Kršćanska meditacija
"PRAVDA ILI NEPRAVDA"
Izgleda nepravda, a u stvari je velika pravda da najbolji (nevini i čisti) trpe za sve....
Zemlja ? - Što je to ?
- Veliki, veoma veliki prostor koji se sastoji od prašine i vode, kamenja, stabala, životinja i ljudi...
- Šimune, zemlja je oltar. Golemi oltar. Morala je biti oltar vječne hvale svome Stvoritelju. Ali zemlja je puna grijeha. Zato mora biti oltar neprekidnog ispaštanja, žrtve. Zemlja bi, kao i ostali svijetovi rasijani u svemiru morala pjevati psalme Bogu koji ju je stvorio. Gledaj zvijezde, one svojim glasom svjetla i kretanja pjevaju u neizmjernim prostorima svemira Božje hvale. Već tisuće i tisuće godina traje njihov pjev koji dolazi od plavih nebeskih polja do Neba Božjega. Zvijezde, planete, komete možemo zamisliti kao zvjezdana živa bića, koja kao zvjezdani svećenici, leviti, djevice i vjernici moraju pjevati u jednom beskrajnom hramu hvale Stvoritelju. I zemlja pjeva, kao i nebo, s vjetrovima, vodama, glasom ptica i životinja. No, na zemlji je, također, čovjek - najsavršenije stvorenje koje je Bog stvorio, iznad svega što postoji i živi u vremenu i na svijetu, obdaren tvarima kao životinje, biljke i minerali, ali i duhom kao anđeli nebeski, te ako se u kušnji pokaže vjeran - određen je poput njih da spozna i posjeduje Boga najprije ovdje po milosti, a onda u Raju. Čovjek, sinteza svih stanja ima poslanje koje druga stvorenja nemaju, a koje bi za njega morala biti ne samo duznost nego i radost. To poslanje jest: LJUBITI BOGA, SVJESNO I SLOBODNO ISKAZIVATI ŠTOVANJE BOGU.
- Uzvraćati Bogu LJUBAV koju je On dao čovjeku, davši mu život, a poslije ovoga života Nebo.
- Iskazivati SVJESNO I RAZUMSKO štovanje, a kakvo dobro Bog prima od svoga stvorenja - čovjeka. Koju korist ? Stvorenje ne uvećava Boga, ne posvećuje ga, ne obogaćuje ga. Bog je neizmjeran. Takav bi bio i da nije bilo Stvaranja. Ali Bog - Ljubav htio je imati ljubav.
I stvorio je da dobije ljubav. Bog od stvorenja može izvući jedino ljubav i ta ljubav koja je razumska i slobodna jedino u anđela i ljudi je slava Božja, radost anđela, a za ljude religija, bogoštovlje. Onog dana u koji bi veliki oltar - zemlja prestao davati hvalu Bogu i uzdizati molitvu ljubavi, zemlja bi prestala postojati. Jer, kad bi prestala ljubav, prestala bi i zadovoljština i srdžba bi Božja uništila zemaljski pakao u koji bi se zemlja pretvorila. ZEMLJA, dakle, DA BI MOGLA POSTOJATI, MORA LJUBITI. Još više, zemlja mora biti Hram koji s inteligencijom ljudi, ljubi i moli. Ali kakve se žrtve prinose u Hramu ? - Čiste žrtve bez ljage i nedostataka. Gospodinu su mile takve žrtve. Najbolje žrtve i prvijenci su namjenjeni Bogu. Jer, ocu obitelji darivaju se najbolje stvari, a Bogu - Ocu čitave ljudske obitelji, prvijenci svih stvari i najbiranije stvari.
Rekoh da zemlja ima dužnost prinositi dvostruku žrtvu:
žrtvu hvale i žrtvu zadovoljštine. Jer, čovječanstvo koje na njoj stanuje ima grijeh Praroditelja i dalje neprestano griješi: nadodavajući iskonskom grijehu neposluha na tisuće drugih, kad pristaje na pozive svijeta, tijela i sotone. Grješno, grjesno je čovjecanstvo i premda ima sličnost s Bogom i posjeduje razumnu narav, svojstvenu Bogu, te uživa pomoć Božju, ipak stalno griješi i uvijek sve više griješi. Zvijezde slušaju, biljke slušaju, elementi slušaju, životinje slušaju i kako znaju slave Gospodina.
Jedino, ljudi ne slušaju i ne slave dovoljno Gospodina. Evo, onda odatle potreba za dušama žrtvama, koje bi ljubile i zadovoljavale za sve. Djeca, nevini i neznalice plaćaju gorku kaznu patnje za one koji ne znaju drugo do griješiti. Sveci se kao dobrovoljci žrtvuju za sve.
