četvrtak, 13.01.2022.
bez traktata, samo pjesma :)....
|
....
i pokoja riječ :) pjesma: pokoja riječ: već sam neki dan krenula ovo pisati, pa sam odustala, pa sam opet pomislila na to pa se nećkala al vidim da mi se ne piše zapravo dok ne izgovorim ovo: jako, jako mi je žao što se toliko svađa izdogađalo u zadnjih godinu dana na blogu i što se toliko gadnih, teških riječi poslalo u svim smjerovima i što se pokazalo kako ipak nismo toliko širokogrudni ili širokih nazora ili širokih srdaca kako smo pretpostavljali da jesmo. Svjedno, mi svi moramo ići dalje, JA moram ići dalje ja TREBAM odlazak u smjeru 'dalje', 'drugačije', 'novo' Želim da se zna da se ispričavam @SVIMA za vlastite ružne riječi odaslane u njihovom smjeru (sa ili bez razloga), bili oni trenutno na blogu, ili ne, opraštam svima ako misle da su meni što god ružnog izrekli a nisu trebali, ako tako ne osjećaju, odlično, slobodni su ići dalje također, nebitno je razumije li tko mene i moje stavove, misli li loše o meni ili ne, @sve vas i dalje volim Za one kojih na ovaj ili onaj način nema: nadam se da ćete se, svi u svoje vrijeme, i svi u svome ritmu, vratiti na blog. jednom, nekad. :) I ovime prestajem, da ne bi opet bilo neželjenih traktata. :)) A i moram ići. :)) |
Tu pure, o, Principessa,
nella tua fredda stanza,
guardi le stelle
che tremano d'amore
e di speranza.
Ma il mio mistero e¨ chiuso in me,
il nome mio nessun sapra !
No, no, sulla tua bocca lo diro˛
quando la luce splendera !
Ed il mio bacio sciogliero il silenzio
che ti fa mia!
(Il nome suo nessun sapra !...
e noi dovrem, ahime, morir!)
Dilegua, o notte!
Tramontate, stelle!
Tramontate, stelle!
All'alba vincero˛!
vincero˛, vincero˛! (Lilianke 13.01.2022. 16:29)
https://www.youtube.com/watch?v=LYAsFelf7no
u stvari sva trojica su dobri (ma mislim, pa to nije u pitanju) okej, različite boje glasa...ali, kad Pavarotti ima ono nešto :))) pa zasjeni sve oko sebe htio nehtio :)))
i još nešto: to je tak lijepa muzika i tako lijepi tekst da zvuči dobro čak i kad ja pjevam , tu po doma, (dok nećakinja u stanu ispod čupa kosu od muke hahaha i zove me da stišam doživljaj:))) ) (Lilianke 13.01.2022. 21:00)
Oprostiti ljudima je teze nego biti ravnodusan, ja ipak biram ravnodusnost kada su u pitanju ljudi s kojima ne dijelim zivot. Blog je ipak samo blog. Ako ga preozbiljno dozivljavamo, tada je mozda trenutak da razmislimo o odmaku. (Dvi, tri riči... 14.01.2022. 07:42)
@dvi, tri riči:
ne znam...ja nekako drugačije to doživljavam. Meni su ljudi na blogu isto doživljajni kao i oni bezbložni. Zato me zapravo tek neki zanimaju na blogu, baš kao i tek neki u životu.
Uopće ne mogu umanjiti važnost ovih bložnih koji su, iako bez lica, također osobe.
osobno, o ponekima imam dojam da ih jako dobro poznajem, jer se između redaka, kroz ovih desetak godina koliko sam tu, jako puno reklo. A i u situacijama pokazalo.
Ova korona je osvijetlila još štošta, ali, sve to osobno ne mogu osuđivati, svatko nužno ima svoj ugao gledanja, i vlastito tijelo i sudbinu na brizi. :)
ja ne opraštam iz plemenitih pobuda :))), ja više patim neopraštajući. Mene to grize, moram otpustiti.
A ravnodušnost, ne znam...........ravnodušna sam spram onih koji me zaista ne zanimaju, koji mi nisu pobudili nikakav interes. (Lilianke 14.01.2022. 09:25)
Poput tebe mislim kako su ljudi s bloga ljudi, nisu nickovi, a ono što je dobro s njima je što nemamo nikakvu odgovornost ni brigu prema njima kao prema onima iz stvarnosti. U svakom trenutku se možemo okrenuti i otići i to neće nimalo poremetiti tijek života na blogu.
I sama imam dojam kako neke od vas dobro poznajem. Unatoč svemu dobro smo se ovdje zabavljali i često smo si bili podrška.
Da nisam završila u samoizolaciji ne bih otvorila blog. Samoizolacija je stvorila prostor za pisanje bloga. Nekim ljudima je blog izvrstan hobi, meni je blog postao više zapreka da se bavim onim što me ispunjava.
I dok ne pišem blog (nemam otvoren svoj blog) dođem, prolistam, ali ne ostavim previše vremena ovdje. Tek oni koji guštaju bloganje i trebaju bloganju posvetiti puno vremena.
Nekada sam to bila ja sada više nisam. Trenutni blog će biti vjerujem vrlo kratkog vijeka i ne znam hoću li nakon njega ikada otvoriti sljedeći? Možda ako se opet dogodi neka takva situacija u kojoj ću imati puno vremena. Bez obzira na to ste mi prirasli srcu. Normalno je to i ljudski nakon toliko vremena druženja.
Ostavljam ti ovaj komentar jer znam kako si nježna duša i osjetljiva i želim da znaš kako s moje strane nema gorčine. Pri pomisli na tebe javi se tek osmijeh u kutu usana. Unatoč našim ogromnim razlikama u mišljenju nikada iz vida nisam izgubila tvoje ogromno srce i kapacitet da voliš. Ta tvoja osobina je vrijedna svakog divljenja.
Hvala ti za vrijeme koje si potrošila na mene. (Ypsilonka 17.01.2022. 09:29)
(tumačenje nalazim upravo u neto objavljenom postu u klamerici)
Oprosti!!!
Bila sam ti zaželjela sve najljepše!!
I dalje to zaželjujem.....uživaj u novom volvu :)))) I budite zdravo i dobro, ako odeš i više se ne vratiš (a i ako ostaneš) (Lilianke 18.01.2022. 21:19)
