Europska je unija, po svemu sudeći, nakanila političkim sredstvima rješavati jedan isključivo međunarodnopravni spor. Europski povjerenik za proširenje Olli Rehn je, naime, iz Bruxellesa upozorio da očekuje od obje zemlje, Slovenije i Hrvatske, odgovor na posredničku inicijativu Europske komisije "bez nemogućih uvjeta, koji praktički znače odbijanje". Budući da Slovenija u graničnom sporu s Hrvatskom nema argumente za sud, i na sud nipošto ne želi ići, ona je već bezuvjetno prihvatila posredovanje, jer posredovanje u pravili znači kompromis, a u konkretnom slučaju bi to bio kompromis između onoga što propisuje međunarodno pravo i onoga što Slovenija traži. Kakav god bio, on bi značio nekakav dobitak za Sloveniju. Možda ne onakav kakav priželjkuje, ali ipak dobitak, dok Hrvatskoj svako posredovanje koje bi išlo prema kompromisu uz primjenu političkih a ne međunarodnopravnih načela, nužno znači gubitak teritorija i(li) teritorijalnog mora, pa je, posve razumljivo da je Hrvatska oprezna i, slobodno se može reći, uplašena. Jer, ponudu moćnika iz Bruxellesa nipošto nije dobro odbiti, a prihvatiti je bez ikakvih ograda, odnosno bez inzistiranja na tome da se posredovanje odvija unutar međunarodnopravih normi, znači udovoljiti makra jednom dijelu slovenski zahtjeva.
A misli smo da je vrijeme kad se nije trebalo "držati zakona k'o pijan plota" prošlo... Olli Rehn, doduše, nije, kao pokojni drug Tito, pozvao suce da se ne drže zakona, nego Hrvatsku da se ne poziva na njega, i ne inzistira na sudu kao civiliziranom rješenju problema koji se ne može riješiti dogovorom, ali je nakana identična!
I toliko očita da je austrijski socijaldemokrat Hannes Swoboda, izvjestitelj Europskog parlamenta za Hrvatsku, poručio: "Komisija koju je predložio Olli Rehn bila bi pristrana tako da bi pogodovala slovenskoj strani. U tom prijedlogu nije dovoljno uzet u obzir položaj Hrvatske." Te još i ovo: "U ovoj sam situaciji sto posto na strani Hrvatske! Ne možete raditi medijaciju bez legalnog okvira pod okriljem Medunarodnog suda pravde."
|