Ne sviđaju se Bogu ni jaganjci ni jarci, ni telad ni golubovi, nego žrtva srca. David je to uočio. I u novom vremenu, vremenu duha i ljubavi, samo će ta žrtva biti Bogu ugodna. Prije mene (Isus) patnja je bila kazna, poslije Mene i Moje Žrtve patnja se pretvara u savršenu ljubav i sretstvo za savršenu ljubav, te blagoslovnjeni oni koji će je prihvatiti i prigrliti savršenom ljubavlju !!!
Zaista, kažem ti, duša djeteta, budući da je bez zloće, sposobnija je razumjeti Boga i zrelija je od grješnog starca. Kažem ti, Šimune, da ćeš u svom životu vidjeti mnogu djecu koja će poučavati starije, pa i tebe samoga, u mudrosti herojske ljubavi. Ali u onim malenima, koji umiru zbog prirodnih razloga, Bog djeluje izravno, razlozima tako uzvišene ljubavi, da ti to nemogu protumačiti, budući da spadaju u onu vrstu mudrosti koja je zapisana u knjizi Života i koju će jedino u Nebu znati čitati blaženici. Čitat će je, rekoh, ali zapravo će biti dovoljno gledati Boga da spoznaju ne samo Boga već i njegovu neizmjernu mudrost.
- ''Još jednu stvar, Učitelju. Je li točno, ako reknem nekome tko trpi, da patnja nije kazna nego milost, nešto kao naš poziv, lijepa iako tegobna, lijepa iako onome koji ne zna može izgledati ružna i žalosna stvar ?!'
'' Možeš tako reći, Šimune. To je istina. Bol nije kazna, kad je čovjek zna prihvatiti i pravedno upotrijebiti. Bol je kao svećeništvo. Svećeništvo svakome otvoreno. Svećeništvo koje daje veliku moć nad Božjim srcem. I veliku zaslugu. Rođena s grijehom, bol, zna umiriti Pravdu. Jer Bog zna okrenuti na dobro i ono što je mržnja stvorila da zada bol. Ja (Isus) nisam htio drugog sredstva da poništim grijeh, jer nema većeg sredstva od ovoga (trpljenje, bol) ''
" ŠTOVANJE BOGA "
Štovanje Boga jest ljubav prema Bogu, a ljubav se osijeća i dovršuje srcem, a ne klesanim kamenjem, dragocijenim drvom, zlatom i miomirisima. Sve je to vanjština koja više zadovoljava vlastiti narodni i građanski ponos, nego li štuje Gospodina.
Bog traži duhovni Hram. On se ne zadovoljava hramom od kamena i od mramora, ako u njemu nema duša ispunjenih ljubavlju. Uistinu vam govorim, da je hram čistoga srca u kojemu vlada ljubav, jedini hram koji Bog ljubi i u kojemu stanuje svojim svjetlima ...
Neizmjernog Boga ne može obuhvatiti ni dovoljno častiti nikakav prostor niti ikakav materijalni sjaj. Bog nalazi jedino mjesto dostojno da ga se časti kako se dolikuje i kako može biti i kako hoće da bude, jedino u ljudskom srcu, jer duh pravednika je hram nad kojim lebdi u miomirisu ljubavi Duh Božji, a brzo će postati hramom u kojem će se stvarno nastaniti Duh, Jedan i Trojstven kao u nebu.
Boga nema ondje gdje nema ljubavi. Uzaludno je tražiti Boga, ako se čovjek prije ne stavi u uvijete koji omogućuju naći Boga. Bog se nalazi u ljubavi.
Onaj i oni koji se učvrste u ljubavi nalaze Boga, a da Ga i ne moraju naporno traziti. A tko ima Boga sa sobom, uspijet će u svakom svom pothvatu.
Mržnja i ogorčenost nikada ne pomažu, nikada nije jak onaj koji je sam; nikada nije ljubljen onaj koji ne ljubi. I ne koristi, stvarno, kako kaže psalam, ustajati prije zore, da se postane velik, bogat i sretan.
Neka svatko uživa odmor da se oporavi od boli života, jer san je dar Božji kao što je i svjetlo i svaka druga stvar, koju čovjek uživa.
Neka svatko uživa svoj odmor, ali neka san i bdjenje prati ljubav, pa će njegova djela uspijevati, a uspijevat će i njegova obitelj i njegovi interesi. A iznad svega uspijevat će njegov duh i postignut će kraljevsku krunu sinova Svevišnjeg i baštinika njegova Kraljevstva.
I danas ima onih koji priječe radove i koji traže Boga tamo gdje Ga nema. I sada ima onih koji hoće graditi po naredbi Kira,
a ne po naredbi Božjoj, - drugim riječima, po naredbi svijeta, a ne prema glasu Duha. I sada ima onih koji plaču ludim i ljudskim plačem nad prošlošću manje vrijednosti, nad prošlošću koja nije bila ni dobra ni pametna, te je izazivala gnjev Božji. I sada imamo sve te stvari, kao da smo u tami davnih vremena, a ne u svjetlu vremena Svjetla.
