Kristov poslanik
Nema više borbe!
1Potom opazih "novo nebo i novu zemlju", jer su iščezli prvo nebo i prva zemlja: mora više nema. 2I opazih kako "Sveti grad"- novi "Jeruzalem"- silazi od Boga s neba, opremljen "poput zaručnice koja je nakićena" za svog muža. 3Tada čuh jak glas što dolazi od prijestolja kako viče: "'Evo stana' Božjeg među ljudima! 'On će stanovati s njima: oni će biti njegov narod, i on' sam, Bog 'bit će s njima'. 4'On će otrti svaku suzu' s njihovih očiju. Smrti više neće biti; neće više biti ni tuge, ni jauka, ni boli, jer stari svijet prođe."
Otkrivenje21:1-4
Fay Weldon kojoj je godine 2006. zbog alergijske reakcije prestalo kucati srce, doživjela je, kako sama kaže, trenutke koje je smatrala prijelazom iz života u smrt. O tom iskustvu ispričala je novinarki Elizabeth Grice koja je pisala za londonski Daily Telegraph. Rekla joj je da ju je neko "strahovito biće" nastojalo provući kroz biserna vrata slave, a liječnici su je vukli natrag. Poslije je rekla: "Ako je to umiranje, ne želim to ponovno proživjeti. Uvijek isto! Borba se nastavlja."
Umiranje je često proces teške borbe. Ali smrti se ne moramo bojati ako smo Kristovi vjernici, jer će nas ona odvesti u nebo. U Otkrivenju apostol Ivan nam opisuje ljepotu vječnosti s Bogom (21:1-4). On vidi Novi Jeruzalem kako silazi s neba. Grad Jeruzalem je slika Božjeg naroda i opisan je kao mjesto u kojem Bog prebiva (Psalam 76:3). Novi Jeruzalem, s druge strane, neće biti sagrađen ljudskom rukom. Bit će to mjesto "gdje neće biti"- boli, žalosti i bolesti. Ne znamo baš mnogo o vječnosti, ali znamo da će za kršćane, bez obzira kroz kakve duševne i tjelesne borbe sada prolaze, te borbe ondje prestati. Život s Bogom bit će daleko bolji.
Marvin Williams
Iz daljine nam sjaji se kraj,
oko duhovno vidi ga već,
to prekrasni je nebeski raj,
vjernici s Isusom vladat će vijek.
Uskoro ćemo mi, tamo pjevajuć' unići svi.
Nebesko veselje uveliko će nadmašiti ovozemaljske tegobe.
Neznam jeli lijepo kad se sjećaš trenutka kada si "iskusila smrt", barem početak....
Ja se, sa druge strane, uopće ne sjećam, jesam li ja bila u sličnoj situaciji, možda i nisam, stavljena sam u prisilnu komu, no prije nesreće....., kako je to uopće bilo? Leti, leti i odjednom...TRAS!!! ode ća šoferšajba.
Pitaju me sjećam li se trenutka kad sam letila sa motora prema naprijed, kao u marš, i sudarila se sa staklom....jeli boljelo?
Nemam pojma....
Isto tako me pitaju jeli se sjećam kome, jesam li čula ljude, što sam mislila?
Nemam pojma....
Doktori kažu da je bolje da se ne sjećam jer bi u protivnom imala noćne more, ma svašta se dogodi... :)
Ja tada nisam vjerovala u Boga, odbijala sam ga, no kako ispada On me i spasio....oporavila sam se odlično i to u rekordnom vremenu!
Bog je velik, iznenadili biste se kad bi znali što sve On može napravit.
Mislim, već je napravio sve, pa čak i vas, no, kako On dira u srce, kako On tjera da tuče za Njega, kako On vas neizmerno voli i želi biti vaš prijatelj.
Pridružite mi se i budite sa mnom prijatelj sa Stvoriteljem!
lp
Božji blagoslov!
