Kršćanska meditacija
»U ONOJ SE KUĆI POŠTIVAO RED»
Govori Isus:
»Iz onoga što gledaš pouka je za tebe i za druge. To je pouka poniznosti, predanja i sloge. Primjer koji treba služiti svim kršćanskim obiteljima, osobito u ovom izvanrednom i žalosnom vremenu.
Vidjela si jednu siromašnu kuću i što je bolno, siromašnu kuću u tuđoj zemlji.
Mnogi, samo zato jer su 'osrednji' vjernici, koji se mole i primaju Mene
u Euharistiji, koji se mole i pričešćuju za 'svoje' potrebe, a ne za potrebe duša i
za slavu Božju - jer veoma je rijetko da onaj koji se moli ne bude u molitvi
sebičnjak - mnogi bi željeli imati lak materijalni život, dobro zaštićen i
od najmanje i bilo kakve patnje, udoban, sretan.
Josip i Marija imali su Mene, Istinitog Boga, za svoga Sina, pa ipak nisu imali ni siromaškog dobra da budu siromašni ali u svojoj domovini, u mjestu gdje bijahu poznati, gdje su barem imali 'svoju kućicu’ i gdje nisu imali brige za uzdržavanje, što im je predstavljalo još jednu drugu zadaću među mnogim brigama; gdje bi bilo lakše naći posao kod poznatih ljudi i što im bijaše potrebno za život. Baš zato što su Mene imali, bili su prognanici iz domovine. Druga klima, druga zemlja: tako žalosna kad se usporedi s ljupkim poljima Galileje; drugi jezik, drugi običaji. Nalazili su se usred ljudi koji ih nisu poznavali i koji su bili, kako to obično biva, nepovjerljivi prema izbjeglicama i nepoznatima.
Ovdje im manjka potrebni dragi namještaj 'njihove' kućice, mnoge jednostavne i potrebne stvari, koje su ondje imali koje nisu izgledale potrebne, dok im se one ovdje, u bijedi, koja ih okružuje, čine tako lijepe kao što i obilje čini dražesnima kuće bogatih. Ovdje žive s čeznjom za gradom i za kućom, s mislima na ondje ostavljene stvari, s brigom za vrtić za koji se možda više nitko ne brine kao i za lozu, smokvu i druge korisne nasade. Žive s potrebom da se brinu za svagdašnju prehranu, za odjeću, za vatru, iz dana u dan; za Mene, dijete, kome ne može biti dana jednaka hrana s kojom su sami zadovoljni. I s mnogim mukama srca: čeznjom za domovinom, s neizvjesnošću za sutrašnjicu, s nepovjerenjem ljudi, koji osobito u prvo vrijeme, nisu htjeli primiti ponuđeni rad dvoje nepoznatih.
Vidjela si ipak kako ono boravište odiše vedrinom, smiješkom, slogom, kako se u zajedničkom sporazumu traži da ga učine ljepšim i u bijednom vrtu, da bude što sličniji onom ostavljenom i da bude ugodniji. Tu vlada samo jedna misao: da Meni, svetome, bude zemlja manje neprijateljska, manje bijedna, Meni, koji dolazim od Boga. Ljubav vjernika i roditelja, koja se pokazuje u tisuću briga, počevši od kozice stečene s mnogo truda, pa s malim igračkama izrezanim od drveta, s voćem nabavljenim samo za Mene, dok se sami odrekoše zalogaja potrebne hrane.
Dragi moj zemaljski oče, kako te jako ljubi Bog, Bog Otac na nebeskim visinama, kako te ljubi Bog Sin, koji je postao Spasiteljem na zemlji !
U onoj kući nema nikakve živčane napetosti, nikakve preosjetljivosti, nikakvih smrknutih lica ni međusobnih predbacivanja, još manje prema Bogu, koji ih nije obdario materijalnim dobrima. Josip ne predbacuje Mariji da je ona uzrok njegove oskudice i Marija ne predbacuje Josipu što joj ne može priuštiti više blagostanja. Oni se ljube sveto, to je sve i zato se njihove brige ne kreću oko vlastitog dobra, nego za bračnog partnera. Prava ljubav ne poznaje sebičnost. Prava je ljubav također uvijek čista, dapače i onda kad nije tako savršena u čistoći kao kod ovih djevičanskih supruga. Čistoća ujedinjena ljubavlju prema bližnjemu vuče za sobom cijeli niz drugih kreposti i čini tako iz jednog para, koji se ljubi na čist način, savršene supruge.
