Kristov poslanik
Mir
„Ištite, i dat će vam se; tražite, i naći ćete; kucajte, i otvorit će vam se.“
Matej 7,7
Mladić čija je savjest bila izmučena grijesima zatražio je savjet od starijeg poznanika. Što da učini da dobije mir uma? Ovaj mu je odgovorio: „Ti ne možeš učiniti ništa. Svi tvoji napori su beskorisni. Čekaj dok ne dođe Božji čas. Tek ćeš tada, ne ranije, naći ono što tražiš.“
Njegov savjet, čiji je prvi dio bio ispravan, poslužio je jedino tome da pojača tragateljev nemir. Netko drugi, kome je postavio isto pitanje, odgovorio mu je: „Moraš kucati, jer u Bibliji je rečeno: ´Kucajte, i otvorit će vam se.` “Činim to već vjekovima“, odvratio mu je mladić razočarano.
Na poslijetku je svoje brige i prijedloge koje je primio opisao nekom starijem kršćaninu. Od njega je primio jasnu riječ iz Biblije: „Ne moraš dalje kucati, nego dođi k Gospodinu Isusu takav kakav jesi, kao izgubljeni grešnik, i vjerom prihvati Njegovo djelo otkupljenja. Krist je umro za takve kao što si ti, koji priznaju da su izgubljeni i žale zbog svojih grijeha. Obrati mu se u vjeri i bit ćeš spašen za svu vječnost.“
Kakve li veličanstvene poruke za tog mladića! Nije morao nastaviti s čekanjem i kucanjem; našao je mir. Zahvalio se Bogu što je dao svoga Sina za njega, i dao hvalu Gospodinu isusu Kristu, koji ga je ljubio i za njega dao samoga sebe. Radost što slijedi Gospodina i zajedništvo s drugom Božjom djecom bile su prirodne posljedice radosti koju je iskusio zbog svoga spasenja.
Bog vas blagoslovio!
Ujedinjeni narodi
"O zemljo, zemljo, zemljo, čuj riječ GOSPODINOVU."
Jeremija 22,29
Na Općoj Skupštini Ujedinjenih naroda u New Yorku u rujnu 2003. godine mnoge zemlje su predstavljale vođe njihovih vlada. Predsjedavatelj sjednice je s krajnjom učtivošću pozdravio svakog pojedinog govornika. Svaki govor bio je popraćen zahvalom predsjedavatelja i pljeskom okupljenih.
Govori su se bavili tekućim problemima: oružjem za masovno uništenje, terorizmom, regionalnim sukobima, epidemijama, globalnim zatopljenjem, i siromaštvom zemalja u razvoju. Mnogi od govornika tužili su se na činjenicu da stvarna djela neprestano zaostaju daleko za obećanjima i dotada donesenim sporazumima.
Predsjednik državice Andora svoj govor je završio primjedbom: "Pokušajmo izvući nešto korisno iz ovih dugih rasprava i govora, kojima plješćemo s diplomatskom učtivošću, često ih ni ne slušajući. Previše toga je u opasnosti." Kako li je samo bio u pravu! Kada je mnogo toga u opasnosti mi trebamo slušati i djelovati.
Ali ono pravo što je u opasnosti nije budućnost svijeta, nego vječna budućnost svakog njegovog stanovnika. Između nas i Boga stoji problem grijeha. Zbog toga nam Bog govori. Pokazuje nam put spasenja u svojoj riječi, Bibliji.
Neki naizgled učtivo slušaju kada im se govori o Božjem planu spasenja. Neki čak i odobravaju Isusa Krista. Ali ono najvažnije jest slušati Boga kada On u Bibliji obznanjuje svoje spasenje, i slijediti Njegove upute!
Uznemiruje i te Biblija? Odbaci svoja strahovanja i kreni s čitanjem Božje poruke u Lukinu ili Ivanovu evanđelju!
Božji blagoslov!
Htjeli mi to ili ne
„Tada jedimo i pijmo; jer sutra umiremo.“
1. Korinćanima 15,32
To je stav onih koji ne vjeruju u zagrobni život ni u uskrsnuće. Ali Biblija pobija tu životnu filozofiju. Ona apsolutno jasno govori da naše postojanje nadilazi smrt, i da su pitanja u pogledu vječnosti od najveće važnosti. Opreka tome su ljudske pretpostavke, koje se neprestano mijenjaju, čak i kada se bave samo stvarima ovoga života. Ljudsko znanje je krnje i takvo će ostati. No Božja riječ ostaje zauvijek, i Biblija kaže da će mrtvi uskrsnuti.
