Izgleda nepravda, a u stvari je velika pravda da najbolji (nevini i čisti) trpe za sve....
Zemlja ? - Što je to ?
- Veliki, veoma veliki prostor koji se sastoji od prašine i vode, kamenja, stabala, životinja i ljudi...
- Šimune, zemlja je oltar. Golemi oltar. Morala je biti oltar vječne hvale svome Stvoritelju. Ali zemlja je puna grijeha. Zato mora biti oltar neprekidnog ispaštanja, žrtve. Zemlja bi, kao i ostali svijetovi rasijani u svemiru morala pjevati psalme Bogu koji ju je stvorio. Gledaj zvijezde, one svojim glasom svjetla i kretanja pjevaju u neizmjernim prostorima svemira Božje hvale. Već tisuće i tisuće godina traje njihov pjev koji dolazi od plavih nebeskih polja do Neba Božjega. Zvijezde, planete, komete možemo zamisliti kao zvjezdana živa bića, koja kao zvjezdani svećenici, leviti, djevice i vjernici moraju pjevati u jednom beskrajnom hramu hvale Stvoritelju. I zemlja pjeva, kao i nebo, s vjetrovima, vodama, glasom ptica i životinja. No, na zemlji je, također, čovjek - najsavršenije stvorenje koje je Bog stvorio, iznad svega što postoji i živi u vremenu i na svijetu, obdaren tvarima kao životinje, biljke i minerali, ali i duhom kao anđeli nebeski, te ako se u kušnji pokaže vjeran - određen je poput njih da spozna i posjeduje Boga najprije ovdje po milosti, a onda u Raju. Čovjek, sinteza svih stanja ima poslanje koje druga stvorenja nemaju, a koje bi za njega morala biti ne samo duznost nego i radost. To poslanje jest: LJUBITI BOGA, SVJESNO I SLOBODNO ISKAZIVATI ŠTOVANJE BOGU.
- Uzvraćati Bogu LJUBAV koju je On dao čovjeku, davši mu život, a poslije ovoga života Nebo.
- Iskazivati SVJESNO I RAZUMSKO štovanje, a kakvo dobro Bog prima od svoga stvorenja - čovjeka. Koju korist ? Stvorenje ne uvećava Boga, ne posvećuje ga, ne obogaćuje ga. Bog je neizmjeran. Takav bi bio i da nije bilo Stvaranja. Ali Bog - Ljubav htio je imati ljubav.
I stvorio je da dobije ljubav. Bog od stvorenja može izvući jedino ljubav i ta ljubav koja je razumska i slobodna jedino u anđela i ljudi je slava Božja, radost anđela, a za ljude religija, bogoštovlje. Onog dana u koji bi veliki oltar - zemlja prestao davati hvalu Bogu i uzdizati molitvu ljubavi, zemlja bi prestala postojati. Jer, kad bi prestala ljubav, prestala bi i zadovoljština i srdžba bi Božja uništila zemaljski pakao u koji bi se zemlja pretvorila. ZEMLJA, dakle, DA BI MOGLA POSTOJATI, MORA LJUBITI. Još više, zemlja mora biti Hram koji s inteligencijom ljudi, ljubi i moli. Ali kakve se žrtve prinose u Hramu ? - Čiste žrtve bez ljage i nedostataka. Gospodinu su mile takve žrtve. Najbolje žrtve i prvijenci su namjenjeni Bogu. Jer, ocu obitelji darivaju se najbolje stvari, a Bogu - Ocu čitave ljudske obitelji, prvijenci svih stvari i najbiranije stvari.
Rekoh da zemlja ima dužnost prinositi dvostruku žrtvu:
žrtvu hvale i žrtvu zadovoljštine. Jer, čovječanstvo koje na njoj stanuje ima grijeh Praroditelja i dalje neprestano griješi: nadodavajući iskonskom grijehu neposluha na tisuće drugih, kad pristaje na pozive svijeta, tijela i sotone. Grješno, grjesno je čovjecanstvo i premda ima sličnost s Bogom i posjeduje razumnu narav, svojstvenu Bogu, te uživa pomoć Božju, ipak stalno griješi i uvijek sve više griješi. Zvijezde slušaju, biljke slušaju, elementi slušaju, životinje slušaju i kako znaju slave Gospodina.
Jedino, ljudi ne slušaju i ne slave dovoljno Gospodina. Evo, onda odatle potreba za dušama žrtvama, koje bi ljubile i zadovoljavale za sve. Djeca, nevini i neznalice plaćaju gorku kaznu patnje za one koji ne znaju drugo do griješiti. Sveci se kao dobrovoljci žrtvuju za sve.
Ne sviđaju se Bogu ni jaganjci ni jarci, ni telad ni golubovi, nego žrtva srca. David je to uočio. I u novom vremenu, vremenu duha i ljubavi, samo će ta žrtva biti Bogu ugodna. Prije mene (Isus) patnja je bila kazna, poslije Mene i Moje Žrtve patnja se pretvara u savršenu ljubav i sretstvo za savršenu ljubav, te blagoslovnjeni oni koji će je prihvatiti i prigrliti savršenom ljubavlju !!!
Zaista, kažem ti, duša djeteta, budući da je bez zloće, sposobnija je razumjeti Boga i zrelija je od grješnog starca. Kažem ti, Šimune, da ćeš u svom životu vidjeti mnogu djecu koja će poučavati starije, pa i tebe samoga, u mudrosti herojske ljubavi. Ali u onim malenima, koji umiru zbog prirodnih razloga, Bog djeluje izravno, razlozima tako uzvišene ljubavi, da ti to nemogu protumačiti, budući da spadaju u onu vrstu mudrosti koja je zapisana u knjizi Života i koju će jedino u Nebu znati čitati blaženici. Čitat će je, rekoh, ali zapravo će biti dovoljno gledati Boga da spoznaju ne samo Boga već i njegovu neizmjernu mudrost.
- ''Još jednu stvar, Učitelju. Je li točno, ako reknem nekome tko trpi, da patnja nije kazna nego milost, nešto kao naš poziv, lijepa iako tegobna, lijepa iako onome koji ne zna može izgledati ružna i žalosna stvar ?!'
'' Možeš tako reći, Šimune. To je istina. Bol nije kazna, kad je čovjek zna prihvatiti i pravedno upotrijebiti. Bol je kao svećeništvo. Svećeništvo svakome otvoreno. Svećeništvo koje daje veliku moć nad Božjim srcem. I veliku zaslugu. Rođena s grijehom, bol, zna umiriti Pravdu. Jer Bog zna okrenuti na dobro i ono što je mržnja stvorila da zada bol. Ja (Isus) nisam htio drugog sredstva da poništim grijeh, jer nema većeg sredstva od ovoga (trpljenje, bol) ''
Post je objavljen 19.08.2009. u 11:07 sati.