Ljubav između moje Majke i Josipa bijaše savršena i zato bijaše klica drugih kreposti, a posebno ljubavi prema Bogu. Iako je Njegova sveta volja obdarila tijelo i srce, obaju Svetih bolima, ipak oni su Ga uvijek blagoslivljali.
Blagoslivljali zato, jer u dvoje svetih duh bijaše življi od tijela i srca i on je
sa zahvalnošću veličao Gospodina što ih je izabrao da budu čuvari vječnoga Sina.
U ONOJ SE KUĆI MOLILO. U današnje se vrijeme premalo moli u obiteljima.
Dan započinje i spušta se noć, započinje se posao, sjeda se k stolu bez i jedne misli na Gospodina, koji vam je dopustio da vidite jedan novi dan, da ste mogli doći do jedne nove noći; što je blagoslovio vaše napore i dao vam sredstva da nabavite onu hranu, ona drva, onu odjeću, onaj krov - sve što treba vašoj ljudskoj naravi. Uvijek je 'dobro' što dolazi od Dobrog Boga. Iako je siromašno i oskudno, ljubav mu daje začin i vrlinu. Ljubav, po kojoj prepoznajete u vječnom Tvorcu Oca, koji vas ljubi.
U ONOJ JE KUĆI VLADALA UMJERENOST. To bi bilo i onda kad ne bi manjkalo novaca. Jede se da se živi, a ne zato da se uživa u proždrljivosti s nezasitnošću gojaznih i s prohtjevima gurmana koji pune trbuh sve dok im ne postaje težak, koji rasiplju imetak skupom hranom, a da i ne misle na one, koji imaju malo ili ništa za jelo; bez razmišljanja da bi kod mnogih mogla biti utažena glad kad bi čovjek umjereno jeo.
U ONOJ SE KUĆI LJUBIO RAD. Ljubili bi ga i onda, da su imali novaca u izobilju, jer se u poslu čovjek pokorava Božjoj zapovijedi i oslobađa se od mana koje kao tvrdoglavi bršljan stežu i guše besposlene, koji su nalik nepokretnoj masi. Dobra je hrana, vedar je počinak i zadovoljno je srce, kad je čovjek dobro radio, a uživa se i vrijeme predaha između jednog i drugog posla. U kući i duši onoga koji ljubi rad, ne ukorjenjuje se mana s mnogostrukim licem. I, kako se ona ne prima, napreduju ljubav, poštovanje, međusobna obzirnost i rastu u čistoj atmosferi nježne mladice, koje postaju kao izvor budućih svetih obitelji.
U ONOJ JE KUĆI VLADALA PONIZNOST. Kolika pouka poniznosti za vas, oholi ! Misleć po ljudsku Marija je mogla imati tisuće i tisuće razloga da se uzoholi i da učini da je suprug časti. Kolike među ženama upravo to čine samo zato što su od muža malo učenije ili po rođenju plemenitije ili što im je novčarka od muževljeve bogatija.
Marija je zaručnica i Majka Božja, a ipak služi - ne dopušta da joj služe - (služi) supruga i sva je prema njemu ljubav. Josip je glava kuće, jer Bog je sudio da je toliko dostojan biti glavom obitelji, da primi od Boga na čuvanje Utjelovljenu Riječ i Zaručnicu Vječnoga Duha. Ipak se brine da olakša Mariji teškoće i napore, te najviše radova u kući čini on sam, da se Marija previše ne umori. I ne samo to, nego nastoji da je razveseli marljivo se trudeći da joj kuću učini udobnijom i da vrtić ukrasi cvijećem.
U ONOJ SE KUĆI POŠTIVAO RED. (Nadnaravni, moralni i materijalni.)
Bog je najviši Poglavar i Njemu se iskazuje poštovanje i ljubav: Nadnaravni red.
Josip je glava obitelji i njemu su odani, njega poštuju i slušaju: Moralni red.
Kuća je dar Božji kao i odjeća i namještaj. Sve je uredno i čisto. U svim se stvarima pokazuje Providnost Božja, koja se brine za vunu ovcama, za perje pticama, za travu livadama, za sijeno životinjama, za zrno i lišće pticama. I tkaje odjeću ljiljanima u dolini. Kuću, odjeću i pokućstvo primaju sa zahvalnošću i blagoslivljaju Božansku ruku koja im to daje i postupaju sa svim tim s poštovanjem kao s darom Gospodnjim i ne gledaju na njih zlovoljno jer su siromašne stvari i zlo s njima ne ravnaju zlorabeći Providnost: Materijalni red.
Nisi razumjela riječi izmijenjenih u Nazaretskom dijalektu, ni riječi molitve.
