Tamo negdje u prvoj polovici kolovoza, kad bi sjela u obližnji kafić, ispijala kafu i čitala neku od knjiga, baš mi je glavom proletila misao kako nikome tog ljeta nisam rekla kako istinski uživam u ljetu.... Nikome nisam. isto tako, ni rekla da ne uživam u ljetu, išla sam kroz njega ne zamarajući se time sviđa li mi se kako provodim dane...
Svaki dan na poslu, koji mi i nije bio težak, iako su me prvih dana rada bolili mišići na nogama od neprestanog stajanja na njima, ili trčanja od hladnjaka do ploče za pripremanje hrane, onda vrijeme na internetu, stavljanje robe sušit i ispijanje kave.
Tada sam se u sumrak, dok mi je lagani povjetarac hladio oznojenu kožu, sjetila da mi je baš super! Imam nešto što ljudi žele, skupljaju novac da bi došli na more, a meni je ispred nosa.
Tada sam sjedila i gledala bonacu, Brač u daljini i osjetila se sretnom.
Stvarno mi je ovo ljeto bilo super!
Još je....
Božji blagoslov
Post je objavljen 08.09.2011. u 20:38 sati.