Kristov poslanik
Agurove riječi
"2Ja sam kao nerazumna životinja,
nisam kao čovjek, nemam
čovječjeg razuma.
3I mudrosti niasm učio,
i o Presvetom nemam znanja.
4Tko je uzišao na nebo i opet sišao?
Tko je uhvatio vjetar u svoje ruke?
Tko je svezao vode u jednu odjeću?
Tko je postavio sve krajeve
zemlji?
Kako se on zove i kako se zove
njegov sin?
Znaš li?
5Svaka je riječ Božja čista istina.
On je štit onima koji se u njemu
kriju.
6Njegovim riječima ne pridodaji
ništa.
Inače te kazni,
i stojiš tu kao lažac.
7Za dvije te stvari molim.
Ne uskraćuj mi to dok ne
umrem:
8Udalji od mene licemjerstvo i lažnu
riječ!
Ne daji mi siromaštva ni
bogatstva!
Daj da uživam svoj komadić
kruha!
9Inače bih, najevši se,
mogao zauvijek zanijekati tebe
i upitati: "Tko je Gospodin?"
ili, osiromašivši, mogao bih
postati kradljivac
i oskrvnuti ime svojega Boga.
10Ne ogovaraj sluge njegovu
gospodaru!
Inače bi te mogao prokleti, i ti bi
to morao okajati.
11Jao rodu koji kune svog oca
i ne blagosljiva svoje majke!
12Jao rodu koji misli da je čist,
a od svoga blata nije opran!
13Jao rodu koji frži visoko glavu
i svoje trepavice diže uvis!
14Jao rodu kojemu su zubi mačevi
i kojemu se čeljusti sastoje od
noževa,
što otrgnu uboga od zemlje
i siromaha između ljudi!
(Mudre izreke 30,2-14)
Zahvaljujem Svevišnjemu Gospodinu što mi je dao razumijevanje ovih riječi. Nako n što ste dobro pročitali tekst pitala bih vas jedno....prepoznajete li sebe u tekstu?
Zar mi ljudi nemamo ovakve misli, zar se i mi ne borimo sa egzistencijom i užasnom pohlepom da zaradimo novca što više, da možemo "uživati" u besposličarenju, kavama, iako je to potpuno suprotno onome što Bog želi. Bog je nas stvorio kao radna bića, mi "moramo" radit. Jeste li se osjećali u oskudici i za sve to krivili Boga? Sigurna sam da jeste...
A jeste li ikada zbog povišice, boljeg položaja u tvrtki, boljeg/privlačnijeg dečka/cure koji/koja se zagledala/o u vas za to... zahvalili Bogu? Sigurna sam da niste...
Bog je tu, Bog nas voli, no Bog je pravedan i u zabludi su svui oni koji misle da će u raj "samo" zato jer su kršteni/pričešćeni, ili štatigajaznam šta. Neće. ići će u pakao. A pakao je VJEČNO odvojenje od Boga, vječno.
Imamo dva izbora....dvije ceste....
ŠIROKI PUT i USKI PUT
vodi u propast , vodi u Život
Kako odlučiti što je ispravno?
Pa sasvim sigurno ne želite cijelu vječnost biti izgubljeni, u duhovnom smislu, već veseli, mirni, ispunjeni!
Kako naći put?
Čitajući Novi Zavjet, pravu Božju Riječ! Božje pismo nama ljudima da ga pronađemo, da mu se vratimo.
ja neznam zašto se ljudi boje Boga, tj. trebaju Ga se bojati, no ne tako da ga ignoriraju jer su ih naučili (baka, djed, naši stari, vjeroučiteljice (ima i toga, ovo je upućeno prvenstveno starijim ljudima koji su odrasli na selu)) da je Bog strog, da će u pakao čim slažu nešto, učine nešto što je, po današnjim mjerilima, normalno, no tada je bilo užasno.
Ovo je upućeno samo kao poticaj za razmišljanje, nada da će se nekome "otvorit oči" i pustiti zraku svjetla...
P.S. Ovo uopće ne spada u religiju....nego u istinsko Kršćanstvo koje donosi Spasenje i Zoe (vječni život)..., a ono nije religija, jer razlika je ta što je religija ljudska potraga za Bogom,a kršćanstvo, istinsko, je Božja potraga za čovjekom!
