Kršćanska meditacija
RAZMIŠLJANJA NAD USKRIŠENJEM LAZAROVIM
Razmišjanja nad uskrisenjem Lazarovim.
'Govori Isus:
»Mogao sam na vrijeme intervenirati da spriječim smrt Lazarovu. Ali to nisam htio učiniti.
Znao sam da će ovo uskrisenje biti oružje s dvije oštrice jer će obratiti Židove ispravne misli, a učiniti sve zavidnijima koji nisu bili ispravne misli.
Od ovih, a pod posljednjim udarom moje moći, trebala je proizaći moja smrtna osuda. Ali bijah došao radi toga ... i čas je već bio zreo da bi se ispunio.
Mogao sam doista odmah pritrčati čim je umro. Ali trebao sam s uskrisenjem već uznapredovale truleži uvjeriti najtvrdokornije nevjernike.
Pa i mojim apostolima, određenima da ponesu moju Vjeru u svijet, bilo je ptrebno posjedovati vjeru očeličenu od čudesa prvog reda.
U apostolima je bilo toliko još ljudskoga. To sam već bio rekao. Nije to bila nepremostiva zapreka, bijaše dapače logična posljedica njihove kondicije ljudi pozvanih da budu moji u već odrasloj dobi. Ne mijenja se jedan mentalitet, jedna forma mentis (način mišljenja) od danas do sutra. Ni Ja, u svojoj mudrosti, nisam htio odabrati ni odgojiti dječake i učiniti da rastu prema mojoj zamisli da ih učinim mojim apostolima. To sam mogao učiniti. No, to nisam htio učiniti da mi ne bi duše prigovarale da sam prezreo njih koji nisu bili nevini i tako ih doveo do opravdanja i isprike kako sam Ja svojim izborom želio označiti da se već formirani ljudi ne mogu mijenjati.
Ne. Sve se može mijenjati ako se hoće. I doista Ja sam od malodušnih, svadljivih, lihvara, sjetilnih, nevjernih učinio mučenike, svece, evangelizatore svijeta. Nije se promijenio samo onaj koji nije htio.(Juda) Ja sam ljubio i ljubim malene i slabe - ti si tu jedan primjer - samo ako je u njima volja da me ljube i da me slijede, i od tih »ništica« proizvodim svoje odabranike, svoje prijatelje, svoje službenike. Još uvijek se s takvima služim, i to je neprestano čudo koje vršim, da bi druge doveo do toga da vjeruju u Me, da se ne ubija mogućnost čuda. Kako je danas oslabila ova mogućnost ! Poput svjetiljke kojoj manjka ulja ona izdiše ill umire, ubijena poput oskudne ili manjkave vjere u Boga čudesa !
Postoje dva oblika prepotentnosti u traženju čuda. K jednom se Bog saginje s ljubavlju, od drugog indigniran okreće leda. Prvi način je kad se ište, kako sam već poučavao iskati, bez nepovjerenja i umornosti, i koji uopće ne propušta da Bog to ne može uslišiti jer Bog je dobar ... a tko je dobar uslišava jer Bog je moćan i sve može. To je ljubav i Bog udjeljuje onome koji ljubi ...
Drugi način je prepotentnost pobunjenika koji hoće da Bog bude njihov sluga i da ponizuje Samog sebe pred njihovim pakosnim mušicama i da im dadne ono što oni njemu ne daju:
ljubav i poslušnost. Ovakav način je uvreda koju Bog kažnjava time što im uskraćuje svoje milosti.
Tužite se da Ja više ne činim kolektivnih čudesa. A kako ih mogu činiti ? Gdje su zajednice koje vjeruju u Me ? Gdje su istinski vjernici ? Koliko ima istinskih vjernika u jednoj zajednici ?
Kao preostale cvjetice u šumi spaljenoj od požara vidim tu po jednog svako malo od vjernih duša. Ostalo je spalio Sotona svojim naukama. I uvijek sve više će ih spaljivati.
Molim vas, za vaše svrhu naravno ravnanje, držite u pameti moj odgovor Tomi. Ne može se biti mojim istinskim učenicima ako se ljudskom životu nezna dati ona važnost koju zaslužuje kao sredstvo da se postigne pravi Život i koji nema kraja. Koji hoće spasiti život svoj na ovome svijetu izgubit će Život vječni. To sam rekao i opetujem. Što su kušnje ? Oblak što prolazi.
Nebo ostaje i poslije kušnje ono vas čeka. Ja sam osvojio Nebo za vas svojim heroizmom.
Vi me trebate nasljedovati. Heroizam nije samo za one koji moraju iskusiti mučenistvo.
Život kršćanski je neprestani heroizam jer je neprestana borba protiv svijeta, đavla i tijela.
Ja vas ne silim da me slijedite. Ostavljam vas slobodnima. Ali licemjernima vas ne želim.
Ili sa Mnom i poput Mene, ili protiv Mene. Već me ne možete varati. Mene ne možete obmanuti.
