neugoda,osobno se strašno toga ustručavam.

    Ne znam jel sad to suvislije, dopuštam da možda i nije ...

    :***

    @Dvi, tri riči;
    Koje stablo? ja sam ,čoro, prvo pročitala 'je li graH?' :))) pa sam pomislila,misliš li na Čarobni Grah :)))))??
    nemam pojma šta je, raste tu u parku, ne piše na njemu kojeg je tipa :D
    'Živo biće, rod:biljka, pojavnost:stablo,visoko.'

    Volem Pipse, a volem i čipse, idem završiti ručakkkk! :))**

    avatar

    02.01.2023. (13:04)    -   -   -   -  

  • Sarah

    @ slike..uvijek u oku promatrača, ko i sve. Meni će sigurno bit čemerne;-) al pitaj me kroz dva mjeseca.

    Različito sam odrađivala bolne stvari i svaka je rana drugačija i traži drugačiji tretman. A da ne kažem kako smo i mi drukčiji međusobno, s raznim pragovima boli.

    Kad ti netko tvoj umre, niti se ne možeš suočiti sa tom količinom boli, za to nitko nema snage. Pa se povlačiš u tišinu jer ti i smetaju jaki zvukovi, brbljanja ili smijeh.
    Amortiziraš i kompenziraš svim preostalim snagama, jer da dopustiš tugi da ti se samo približi na metar, pokopala bi te.

    Kad prekidaš neku vezu isto boli. Al' tu bol treba skroz proživjeti, što prije to bolje. Treba joj se i prepustiti ponekad, da te prožme do vrhova palčeva. Netko je ipak živ. Diše. Dobro je. Samo više ne odabire biti sa tobom. I ti dobro znaš, onaj trezven i racionalniji dio tebe, da tu nema budućnosti i da te to ne bi činilo sretnom.

    Ne želim i ne mogu tom brzinom doći do nove intime.
    Upoznala sam, naime, muško biće koje plače svakog jutra zbog prekida kojeg je prouzročio.
    Oboje pričamo o svom gnoju. Teško da bu tu ispala neka intima. Mi smo si drenaža. Zasjecamo i ostavljamo otvoreno, cijedimo se kroz žalopojke obostrane, ljutnju, bijes, svjesni da smo oboje skršeni i devastirani.
    Ne šminkamo rane, samo ih iznosimo na svjetlo dana.
    Volio je i voli.
    Voljela sam i ne volim. Žalim za vremenom kada sam voljela. Žalim za sobom.

    Eto..ostalo ću ipak kod sebe....:-)))
    Sad idem bacit ovaj kostur od bora :-D

    avatar

    02.01.2023. (15:57)    -   -   -   -  

  • Lilianke

    @Sarah :**************
    lijepo da ste si uzajamna drenaža...hrabrima i Bog pomaže, zato sam i napisala da ti se divim kako dalje hodaš, i hodaš!!! Svaka čast.
    Živiš dalje i boriš se...

    Ne šminkamo rane, samo ih iznosimo na svjetlo dana.
    Znaš kaj, imala je pravo @Y kad je jjedno vrijeme tvrdila da je bložna komunikacija krnja, i zapravo nejasna.
    Ja sam to (druženje) nekak drugačije zamislila,a zapravo, pogrešno sam zamislila (iako, kakvo god da je, ak ti je drago, dobro je) ...iako, ponavljam naglašeno, kakve veze ima što bih ja sa onim što bi ti. Svakom treba drugo, svakom treba drugi način. :)

    Naime, ne bih nikako, ali apsolutno nikako htjela da ikada pomisliš da ti spočitavam, ili da neggodujem, :)) To bi bilo smješno. Udovičarski status je , kako ja to osječam, da nikud ne spadamo, u nijedan režim, sustav, očekivanje, strukturu. mi smo višak koji je odradio svoje, mi smo umrle za društvo, ali još živimo.
    I sad, kad sam sasvim slobodna, sad sam potpuno nezainteresirana. :-S

    Ovaj tvoj bor :)) i smiješno i šašavo, naš još nije iglicu spustio!! Bit će tu do mog rođendana, slutim, a to je ožujak :)))

    avatar

    02.01.2023. (16:18)    -   -   -   -  

  • Sarah

    @ ne, nikada nemam osjećaj da mi spočitavaš ili negoduješ...ta koliko smo god slične mi smo i različite..kao i nesreće koje su nas pogodile. Ja volim i trebam ovu našu komunikaciju, dragocijena mi je na više nivoa. Preispitujem se. Iskrena sam si.
    Treba mi to.
    Borimo se na različite načine, prema svojim mogućnostima.
    Meni je sada potrebno čuti mušku stranu, vidjeti prave i iskrene muške suze, osjetiti mušku bol...jer sve to ne mogu dobiti od nekad voljenog si bića.

    Stan mi je topao, premda ne palim grijanje.
    Možda ja isijavam neku dodatnu toplinu, čudnu energiju, ko zna.
    Uglavnom, raskitila sam:-)

    avatar

    02.01.2023. (23:37)    -   -   -   -  

  • Lilianke

    @Sarah, lijepo je da si nabasala na nekog muškog koji se ne ustručava biti otvoren, pokazati ranjivost i ranjenost.
    Nema ništa boljeg , ljepšeg, smislenijeg, nego iskreni razgovori. iako nas nekad drugi mogu prestrašiti svojom različitošću od nas samih, ili činjenicom da za drugog može biti apsolutno prihvatljivo što je za nas apsolutno neprihvatljivo, ipak, ako smo hrabri gledati iza razlika, vidjeti jednako ljudsko biće unatoč razlika, dobivamo najveći dar na Planeti -bliski kontakt.

    Radi toga smo tu. Radi sebe i drugih, na taj način.
    Ne živimo zapravo dok ne možemo tako slobodno govoriti i pokazivati sebe, i dok ne naučimo drugoga takvog ogoljelog prihvatiti.

    Majketimile, i samoj sebi sam zamoirna.

    Oprosti.

    :-********

    avatar

    02.01.2023. (23:56)    -   -   -   -  

  • Sarah

    @ nimalo zamorna..predivno si napisala. Totalno se slažem:-):-*

    avatar

    03.01.2023. (09:53)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...