Otvorite svoja srca Svjetlu, ispunite se Svjetlom, da vidite, barem vi, kojima Ja - Svjetlo govorim. Novo je vrijeme. U njemu se sve nanovo gradi. Ali jao onima koji ne budu htjeli u nj ući i koji će ometati one koji grade Hram nove vjere, kojemu sam Ja ugaoni kamen. Ovom Hramu Ja ću dati svega Sebe da povežem sve kamenje, pa da izraste zgrada sveta, čvrsta, divna za sve vjekove, prostrana koliko i zemlja koju ću sasvim obasuti svojim svjetlom. Kažem svjetlom, ne sjenom, jer moj će se hram sastojati od Duhova, a ne od tamne materije. Ja sam u njemu kamen s mojim vječnim Duhom, a kamenje će biti i svi oni koji budu slijedili moju riječ i novu vjeru, nematerijalno kamenje, upaljeno i sveto kamenje. I svjetlo će se rasprostraniti po zemlji, svjetlo novoga Hrama i prekrit će je mudrošću i svetošću.
A ostat će vani samo oni koji će plakati nečistim plačem i oplakivati proslost, jer je ona za njih bila izvor koristi i pukih ljudskih časti.
Otvorite vrata svoje duše. Neka uđe Svjetlo ! Neka uđe Život ! Neka uđe Istina ! Neka put bude otvoren ! Neka sve to uđe u svijetlim i životvornim mlazovima poput sunčane zrake i ekvinocialnih valova i vjetrova, te učini da iz začetka uzraste biljka i vine se u visine, da bude sve bliže svom Gospodinu ....
"BOŽJA MUDROST"
Ljubav prema Bogu je mudrost. To je Mudrost nad mudrostima jer tko ljubi sve zna i sve posjeduje. Knjiga Mudrosti trebala bi biti kodeks duhovnog života. Kao majčinska ruka trebala bi vas voditi i uvesti u savršeno poznavanje kreposti i moje nauke. Jer Mudrost mi pripravlja putove i od ljudi 'koji su kratka života i nesposobni da shvate sudove i zakone, slugu i djece službenica Božjih' čini bogove Raja Božjega.
Stoga vam kažem da ne propustite da vam pobjegne prigoda da činite dobra djela, da bi stajala kao novac za naplatu vaših grijeha kada, po milosti Božjoj, za njih se pokajete. Dobri čini su uvijek aktivni, pa makar samo po sjećanju koje izlazi iz dubine potištene duše i budi čežnju za vremenom kada smo bili dobri. Čežnja je često prvi korak na putu povratka Pravednosti. Ja sam rekao da i čaša hladne vode dana s ljubavlju žednome ne ostaje bez nagrade. Gutalj vode je ništa, kao materijalna vrijednost, ali velikim ga čini ljubav.
I ne ostaje bez nagrade.
Zato, tražite najprije Mudrost da biste častili Gospodina i da biste čuli od Njega, u dan vječnosti: ''Budući da ti je to u srcu, a nisi iskao ni bogastva, ni blaga, ni slave, ni duga života, ni pobjede nad neprijateljima, nek ti je dana Mudrost'' t.j. sam Bog, jer Duh Mudrosti jest Duh Božji.
Tražite prije svega svetu Mudrost i ja ću vam je dati, a svaka druga stvar će
vam biti dana i na način na koji je nitko od velikih svijeta ne može zadobiti. Ljubite Boga. Budite zabrinuti jedino da ga ljubite. Ljubite svoga bližnjega
da biste častili Boga. Posvetite se služenju Boga, njegovoj pobjedi u srcima. Obratite Gospodinu onoga koji nije prijatelj Božji. Budite sveti.
Sabirite sveta djela za vašu obranu protiv mogućih slabosti stvorenja.
Budite vjerni Gospodinu. Ne kritizirajte ni žive ni mrtve. Ali prisilite se da nasljedujete dobre i tražite u Gospodina milosti ne radi vaše zemaljske radosti nego radi radosti Božje i bit će vam dane . . .
Svakom daru odgovara velika odgovornost od onoga koji ga prima, tim veća odgovornost čim je veći dar. I ovo je kušnja koji je stupanj izgradnje postigao duh. Ako duh obdaren od Boga umjesto da se usavršuje silazi prema materijalnosti, on je pao na kušnji i time pokazuje da nije izgrađen ili da je tek djelomično izgrađen. Dvije su stvari koje su pokazatelji duhovne vrijednosti čovijeka: njegov način ponašanja u radosti i ponašanja u boli. Samo onaj tko je izgrađen u pravednosti zna biti ponizan u slavi, vjeran u radosti, zahvalan i postojan i onda kada je postigao (ono što je tražio) i kada ne želi više ništa.
I zna biti strpljiv i ustrajati u ljubavi svoga Boga kada ga patnje napadaju, jedino tko je stvarno SVET...