Božji blagoslov
za Boga ništa nije kasno
"Jer ako propovijedam evanđelje, to mi ne daje pravo da se hvalim- ta dužnost mi je. No, jao meni ako evanđelje ne propovjedam!"
1. Korinćanima 9,16
"Svatko zaposlen u toj tvornici imao je svoj pretinac za poštu. Jednom prigodom je neki mladi zaposlenik u njih stavio evanđeoske traktate. To je uvrijedilo jednog od njegovih kolega, koji se počeo ponašati drsko prema mladom kršćaninu. Tada je izbio Drugi svjetski rat i svi su se razišli.
Jednog dana 1965. godine skupina djece je na peronu pjevala kršćansku pjesmu čekajući vlak koji ih je trebao odvesti na logorovanje. Čovjek koji ih je neko vrijeme promatrao pristupi vođi skupine i upita ga: "Zar me ne prepoznaješ? Ja sam onaj koji te napao kad si stavio traktate u moj pretinac za poštu. Dopusti da ti ispričam svoju priču."
Zatim mu je ispričao kako je u ratu bio zarobljen i kako je godinama morao sjeći drva u najstrožim uvjetima. Prema njemu su se odnosili tako okrutno da je jedne večeri skupio sve svoje stvari i odlučio si oduzeti život. Odjednom je ugledao prljavi izgužvani komadić papira, na kojem je pisalo: "Vjeruj u Gospodina Isusa Krista i spasit ćeš se." To je bilo sve što je ostalo od traktata što ga je bio poderao. "O Bože!", zavapio je. "Ako postojiš, pošalji mi novosti o mojoj obitelji!"
Poslije dva dana stražar ga je odveo u stražarnicu, gdje ga je čekao svežanj pisama i paket od Crvenog križa. To ga je potaklo da u pokajanju zazove Isusa. Kad se nakon nekoliko mjeseci vratio kući, više nije bio isti. Pronašao je izvor radosti: poznavao je Gospodina Isusa kao svoga Spasitelja."
Amen
Ispunjenje želje
Jeste ikada gledali film "Gonič zmajeva" (The kite runner)? E pa ja sam ga gledala u četvrtak navećer...., i dok sam ga gledala nisam mogla da ne pomislim kako bi ja, gledajući kako oni izgledaju, odmah jednog Afganistanca prepoznala. Na neki način baš sam htjela upoznati jednog Afganistanca.... Znate, radnja filma se događa u Afganistanu, u Kabulu, glavnom gradu. Film je baš potresan, u 20 godina (koliko je Amir jane izbivao) životi ljudi su se potpuno promijenili, stabla su posjećena, sve je sivo, razrušeno, prazno.... Teroristi su došli na vlast i širili svoju strahovladu.
U subotu, kada sam bila kod jedne prijateljice, i na ručku nam se pridružio i prijatelj njenog sina. Idu zajedno u razred. Kako je razgovor među djecom išao u vode da su svi u Africi ovako crni kao taj momak, ja sam rekla da poznajem crnce koji su crnji od tog dečka....
Odjednom me prijateljica pita da šta mislim odakle je mama tog dečka? Razmišljam ja i razmišljam i kako moj brat ima prijatelja/susjeda koji je isto tako tamnije boje puti i crne kose,(pomislila sam na Stingov spot Desert Rose i Cheb Mami-a iako ne nalikuje tom momku) i rekla "iz Alžira". Kaže mi prija da mu je mama iz Afganistana (!!!) i meni kao flash dođu na pamet slike iz filma i kako stvarno podsjeća na Amir jana i Hassana koji su, kao i ostali glumci u tom filmu, iz Afganistana. Odmah sam rekla kako sam baš 2 dana ranije priželjkivala da vidim jednog Afganistanca kako bi ga prepoznala, i eto nije mi uspjelo....
Ona se nasmijala i rekla "Kako je Bog brz na ispunjavanju želja."
