Marketing
»U ONOJ SE KUĆI POŠTIVAO RED»
Govori Isus:
»Iz onoga što gledaš pouka je za tebe i za druge. To je pouka poniznosti, predanja i sloge. Primjer koji treba služiti svim kršćanskim obiteljima, osobito u ovom izvanrednom i žalosnom vremenu.
Vidjela si jednu siromašnu kuću i što je bolno, siromašnu kuću u tuđoj zemlji.
Mnogi, samo zato jer su 'osrednji' vjernici, koji se mole i primaju Mene
u Euharistiji, koji se mole i pričešćuju za 'svoje' potrebe, a ne za potrebe duša i
za slavu Božju - jer veoma je rijetko da onaj koji se moli ne bude u molitvi
sebičnjak - mnogi bi željeli imati lak materijalni život, dobro zaštićen i
od najmanje i bilo kakve patnje, udoban, sretan.
Josip i Marija imali su Mene, Istinitog Boga, za svoga Sina, pa ipak nisu imali ni siromaškog dobra da budu siromašni ali u svojoj domovini, u mjestu gdje bijahu poznati, gdje su barem imali 'svoju kućicu’ i gdje nisu imali brige za uzdržavanje, što im je predstavljalo još jednu drugu zadaću među mnogim brigama; gdje bi bilo lakše naći posao kod poznatih ljudi i što im bijaše potrebno za život. Baš zato što su Mene imali, bili su prognanici iz domovine. Druga klima, druga zemlja: tako žalosna kad se usporedi s ljupkim poljima Galileje; drugi jezik, drugi običaji. Nalazili su se usred ljudi koji ih nisu poznavali i koji su bili, kako to obično biva, nepovjerljivi prema izbjeglicama i nepoznatima.
Ovdje im manjka potrebni dragi namještaj 'njihove' kućice, mnoge jednostavne i potrebne stvari, koje su ondje imali koje nisu izgledale potrebne, dok im se one ovdje, u bijedi, koja ih okružuje, čine tako lijepe kao što i obilje čini dražesnima kuće bogatih. Ovdje žive s čeznjom za gradom i za kućom, s mislima na ondje ostavljene stvari, s brigom za vrtić za koji se možda više nitko ne brine kao i za lozu, smokvu i druge korisne nasade. Žive s potrebom da se brinu za svagdašnju prehranu, za odjeću, za vatru, iz dana u dan; za Mene, dijete, kome ne može biti dana jednaka hrana s kojom su sami zadovoljni. I s mnogim mukama srca: čeznjom za domovinom, s neizvjesnošću za sutrašnjicu, s nepovjerenjem ljudi, koji osobito u prvo vrijeme, nisu htjeli primiti ponuđeni rad dvoje nepoznatih.
Vidjela si ipak kako ono boravište odiše vedrinom, smiješkom, slogom, kako se u zajedničkom sporazumu traži da ga učine ljepšim i u bijednom vrtu, da bude što sličniji onom ostavljenom i da bude ugodniji. Tu vlada samo jedna misao: da Meni, svetome, bude zemlja manje neprijateljska, manje bijedna, Meni, koji dolazim od Boga. Ljubav vjernika i roditelja, koja se pokazuje u tisuću briga, počevši od kozice stečene s mnogo truda, pa s malim igračkama izrezanim od drveta, s voćem nabavljenim samo za Mene, dok se sami odrekoše zalogaja potrebne hrane.
Dragi moj zemaljski oče, kako te jako ljubi Bog, Bog Otac na nebeskim visinama, kako te ljubi Bog Sin, koji je postao Spasiteljem na zemlji !
U onoj kući nema nikakve živčane napetosti, nikakve preosjetljivosti, nikakvih smrknutih lica ni međusobnih predbacivanja, još manje prema Bogu, koji ih nije obdario materijalnim dobrima. Josip ne predbacuje Mariji da je ona uzrok njegove oskudice i Marija ne predbacuje Josipu što joj ne može priuštiti više blagostanja. Oni se ljube sveto, to je sve i zato se njihove brige ne kreću oko vlastitog dobra, nego za bračnog partnera. Prava ljubav ne poznaje sebičnost. Prava je ljubav također uvijek čista, dapače i onda kad nije tako savršena u čistoći kao kod ovih djevičanskih supruga. Čistoća ujedinjena ljubavlju prema bližnjemu vuče za sobom cijeli niz drugih kreposti i čini tako iz jednog para, koji se ljubi na čist način, savršene supruge.
Ljubav između moje Majke i Josipa bijaše savršena i zato bijaše klica drugih kreposti, a posebno ljubavi prema Bogu. Iako je Njegova sveta volja obdarila tijelo i srce, obaju Svetih bolima, ipak oni su Ga uvijek blagoslivljali.