Ali ono što si vidjela svima vam je velika pouka. Razmatrajte o tom svi vi koji sada jako trpite zato što ste u obitelji mnogo griješili protiv Boga i što ste uzmanjkali u mnogočemu čemu nikada nisu sagriješili sveti Zaručnici, koji mi bijahu otac i Majka.
A ti uživaj u sjećanju na malog Isusa, smiješeći se misleći na njegove prve koračiće.
Domala ćeš Ga gledati kako hoda pod križem. I bit će viđenje plača.«
17.11.2012. u 16:42 | 0 Komentara | Print | # | ^
»NIKAD SE NEMOJTE LIŠITI ZAŠTITE MOLITVE«
Govori Marija:
»Malo ću govoriti, jer si veoma umorna, siromašna kćeri ! Skrećem jedino pozornost tebi i onome koji ovo čita na stalni običaj Josipov i moj, da uvijek dajemo prvo mjesto molitvi. Umor, žurba, brige, posao bijahu stvari koje nisu smetale molitvi, nego su je štoviše pomagale. Ona uvijek bijaše kraljica naših zanimanja. Naš odmor, naše svjetlo, naša nada. Ako je u tužnim časovima bila ohrabrenje, u sretnim je časovima bila pjesma. Ali bijaše uvijek trajna prijateljica naše duše. Ona nas je otkidala od zemlje, od progonstva, ona nas je podizala prema Nebu, prema Domovini.
Ne samo ja, koja sam sad imala u sebi Boga i koja sam trebala samo pogledati u svoje krilo da se poklonim Svetom nad Svetima, nego se i Josip osjećao sjedinjen s Bogom kad se molio, jer naša je molitva bila pravo poklonstvo čitavog bića, koje se stapalo s Bogom dok smo Mu se klanjali i dok je On nas grlio.
I, gledajte, ni ja, koja sam sada imala u Sebi Vječnoga, nisam se osjećala izuzetom od iskazivanja dužnog poštovanja u Hramu. I najviša svetost ne oslobađa od toga da se ne osjećaš jednim ništa pred Bogom i da se to ništa ne ponizi, jer On to dopušta za neprestani ‘hosana’ svojoj slavi.
Jeste li slabi, jadni, puni manjkavosti ? Zazovite Gospodinovu svetost:
"Svet, Svet, Svet ! " Zazovite Ga, tog Svetog i Blagoslovljenog da siđe nad vašu bijedu. On će doći i preliti u vas svoju svetost ... Jeste li sveti i bogati zaslugama pred njegovim očima ? Svejedno zazivajte svetost Gospodinovu. Ona, beskrajna, povećat će uvijek sve više vašu. Anđeli, bića koja su iznad ljudskih slabosti, ne prestaju ni jednog časa pjevati svoj "Sanctus" i njihova se nadnaravna ljepota povećava pri svakom zazivu svetosti našeg Boga. Nasljeđujte anđele.
Nikad se nemojte lišiti zaštite molitve, o koju se lome oružja Sotone, zloće svijeta i težnje tijela i oholosti duha. Nikad ne odložite tog oružja s kojim se Nebesa otvaraju i iz kojih kiše milosti i blagoslovi.
Zemlji je potrebna kupelj molitava da se očisti od grijeha koji navlače kazne Božje. I budući da malo njih moli, taj mali broj trebaju moliti kao da ih je mnogo. Oni trebaju umnožiti svoje žive molitve, da iz njih načine potrebnu sumu, nužnu da se postignu milosti. Molitve su žive, kad su začinjene istinskom ljubavlju i žrtvom.
I to što ti, kćeri, osim zbog svojeg trpljenja, patiš i zbog trpljenja mojeg i moga Isusa, to je dobro. Ta je stvar Bogu mila i zaslužna. Tako mi je draga tvoja sućutna ljubav. Nego, želis me poljubiti ? Poljubi rane moga Sina. Balzamiraj ih svojom ljubavlju. Ja sam u duši osjećala strašnu muku bičeva i trnja i mučenja čavala i križa. Ali isto tako osjećam u duhu sva milovanja dana mome Isusu i ona su kao poljupci dani meni. I zatim dođi. Kraljica sam Neba.
Ali sam uvijek Mama ... «
I ja sam blažena.