Stvarno je, no Bog me htio nešto naučiti iz ovog primjera, a to je da previše mislim da znam neke stvari koje neznam.... Ja sam, eto, poslije gledanja filma, mislila da odmah znam prepoznat nekoga iz Afganistana na temelju jednog filma, koji nema nikakve veze s osobom u stvarnom, realnom životu. A da mi to ona nije spomenula, ja uopće nebi ni skužila da mi je Bog pokazao to što sam željela, a stalno čujem od sestara u Kristu kako im Bog govori i pokazuje stvari i osjećam se malo razočarano što se to meni nikad nije dogodilo.... Ali eto, sada je!!! Iako bi mi se i prije to događalo, možda jednom ili dva puta, ali zaboravila sam što je to bilo....
Bog je stvarno velik i Njemu pripada sva vlast na zemlji, u vodama pod zemljom i nad zemljom. Njemu slava i čast zauvijek!
Bog s vama
Božji blagoslov
Palo mi na pamet
Tamo negdje u prvoj polovici kolovoza, kad bi sjela u obližnji kafić, ispijala kafu i čitala neku od knjiga, baš mi je glavom proletila misao kako nikome tog ljeta nisam rekla kako istinski uživam u ljetu.... Nikome nisam. isto tako, ni rekla da ne uživam u ljetu, išla sam kroz njega ne zamarajući se time sviđa li mi se kako provodim dane...
Svaki dan na poslu, koji mi i nije bio težak, iako su me prvih dana rada bolili mišići na nogama od neprestanog stajanja na njima, ili trčanja od hladnjaka do ploče za pripremanje hrane, onda vrijeme na internetu, stavljanje robe sušit i ispijanje kave.
Tada sam se u sumrak, dok mi je lagani povjetarac hladio oznojenu kožu, sjetila da mi je baš super! Imam nešto što ljudi žele, skupljaju novac da bi došli na more, a meni je ispred nosa.
Tada sam sjedila i gledala bonacu, Brač u daljini i osjetila se sretnom.
Stvarno mi je ovo ljeto bilo super!
Još je....
Božji blagoslov
W. W. J. D.
Toliko toga se promijenilo u ovih, eto, mjesec dana da neznam odakle bi počela..... Iako....cijelo ljeto je bilo....hm...., zanimljivo. Upoznala dosta drugih ljudi, i braće i sestara u Kristu, a i "običnih", dakle, ovih drugih.....
Zaljubila se u jednog dečka, dakle, samo zaljubila, što je isparilo, kupila mobitel koji je izgubljen od jednog drugog dečka, znači dok je mobitel neplanirano otišao u Zagreb, kao zamjenu "dobila" I phone koji još, nakon 2 mjeseca, nisam dobila, zbog...hm....prirode posla njegovog vlasnika (krivca za gubljenje ovog prvog mobitela).
Kupila sam novi kompjuter i, zaboravljiva (neobično za mene), zaboravila sam koje mi je korisničko ime..., maloprije sam se dosjetila da samo trebam pogledat komentare, i to svoje. Zamislite to....
Dobila sam, našla sam, predloženo mi je, mjesto gdje mogu odraditi ostatak pripravničkog staža. Fenomenalno mi je!
Počela sam kao i bosanci...... :) , prvo ujutro što napravim je popijem kafu!
Cijelo ljeto sam radila, pa nisam išla u Zajednicu, ali sam se zato uhvatila čitanja Riječi!
Bog mi otvara oči, Nehemiju sam u 3 mjeseca 2 puta pročitala i baš je fenomenalna knjiga! Pokazuje Božji karakter (i sad nek netko kaže da je Bog drugačiji u Starom i Novom zavjetu).
Imam narukvicu, znate one pletene koncem s imenom na njima? E pa imam narukvicu sa slovima W. W. J. D. , ili What would Jesus do? Što bi Isus učinio? Tako u Americi nose, ili je bilo popularno prije, pa u svakoj prilici kad se nalaze pred nekom odlukom imaju to pitanje na ruci što im vraća fokus na Krista i Njegovu volju.
Pomaže mi. U nedoumicama se pitam " Što bi Isus učinio?" i znam, to napravim, to odlučim.
I presretna sam!
Kako je vama prošlo ljeto?
Božji blagoslov!