A Ja ne ulazim u paktiranje s Neprijateljem. Ako do njega većma držite nego do Mene nemoj te misliti
da u isto vrijeme Mene možete imati za Prijatelja. Ili on ili Ja. Odaberite.
Bol Martina bila je različita od boli Marijine radi različitih psiha dviju sestara, a i radi njihovog različitog ponašanja.
Sretni oni koji se ponašaju tako da nemaju grižnje savjesti što su ražalostili onog koji je sada mrtav i koji se više
ne može utješiti radi boli koja mu je zadana. Ali koliko sretniji oni koji nemaju grižnje savjesti što su ražalostili svoga Boga,
Mene, Isusa, i ne boje se susreta sa Mnom, nego dapače uzdišu za tim susretom kao za radošću željno sanjanom kroz
čitav život i napokon dostignutom !
Ja sam vaš Otac, Brat, Prijatelj. Zašto me dakle toliko puta ranjavate ? Znate li koliko vam još ostaje vremena da živite ?
Da živite da biste naknađivali ? Ne znate to. Pa onda ... čas za časom, dan za danom, činite dobro. Uvijek dobro.
Tako ćete me uvijek učiniti sretnim. Pa i ako vas zatekne bol, jer bol je posvećenje i mir, koji čuva od gnjileži tjelesnosti,
uvijek ćete u sebi imati sigurnost da vas Ja ljubim, i da vas ljubim takoder / u toj boli, i uvijek cete imati mir koji dolazi od moje ljubavi.
Ti, mali Ivane (tako Isus naziva M. V., op. prev.),to znaš da li Ja znam tješiti i u boli.
U mojoj molitvi Ocu opetovano je ono što sam rekao na početku: bilo je nužno s glavnim čudom prodrmati tvrdoću Židova i svijeta uopće.
A uskrisenje jednog mrtvaca koji je već četiri dana u grobu nakon duge, kronične, odbojne, spoznate bolesti, nije bila stvar koja bi nekoga
ostavila indiferentnim pa ni sumnjičavim.
Da sam ga ozdravio dok je živio, ili mu udahnuo duh netom je izdahnuo, oporost neprijatelja mogla bi još
stvarati sumnje s obzirom na bit čuda. Ali smrad lešine, trulež povoja, dugi boravak u grobu, nisu dopuštali sumnja.
I, čudo u čudu, htio sam da Lazar bude odriješen i očišćen u prisutnosti svih da bi vidjeli da mu se ne
samo vratio život nego i cjelovitost udova tamo gdje je prije čirovito meso izlijevalo u krv klice smrti.
Dok vam iskazujem milost dajem vam uvijek više od onoga što tražite.
Plakao sam pred grobom Lazarovim. I torn plaču dali ste toliko imena. Znajte međutim da se milosti postižu s bolju pomiješanom s čvrstom vjerom u Vječnoga.
Plakao sam ne toliko radi gubitka prijatelja i radi boli sestara, koliko radi triju misli (razloga) koje su poput dna koje se pokreće, toliko su procvjetale u tom času,
življe nego ikada bile kao tri čavla koja su mi uvijek zabadala svoju oštricu u srce:
1. Konstatacija koliku ruševinu je nanio Sotona čovjeku svojim zavođenjem na Zlo.
Ruševinu po osudi koja je ljudima donijela bol i smrt. Fizičku smrt, Simbolički znak i živu metaforu duhovne smrti^ koju grijeh zadaje duši rušeći ju,
nju kraljicu određenu da živi u kraljevstvu svjetlosti, u paklene tmine.
2. Uvjerenje da čak ni ovo čudo, postavljeno kao uzvišeni korolar (dodatak) triju godina evangeliziranja, neće uvjeriti židovski svijet o Istini koje sam
Ja bio Donosiocem. I da nijedno čudo neće moći ni budući svijet obratiti Kristu. Oh ! boli ... uskoro umrijeti za tako mali broj ljudi !
3. Mentalna vizija moje vrlo blize smrti. Bijah Bog. Ali takoder i čovjek bijah. I da bi bio Otkupitelj morao sam osjetiti teret ispaštanja.
Zato takoder i groza pred smrću i takvom smrću. Bijah živi i zdravi koji je sam sebi govorio: "Skoro ću biti mrtav, bit ću u grobu kao Lazar.
Uskoro će najokrutnija agonija biti mojom drugaricom. Moram umrijeti." Dobrota Božja sačuvala vas od spoznaje budućnosti !
Ali Ja od toga nisam bio pošteđen. Oh ! Vjerujte to, vi koji se tužite nad vašom sudbinom. Nijedna nije bila žalosnija od moje, jer sam imao stalno u pameti
sve što mi se trebalo dogoditi, sjedinjeno sa siromaštvom, neudobnostima, oskudicama, oporostima koje su me pratile od rođenja do smrti.
Ne tužite se, dakle. I uzdajte se u Me. Dajem vam svoj mir !« 'Jeshuah'