Blagoslivljali zato, jer u dvoje svetih duh bijaše življi od tijela i srca i on je
sa zahvalnošću veličao Gospodina što ih je izabrao da budu čuvari vječnoga Sina.
U ONOJ SE KUĆI MOLILO. U današnje se vrijeme premalo moli u obiteljima.
Dan započinje i spušta se noć, započinje se posao, sjeda se k stolu bez i jedne misli na Gospodina, koji vam je dopustio da vidite jedan novi dan, da ste mogli doći do jedne nove noći; što je blagoslovio vaše napore i dao vam sredstva da nabavite onu hranu, ona drva, onu odjeću, onaj krov - sve što treba vašoj ljudskoj naravi. Uvijek je 'dobro' što dolazi od Dobrog Boga. Iako je siromašno i oskudno, ljubav mu daje začin i vrlinu. Ljubav, po kojoj prepoznajete u vječnom Tvorcu Oca, koji vas ljubi.
U ONOJ JE KUĆI VLADALA UMJERENOST. To bi bilo i onda kad ne bi manjkalo novaca. Jede se da se živi, a ne zato da se uživa u proždrljivosti s nezasitnošću gojaznih i s prohtjevima gurmana koji pune trbuh sve dok im ne postaje težak, koji rasiplju imetak skupom hranom, a da i ne misle na one, koji imaju malo ili ništa za jelo; bez razmišljanja da bi kod mnogih mogla biti utažena glad kad bi čovjek umjereno jeo.
U ONOJ SE KUĆI LJUBIO RAD. Ljubili bi ga i onda, da su imali novaca u izobilju, jer se u poslu čovjek pokorava Božjoj zapovijedi i oslobađa se od mana koje kao tvrdoglavi bršljan stežu i guše besposlene, koji su nalik nepokretnoj masi. Dobra je hrana, vedar je počinak i zadovoljno je srce, kad je čovjek dobro radio, a uživa se i vrijeme predaha između jednog i drugog posla. U kući i duši onoga koji ljubi rad, ne ukorjenjuje se mana s mnogostrukim licem. I, kako se ona ne prima, napreduju ljubav, poštovanje, međusobna obzirnost i rastu u čistoj atmosferi nježne mladice, koje postaju kao izvor budućih svetih obitelji.
U ONOJ JE KUĆI VLADALA PONIZNOST. Kolika pouka poniznosti za vas, oholi ! Misleć po ljudsku Marija je mogla imati tisuće i tisuće razloga da se uzoholi i da učini da je suprug časti. Kolike među ženama upravo to čine samo zato što su od muža malo učenije ili po rođenju plemenitije ili što im je novčarka od muževljeve bogatija.
Marija je zaručnica i Majka Božja, a ipak služi - ne dopušta da joj služe - (služi) supruga i sva je prema njemu ljubav. Josip je glava kuće, jer Bog je sudio da je toliko dostojan biti glavom obitelji, da primi od Boga na čuvanje Utjelovljenu Riječ i Zaručnicu Vječnoga Duha. Ipak se brine da olakša Mariji teškoće i napore, te najviše radova u kući čini on sam, da se Marija previše ne umori. I ne samo to, nego nastoji da je razveseli marljivo se trudeći da joj kuću učini udobnijom i da vrtić ukrasi cvijećem.
U ONOJ SE KUĆI POŠTIVAO RED. (Nadnaravni, moralni i materijalni.)
Bog je najviši Poglavar i Njemu se iskazuje poštovanje i ljubav: Nadnaravni red.
Josip je glava obitelji i njemu su odani, njega poštuju i slušaju: Moralni red.
Kuća je dar Božji kao i odjeća i namještaj. Sve je uredno i čisto. U svim se stvarima pokazuje Providnost Božja, koja se brine za vunu ovcama, za perje pticama, za travu livadama, za sijeno životinjama, za zrno i lišće pticama. I tkaje odjeću ljiljanima u dolini. Kuću, odjeću i pokućstvo primaju sa zahvalnošću i blagoslivljaju Božansku ruku koja im to daje i postupaju sa svim tim s poštovanjem kao s darom Gospodnjim i ne gledaju na njih zlovoljno jer su siromašne stvari i zlo s njima ne ravnaju zlorabeći Providnost: Materijalni red.
Nisi razumjela riječi izmijenjenih u Nazaretskom dijalektu, ni riječi molitve.
Ali ono što si vidjela svima vam je velika pouka. Razmatrajte o tom svi vi koji sada jako trpite zato što ste u obitelji mnogo griješili protiv Boga i što ste uzmanjkali u mnogočemu čemu nikada nisu sagriješili sveti Zaručnici, koji mi bijahu otac i Majka.
A ti uživaj u sjećanju na malog Isusa, smiješeći se misleći na njegove prve koračiće.
Domala ćeš Ga gledati kako hoda pod križem. I bit će viđenje plača.«
Post je objavljen 17.11.2012. u 16:42 sati.