03.11.2012. u 15:41 | 0 Komentara | Print | # | ^
NEKOLIKO RIJEČI O ISTOČNOM GRIJEHU
Govori Isus:
Riječ moje Majke trebala bi raspršiti svako misaono kolebanje, pa i kod onih koji su više
sputani formulama. A ima ih mnogo ! Oni hoće prosuđivati božanske stvari ljudskim metrom
i zahtijevali bi da tako i Bog treba rasuđivati. Ali tako je međutim lijepo misliti da Bog prosuđuje
na nadnaravni i neizmjerno bolji način od čovjeka. I bilo bi tako lijepo i korisno da se i vi prisilite
misliti ne ljudski nego po duhu i da slijedite Boga. Nemojte ostati usidrenima tamo gdje se vaša
misao usidrila. Jer i to je oholost, jer predpostavlja savršenstvo ljudskog uma. Dok je savršena
jedino Misao Božanska koja može, ako hoće i ako smatra to korisnim, učiniti, sici i postati Riječ u
pameti i na usnicama jednog njezinog stvorenja koje svijet prezire, jer je u njegovim očima neznalica,
jadna, tupoglava, djetinjasta.
Da bi zbunila oholost pameti, Mudrost se voli izliti baš u ove od svijeta odbačene, koji nemaju svoje vlastite nauke, pa ni kulture stečene naukom, nego su cijelim bićem jedino u ljubavi i čistoći, veliki u dobroj volji da služe Bogu, trudeći se da ga drugi upoznaju i ljube nakon što su zaslužili da ga oni sami spoznaju i ljube svim svojim snagama. Promatrajte, ljudi. U Fatimi, Lurdu, Gvadalupi, Caravaggiu, La Saletti, dakle, zbila su se istinita i sveta ukazanja. Vidioci, pozvani na viđenja, bili su neznatna stvorenja bilo po dobi, bilo po kulturi, bilo po staležu, među najponiznijima na zemlji. Ovim neznanima, ovim "ništicama", objavljuje se Milost i čini ih svojim glasnicima.
Što bi tada trebali činiti ljudi ? Sagnuti se poput carinika i reći: "Gospodine, ja sam bio odviše grješnik da bih zaslužio upoznati te. Budi blagoslovljen radi svoje dobrote koja me tješi kroz ova stvorenja i daje mi nebesko sidro, vodiča, pouku, spasenje". Ne reci: "Ali ne ! To su zablude ! To su krivovjerja ! Nije moguće !
" Kako nije moguće ? Da jedan slabi postane učen u znanju Božjem ? A zašto nije moguće ? Nisam li Ja uskrisivao mrtve, ozdravljao bezumne, liječio padavičare, otvarao usta nijemima, oči slijepima, sluh gluhima, razum slaboumnima; na isti način kako sam izgonio đavle, zapovijedao ribama da se bace u mreže, kruhu da se umnoži, vodi da postane vino, oluji da se smiri, moru da postane čvrsto poput poda ? Što je nemoguće Bogu ?
Pa i prije nego li je Bog: Krist, Sin Božji, bio među vama, nije li Bog činio čudesa preko svojih slugu koji su radili u njegovo ime ? Nije li postala plodnom neplodna utroba Saraje Abrahamove da bi postala Sarom i u starosti rodila Izaka odredenog da bude onaj s kojim sam ‘Ja’ imao sklopiti savez ? Nisu li se u krv pretvorile vode Nila i ispunile nečistim životinjama na zapovijed Mojsijevu ? I uvijek po njegovoj zapovijedi nisu li pocrkale životinje od kuge i pala od čireva tjelesa ljudi i požnjevene, pokošene kao za mlinski lijevak, žitarice po divljoj tuči i ogoljela stabla od skakavaca i ugašeno kroz tri dana svjetlo i udareni smrću prvorođenci i otvoreno more za prijelaz Izraelu i zaslađene gorke vode i nadišlo obilje prepelica i mane i prodrla voda iz suhe pećine ? I nije li Jošua zaustavio tijek sunca ? I dječak David oborio na zemlju gorostasa ?'' I Ilija umnožio brašno i ulje i uskrisio sina udovicc Sarfatske ? I nije li na njegovu zapovijed pala kiša na žednu zemlju i oganj s neba na žrtvu ?" A Novi Zavjet nije li kao procvala šuma u kojoj je svaki cvijet jedno čudo ? Tko je gospodar čuda ? Što je dakle nemoguće Bogu ? Tko je kao Bog ?!
Prignite čelo i poklonite se. Uzevši da vremena postaju zrela za veliku žetvu i da sve morate upoznati prije nego li čovjek prestane postojati, sve: i proroštva poslije Krista i ona prije Krista i biblijski simbolizam koji počinje već od prvih riječi knjige Postanka - te ako vas Ja poučavam o jednoj točki do sada neprotumačenoj, prihvatite dar i izvucite iz njega plod, a ne osudu. Ne činite kao Židovi za moga smrtnog vremena, koji su htjeli zatvoriti srce za moje pouke i jer se nisu mogli izjednačiti sa Mnom u shvaćanju tajni i nadnaravnih istina, nazivahu me opsjednutim psovačem.