Tko god ne želi čuti presudu Božje riječi neka upita vlastitu savjest, koja svjedoči da sve ne svršava sa smrću. To je razlog potajnoga straha pred „nepoznatim“, područjem s kojega se nitko nije vratio da nam govori o njemu. Oni koji poriču onostrani život trebali bi se upitati nije li strah od susreta sa svetim Bogom ono zbog čega žele da vječnost nije zbilja. Koji je smisao zatvarati oči da se ne vidi provalija u koju se srlja?
Jednako kao što smo se na ovaj probudili mimo svoje želje ili volje, tako ćemo se, htjeli mi to ili ne, nakon smrti probuditi na drugi život u drugome svijetu. Božja riječ jasno iskazuje da smrt otvara dvoja vrata: u raj ili u pakao, u vječnu radost ili u vječno prokletstvo. Mi tijekom svoga života donosimo odluku na koja od njih ćemo ući. Jednom kada prijeđemo prag smrti, naša sudbina je odlučena. Stoga je prijeko portrebno već danas se vjerom obratiti Kristu.
Bog vas blagoslovio
Justin Mučenik
„Jer nikada proroštvo nije bilo ljudskom voljom doneseno, nego su sveti ljudi Božji govorili poneseni Duhom Svetim.“
2. Petrova 1,21
Justin Mučenik (oko 140. Godine po Kristu), jedan od takozvanih crkvenih otaca, rođen je u Izraelu. Od mladosti se posvetio proučavanju filozofije. Kako bi otkrio istinu odlučio je ne smiriti se dok je ne nađe, nego radije podnijeti velike žrtve.
Jednoga dana je na obali nekog jezera susreo čovjeka koji je izgledao blag i pristojan. Kada je ovaj promotrio Justina i uvidio koja ga pitanja muče, porazgovarao je s njim i utvrdio da mu snagu crpi traganje za istinom.
Pun dobrohotnosti, taj stariji čovjek istaknuo je da filozofija ostavlja čovjekov um u nesigurnosti u pogledu najvažnijih životnih pitanja. „Ali gdje naći istinu,“ uskliknuo je Justin, „ako ne kod filozofa?“
„Prije filozofa su“, odvratio je starac, „prosvjetljeni ljudi, Božji prijatelji, govorili putem Njegova Duha. Nazvani su prorocima. Putem Svetog duha prenijeli su nam ono što su vidjeli i čuli. Oni su častili Boga, Stvoritelja ili Oca svega života i svakoga bića. Također su častili i Njegova Sina, Isusa Krista. Poželi da se i tebi otvore vrata svjetlosti.“
Ganut i zbunjen Justin se dao na posao. Proučio je proroke i, iznad svega, naučavanje Isusa Krista. Uskoro je i on bio jedan od glasovitih neumornih branitelja kršćanske vjere. Budući da je bio filozof, otada je svjedočio filozofima i velikanima ovoga svijeta. To ga je stajalo života. U povijesti nije ostao zabilježen kao Justin Filozof, nego kao Justin Mučenik.
Bog vas blagoslovio
Bog milosti
„Ondje su vikali: „faraon, kralj egipatski, je samo galama; propustio je određeni trenutak.““
Jeremija 46,17
U knjizi Izlaska Biblija govori o tome kako je Bog nakanio osloboditi svoj narod, Izrael, iz Egipta. No faraon je upotrijebio svu svoju moć da osujeti tu nakanu. Stoga je Bog poslao ozbiljne pošasti da izmuči zemlju egipatsku, i faraon je shvatio razlog za njih. Rekao je: „Sagriješio sam“ (26,27). No neprestano je odbijao izmijeniti svoj stav, i odupirao se. Tada je došao trenutak kada je Bog rekao: „Dosta je!“ Vrijeme koje je dao kralju Egipta isteklo je. Faraon je bio izgubljen.
Nama je u životu određeno vrijeme. Ako odvjetnik previdi nadnevak i vrijeme koje je odredio sud, posljedice mogu biti kobne. Ako propustimo na vrijeme platiti porez, morat ćemo dodatno platiti. No koliko god neugodno bilo zaboraviti na takvo što, naš život svejedno ide dalje. Ali ako se čovjek propusti obratiti Bogu do vremena koje mu je On odredio, posljedice su vječne, a ne privremene.
Putem Biblije Bog određuje:“danas ako glas njegov čujete, ne otvrdnite srca svoja“ (Hebrejima 4,7). Ne odazvati se Božjem pozivu znači biti izgubljen.
No Bog je Bog milosti. Iz svoje ljubavi dao je svoga Sina, i sada nas poziva da ga prihvatimo pravodobno, to jest danas: „Evo, sada je trenutak prihvaćanja; evo sada je dan spasenja“ (2. Korinćanima 6,2). Nemoj dopustiti da određeno vrijeme prođe neopaženo! „Molimo vas umjesto Krista, pomirite se s Bogom“ (2. Korinćanima 5,20).
Božji blagoslov
iz: Dobro sjeme, Žrtava fašizma 2, Rijeka
