Marketing
NEKOLIKO RIJEČI O ISTOČNOM GRIJEHU
Govori Isus:
Riječ moje Majke trebala bi raspršiti svako misaono kolebanje, pa i kod onih koji su više
sputani formulama. A ima ih mnogo ! Oni hoće prosuđivati božanske stvari ljudskim metrom
i zahtijevali bi da tako i Bog treba rasuđivati. Ali tako je međutim lijepo misliti da Bog prosuđuje
na nadnaravni i neizmjerno bolji način od čovjeka. I bilo bi tako lijepo i korisno da se i vi prisilite
misliti ne ljudski nego po duhu i da slijedite Boga. Nemojte ostati usidrenima tamo gdje se vaša
misao usidrila. Jer i to je oholost, jer predpostavlja savršenstvo ljudskog uma. Dok je savršena
jedino Misao Božanska koja može, ako hoće i ako smatra to korisnim, učiniti, sici i postati Riječ u
pameti i na usnicama jednog njezinog stvorenja koje svijet prezire, jer je u njegovim očima neznalica,
jadna, tupoglava, djetinjasta.
Da bi zbunila oholost pameti, Mudrost se voli izliti baš u ove od svijeta odbačene, koji nemaju svoje vlastite nauke, pa ni kulture stečene naukom, nego su cijelim bićem jedino u ljubavi i čistoći, veliki u dobroj volji da služe Bogu, trudeći se da ga drugi upoznaju i ljube nakon što su zaslužili da ga oni sami spoznaju i ljube svim svojim snagama. Promatrajte, ljudi. U Fatimi, Lurdu, Gvadalupi, Caravaggiu, La Saletti, dakle, zbila su se istinita i sveta ukazanja. Vidioci, pozvani na viđenja, bili su neznatna stvorenja bilo po dobi, bilo po kulturi, bilo po staležu, među najponiznijima na zemlji. Ovim neznanima, ovim "ništicama", objavljuje se Milost i čini ih svojim glasnicima.
Što bi tada trebali činiti ljudi ? Sagnuti se poput carinika i reći: "Gospodine, ja sam bio odviše grješnik da bih zaslužio upoznati te. Budi blagoslovljen radi svoje dobrote koja me tješi kroz ova stvorenja i daje mi nebesko sidro, vodiča, pouku, spasenje". Ne reci: "Ali ne ! To su zablude ! To su krivovjerja ! Nije moguće !
" Kako nije moguće ? Da jedan slabi postane učen u znanju Božjem ? A zašto nije moguće ? Nisam li Ja uskrisivao mrtve, ozdravljao bezumne, liječio padavičare, otvarao usta nijemima, oči slijepima, sluh gluhima, razum slaboumnima; na isti način kako sam izgonio đavle, zapovijedao ribama da se bace u mreže, kruhu da se umnoži, vodi da postane vino, oluji da se smiri, moru da postane čvrsto poput poda ? Što je nemoguće Bogu ?
Pa i prije nego li je Bog: Krist, Sin Božji, bio među vama, nije li Bog činio čudesa preko svojih slugu koji su radili u njegovo ime ? Nije li postala plodnom neplodna utroba Saraje Abrahamove da bi postala Sarom i u starosti rodila Izaka odredenog da bude onaj s kojim sam ‘Ja’ imao sklopiti savez ? Nisu li se u krv pretvorile vode Nila i ispunile nečistim životinjama na zapovijed Mojsijevu ? I uvijek po njegovoj zapovijedi nisu li pocrkale životinje od kuge i pala od čireva tjelesa ljudi i požnjevene, pokošene kao za mlinski lijevak, žitarice po divljoj tuči i ogoljela stabla od skakavaca i ugašeno kroz tri dana svjetlo i udareni smrću prvorođenci i otvoreno more za prijelaz Izraelu i zaslađene gorke vode i nadišlo obilje prepelica i mane i prodrla voda iz suhe pećine ? I nije li Jošua zaustavio tijek sunca ? I dječak David oborio na zemlju gorostasa ?'' I Ilija umnožio brašno i ulje i uskrisio sina udovicc Sarfatske ? I nije li na njegovu zapovijed pala kiša na žednu zemlju i oganj s neba na žrtvu ?" A Novi Zavjet nije li kao procvala šuma u kojoj je svaki cvijet jedno čudo ? Tko je gospodar čuda ? Što je dakle nemoguće Bogu ? Tko je kao Bog ?!