Rekao sam: "metaforičko stablo". Reći ću sada: "simboličko stablo". Možda ćete bolje shvatiti. Njegov simbol je jasan: po tome kako dvojica sinova Božjih budu postupali u odnosu prema njemu, moglo bi se shvatiti kakva je u njima sklonost, stremljenje prema dobru i zlu. Poput carske vodice koja kuša zlato i vage zlatareve koja mu mjeri karate, to je stablo, postavši jednim "poslanjem" po zapovijedi Božjoj u odnosu na nj, dalo mjeru čistoće kovine Adama i Eve.
Čujem već vaš prigovor. "Nije li osuda bila prekomjerna i upotrijebljeno djetinje sredstvo da se dođe dotle te ih se osudi ?"
Nije. Jedna sadašnja vaša neposlušnost, vas koji ste njihovi potomci, manje je teška nego što je bila u njima. Vi ste od Mene otkupljeni. Ali otrov Sotonin ostaje uvijek spreman da iskrsne poput stanovitih bolesti, koje se nikad potpuno u krvi ne poništavaju. Oni, dva praroditelja, posjedovahu Milost koja nikad nije bila okrznuta Nemilošću. Zato su bili jači, većma podržavani od Milosti koja je rađala nevinošću i ljubavlju. Neizmjeran je bio dar koji im je Bog bio dao. Zato i daleko teži njihov pad unatoč tome daru.
Simboličan je takoder i plod koji im je bio ponuđen i koji su jeli. Bijaše "plod jednog iskustva što su ga htjeli izvršiti po nagovaranju sotonskom protiv zapovijedi Božje. Ja nisam bio ljudima zabranio ljubav. Htio sam jedino da bi se ljubili bez zloće; kako sam Ja njih ljubio svojom svetošću, tako su se i oni trebali ljubiti svetom ljubavi koju nikakva požuda ne kalja. Ne smije se zaboraviti da je Milost svjetlo i tko nju posjeduje spoznaje ono što je korisno i dobro spoznati. Puna Milosti spoznala je sve, jer ju je Mudrost poučavala, Mudrost koja je Milost i znala se sveto ravnati. Eva je stoga poznavala ono što joj je bilo dobro spoznati.
Ne preko toga, jer beskorisno je spoznati ono što nije dobro. Nije vjerovala riječi Božjoj i nije bila vjerna zadanom obećanju da će slušati.
Povjerovala je Sotoni, prekršila obećanje, htjela je znati ono što nije dobro, uzljubila je to bez grižnje i ljubav, koju joj Ja tako svetom dadoh, učinila pokvarenom, ponizujućom stvari. Pali anđeo otkotrlja se u blato i u životinjsku stelju, dok je mogao sretan trčati između cvijeća zemaljskog Raja i gledati kako oko njega cvate potomstvo, tako kako se stabljika pokriva cvijećem, a da ne savija svojih grana u kaljužu.
Niste li slični ludoj djeci o kojoj sam govorio u Evandelju, koji su čuli pjesmu, ali su zatvorili uši, čuli svirku a nisu plesali, čuli plač, a htjeli se smijati. Ne budite sićušni, tjesnogrudni i ne budite poricatelji. Prihvatite Svjetlo, prihvatite ga bez zloće i tvrdoglavosti, bez ironije i nevjernosti.
I dosta o ovome. Da učinim te shvatite koliko morate biti zahvalni Onome koji je umro da vas ponovno uzdigne u Nebo i da bi nadvladali požudu Sotone, htio sam vam govoriti, u ovom vremenu priprave za Pashu, o ovome, što je bio prvi prsten u lancu kojim je Riječ Očeva bila povučena u smrt, Janje Božje na klaonicu. Htio sam vam o tome govoriti, jer je sada devedeset posto među vama sličnih Evi zatrovanoj od daha i riječi Lucifera i ne živite zato da se ljubite nego da zasitite sjetila, ne živite za Nebo nego za blato, niste više stvorenja obdarena dušom i razumom već psi bez duše i razuma. Dušu ste ubili i razum izopačili.
Uistinu vam kažem da su vas životinje nadvisile u poštenju svojih ljubavi.
01.11.2012. u 22:19 | 0 Komentara | Print | # | ^