Prignite čelo i poklonite se. Uzevši da vremena postaju zrela za veliku žetvu i da sve morate upoznati prije nego li čovjek prestane postojati, sve: i proroštva poslije Krista i ona prije Krista i biblijski simbolizam koji počinje već od prvih riječi knjige Postanka - te ako vas Ja poučavam o jednoj točki do sada neprotumačenoj, prihvatite dar i izvucite iz njega plod, a ne osudu. Ne činite kao Židovi za moga smrtnog vremena, koji su htjeli zatvoriti srce za moje pouke i jer se nisu mogli izjednačiti sa Mnom u shvaćanju tajni i nadnaravnih istina, nazivahu me opsjednutim psovačem.
Rekao sam: "metaforičko stablo". Reći ću sada: "simboličko stablo". Možda ćete bolje shvatiti. Njegov simbol je jasan: po tome kako dvojica sinova Božjih budu postupali u odnosu prema njemu, moglo bi se shvatiti kakva je u njima sklonost, stremljenje prema dobru i zlu. Poput carske vodice koja kuša zlato i vage zlatareve koja mu mjeri karate, to je stablo, postavši jednim "poslanjem" po zapovijedi Božjoj u odnosu na nj, dalo mjeru čistoće kovine Adama i Eve.
Čujem već vaš prigovor. "Nije li osuda bila prekomjerna i upotrijebljeno djetinje sredstvo da se dođe dotle te ih se osudi ?"
Nije. Jedna sadašnja vaša neposlušnost, vas koji ste njihovi potomci, manje je teška nego što je bila u njima. Vi ste od Mene otkupljeni. Ali otrov Sotonin ostaje uvijek spreman da iskrsne poput stanovitih bolesti, koje se nikad potpuno u krvi ne poništavaju. Oni, dva praroditelja, posjedovahu Milost koja nikad nije bila okrznuta Nemilošću. Zato su bili jači, većma podržavani od Milosti koja je rađala nevinošću i ljubavlju. Neizmjeran je bio dar koji im je Bog bio dao. Zato i daleko teži njihov pad unatoč tome daru.
Simboličan je takoder i plod koji im je bio ponuđen i koji su jeli. Bijaše "plod jednog iskustva što su ga htjeli izvršiti po nagovaranju sotonskom protiv zapovijedi Božje. Ja nisam bio ljudima zabranio ljubav. Htio sam jedino da bi se ljubili bez zloće; kako sam Ja njih ljubio svojom svetošću, tako su se i oni trebali ljubiti svetom ljubavi koju nikakva požuda ne kalja. Ne smije se zaboraviti da je Milost svjetlo i tko nju posjeduje spoznaje ono što je korisno i dobro spoznati. Puna Milosti spoznala je sve, jer ju je Mudrost poučavala, Mudrost koja je Milost i znala se sveto ravnati. Eva je stoga poznavala ono što joj je bilo dobro spoznati.
Ne preko toga, jer beskorisno je spoznati ono što nije dobro. Nije vjerovala riječi Božjoj i nije bila vjerna zadanom obećanju da će slušati.
Povjerovala je Sotoni, prekršila obećanje, htjela je znati ono što nije dobro, uzljubila je to bez grižnje i ljubav, koju joj Ja tako svetom dadoh, učinila pokvarenom, ponizujućom stvari. Pali anđeo otkotrlja se u blato i u životinjsku stelju, dok je mogao sretan trčati između cvijeća zemaljskog Raja i gledati kako oko njega cvate potomstvo, tako kako se stabljika pokriva cvijećem, a da ne savija svojih grana u kaljužu.
Niste li slični ludoj djeci o kojoj sam govorio u Evandelju, koji su čuli pjesmu, ali su zatvorili uši, čuli svirku a nisu plesali, čuli plač, a htjeli se smijati. Ne budite sićušni, tjesnogrudni i ne budite poricatelji. Prihvatite Svjetlo, prihvatite ga bez zloće i tvrdoglavosti, bez ironije i nevjernosti.
I dosta o ovome. Da učinim te shvatite koliko morate biti zahvalni Onome koji je umro da vas ponovno uzdigne u Nebo i da bi nadvladali požudu Sotone, htio sam vam govoriti, u ovom vremenu priprave za Pashu, o ovome, što je bio prvi prsten u lancu kojim je Riječ Očeva bila povučena u smrt, Janje Božje na klaonicu. Htio sam vam o tome govoriti, jer je sada devedeset posto među vama sličnih Evi zatrovanoj od daha i riječi Lucifera i ne živite zato da se ljubite nego da zasitite sjetila, ne živite za Nebo nego za blato, niste više stvorenja obdarena dušom i razumom već psi bez duše i razuma. Dušu ste ubili i razum izopačili.
Uistinu vam kažem da su vas životinje nadvisile u poštenju svojih ljubavi.
Post je objavljen 01.11.2012. u 22:19 sati.